SLOBINE RETKE I ODMERENE KRITIKE: Tvrdnje sa Zapada da je Milošević sprovodio nacionalni program iz Memoranduma predstavlja čistu konstrukciju

Vasilije Krestić - Kosta Mihailović

05. 11. 2020. u 09:48

ZDRUŽENA antimemorandumska propaganda nije propustila da neobaveštenoj javnosti, naročito onoj u inostranstvu, servira svoje viđenje odnosa Slobodana Miloševića prema Memorandumu, neprikrivenom namerom da na podmetnutoj tezi o stvaranju "velike Srbije" kompromituje i predsednika Srbije i SANU.

СЛОБИНЕ РЕТКЕ И ОДМЕРЕНЕ КРИТИКЕ: Тврдње са Запада да је Милошевић спроводио национални програм из Меморандума представља чисту конструкцију

Slobodan Milošević

Kada je na tlu Jugoslavije došlo do secesije, koja je dovela do krvavog građanskog, međunacionalnog i verskog obračuna, međunarodna javnost se upoznala sa fundamentalističkim idejama prožetom "Islamskom deklaracijom" Alije Izetbegovića, kao i rasističkim sadržajem knjige "Bespuća povjesne zbiljnosti" Franje Tuđmana.

Antisrpskoj propagandi je smetalo što su politički lideri muslimana i Hrvata, zbog njihovih opredeljenja, opravdano žigosani, pa je požurila da u svoje igre uvuče i Slobodana Miloševića, pripisujući mu da je prihvatio Memorandum kao nacionalni program Srbije. Zanimljivo je da ova propaganda ne pominje knjigu S. Miloševića "GODINE RASPLETA" (BIGZ, Beograd, 1989), u kojoj su na 345 strana prikazani svi njegovi nastupi u periodu od 1984. do sredine 1989. godine. No, važno je bilo optužiti predsednika Srbije i SANU za nedaće koje su snašle narode Jugoslavije.

Insinuacija da je S. Milošević sprovodio nacionalni program sadržan u Memorandumu predstavlja čistu konstrukciju. Ova tvrdnja je inspirisana razvojem događaja i potrebom antisrpske propagande da zvanične i nezvanične organe Srbije drži pod stalnom optužbom. Ta konstrukcija je neodrživa već zbog toga što Memorandum nije nikakav nacionalni program. To se, izgleda, mora mnogo puta ponoviti, budući da antisrpska propaganda, bez ikakvog osnova, stalno pokušava da uveri svet u suprotno.

MEMORANDUMU se pripisuje i to da je poslužio kao osnova politike S. Miloševića. Nezamislivo je da nema nikakve podudarnosti u pogledima na suštinska pitanja jugoslovenskog društva između S. Miloševića i Memoranduma. Nema ničeg neobičnog u tome ako je on video neke probleme i rešenja na isti, ili sličan način kao i dokumenat o kojem je reč.

Biće, međutim, da o tim problemima on nije prvi put saznao iz Memoranduma, nego je, eventualno, u njemu našao potvrdu nekih ličnih zapažanja. Jugoslovenska kriza je bila toliko duboka i u svojim pojavnim oblicima jasno vidljiva, da je ovakva koincidencija sasvim realna. Sigurno je da je on, i bez postojanja Memoranduma, morao da osujeti dalju zloupotrebu autonomije na Kosmetu i autonomaško ponašanje u Vojvodini, što je sve ometalo uspostavljanje normalne državnosti u Republici Srbiji. Insistiranje na ekonomskoj i političkoj ravnopravnosti je bila, u stvari, obaveza da se završi jedan započeti posao u definisanju položaja Republike Srbije i Jugoslavije.

Milošević je bio pristalica očuvanja Jugoslavije, kako je to jasno uočeno na poslednjem, 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije, između ostalog i zbog toga što je srpski narod u njoj živeo u jednoj državi. Kasnije njegovo insistiranje, kada je došlo do secesije, na pravu samoopredeljenja i za Srbe na njihovom etničkom prostoru, neosnovano je kvalifikovano kao težnja za stvaranjem "velike Srbije".

ODNOS Slobodana Miloševića prema Memorandumu bio je predmet mnogih nagađanja. Prava istina je da, tokom političke kampanje protiv Memoranduma, on nije mogao imati drugačiji stav od Predsedništva Saveza komunista Srbije, čiji je bio član. Međutim, neke činjenice govore daje on kritikovao sastavljače Memoranduma više zbog partijske discipline nego iz ličnih uverenja.

Tokom političke kampanje u Srbiji, bilo je zapaženo da su njegove kritike bile retke i relativno odmerene. Po preuzimanju ključnog političkog položaja u Srbiji, kada se našao u situaciji da bitno utiče na pravac političke akcije, on je obustavio kampanju protiv Memoranduma. Značaj ove činjenice ne umanjuje to što je obustavljanje napada na SANU bilo sastavni deo demokratizacije društva, izmenjenog odnosa prema inteligenciji, slobodi govora, kao i uvođenju višepartijskog sistema.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TREBALE MU PARE ZA TIKET, PA UZEO ŽENINU KARTICU: Došla je sa posla umorna i odmah legla da spava, to mi je bila idealna šansa (VIDEO)