ISTORIJSKI DODATAK - MENJANJE NACIONALNE SVESTI SRBA: Doprinosi, usponi i padovi tokom HH veka na udaru revizionističke istoriografije

Dr Ljubodrag Dimić

30. 06. 2021. u 17:14

SADAŠNjOST se može sagledati i razumeti, a u budućnost "zaviriti", preispitivanjem prošlosti.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - МЕЊАЊЕ НАЦИОНАЛНЕ СВЕСТИ СРБА: Доприноси, успони и падови током ХХ века на удару ревизионистичке историографије

Nemački car Vilhelm i prestolonaslednik Ferdinand

Imajući to u vidu ubeđeni smo da ništa nije svrsishodnije od naučnog istraživanja i racionalnog promišljanja prošlosti. Rezultati do kojih se u takvom postupku i nameri dosegne pomeraju granice naših dosadašnjih saznanja. Kao takvi oni neminovno predstavljaju svojevrsnu reviziju naših predstava i znanja o prošlosti. Bez tog vida revizije prošlosti nema novih naučnih saznanja i rezultata. To je jedini put da društvo upozna ili da se približi istini o prošlosti - o onome šta se dogodilo, kada se dogodilo, kako se dogodilo, zbog čega se dogodilo...

Nasuprot naučnom postupku, koji vodi obogaćivanju znanja o prošlosti, uočljiva je i nenaučna revizija istorijskih događaja, pojava i procesa. Takav pristup prošlosti posebno je vidan kada nastupe periodi u kojima se, o temama o kojima se pre toga "uporno ćutalo" (...), počinje da "preglasno govori" i nekritički sudi, uz izricanje mnoštva stereotipa, vrednosnih sudova, lakih i olakih odgovora, kvalifikacija, tvrdnji, a tako malo znanja koje je zasnovano na pouzdanim istorijskim istraživanjima (...) Politika je ta koja, najčešće, svesno i bez osećaja odgovornosti za posledice krivotvorenja istorije, a one su nesagledive, insistira na nenaučnoj reviziji prošlosti. Tu su i interesi - politički, državni, nacionalni, ideološki, verski, stranački, strukovni, ekonomski, lični...

"SRPSKOM PITANjU" možda i ne bismo posvetili dužnu pažnju da oslobodilački napori, herojski podvizi, položene žrtve, civilizacijski doprinosi, usponi i padovi više generacija Srba tokom HH veka danas nisu na udaru nenaučne revizionističke istoriografije koja:

- briše, poništava i obesmišljava istoriju i istorijski identitet srpskog naroda;

- vrši destrukciju njegovog imena, pravoslavne vere koju ispoveda i crkve kojoj pripada;

Nemačka delegacija u Versaju

- rezultate njegovih kolektivnih pregnuća i istorijske doprinose pojedinaca koji su mu pripadali umanjuje i pripisuje drugim narodima u okruženju;

- podsmeva se uloženim generacijskim energijama na stvaranju, modernizovanju i odbrani države (srpske i jugoslovenske);

- omalovažava izbore koje je na važnim istorijskim prekretnicama činio (1914, 1918, 1941, 1945, 1948, 1989...);

- konstruiše novu "istoriju" u kojoj za Srbe nema mesta, u kojoj je taj narod predstavljen kao "remetilački faktor", protivnik zapadnoevropske kulture, nosilac Evropi stranog "bizantizma";

- oduzima ljudsko dostojanstvo i identitet i menja nacionalnu svest Srba; negirajući prošlost ukida budućnost srpskom narodu.

VEĆ OVAKO NABROJANI problemi govore da su oko "srpskog pitanja" u modernom vremenu spleteni i sučenjeni interesi velikih sila zainteresovanih da međunarodne probleme rešavaju nagodbama unutar postojećeg "evropskog sistema" i nikada spremnih da sa odobravanjem i bez sumnji prihvate i podrže htenja malih naroda da do svoje države, samostalnosti, napretka svake vrste, budućnosti dosegnu sopstvenim snagama. Iz tih razloga rešavanje "srpskog pitanja" zahtevalo je vreme i goleme nacionalne energije, tražilo kulturne napore, provociralo političke borbe i lomljenje otpora spoljnih sila, proizvodilo euforije ali i depresije, sadržalo i trošilo mnogo emocija ali i pružalo mogućnost da se racionalno sagledaju okolnosti u svetu i realno odmere mogućnosti države i nacije. Energija koja je pritom oslobađana direktno je potirala postojanje "velikih carstava", neprikosnovenu moć "velikih sila", uticaje "dominantnih ideologija", naloge onih koji kreiraju "svetske poretke" i obezvređivala "pravila" i "sisteme" koji su oni na Balkanu propisivala.

Britanski premijer Čembrlen u Londonu

I SVE NAVEDENO i nije ništa novo u istoriji srpskog naroda. Problemi sa kojima se suočavao u prošlosti, podjednako kao i oni koji ga čekaju u budućnosti, po svom obimu i složenosti iskušavali su i iskušavaće volju, stručno znanje, upornost ne samo onih koji tom narodu pripadaju, već i istoričara namernih da naučno izučavaju istoriju srpskog naroda. Obezbediti istini najbliže odgovore o mestu i ulozi srpskog naroda u istoriji savremene Evrope obaveza je koju ima savremena generacija istoričara. To, istovremeno, znači otvaranje sukoba sa svima koje politički interes za promenu istoriografske slike epohe HH veka podstiče, po ko zna koji put u veku, da krivotvore istoriju i brutalno vrše njenu nenaučnu reviziju. Tako je bilo uvek kada je uspostavljan, negiran ili rušen svetski poredak (1918, 1933, 1939, 1945, 1989...). Tako je i danas.

* * * * * * * * * * * * * * *

Prve žrtve istorijske činjenice

SETITI SE" ISTORIJE srpskog naroda u HH veku, uzroka i povoda ratova koje je u njemu vodio, država koje su nastajale i nestajale uz velike žrtve Srba, istaknutih pojedinaca koji su trajno ugradili svoje ime u istoriju tog vremena, uspona i padova koji su određivali ispunjavali postojanje naroda, brojnih događaja koji su imali prekretni značaj, pojava koje su određivale smisao veka, procesa koji su trasirali pravce kojim je krenula istorija, smatramo izuzetno važnim. Za istoričare, profesionalno zagledane u minulo stoleće, obaveza je da, još jednom, kritički preispitaju znanje koje imaju o istoriji srpskog naroda u HH veku. Arhivski izvori, objavljena građa, štampa i periodika, sačuvano istoriografsko nasleđe, moraju biti podvrgnuti, opet iznova, kritičkom pogledu istoričara (...) To je jedini put dosezanja do pouzdanog naučnog znanja o prošlosti.

 

Nikola Pašić

Da li će se glas istoričara čuti u javnosti ili će biti "ugušen" političkim interesom centara moći za promenom istoriografske slike HH veka? Na to pitanje nemamo valjan odgovor. Ipak, sigurni smo da će naučno znanje biti u mogućnosti da se suprotstavi vannaučnom, tendencioznom, stereotipnom, revizionističkom kreiranju svesti savremenika o prošlosti. Svaki drugi ishod vodi poništavanju smisla cele jedne nauke i identiteta ne samo srpskog već i ostalih naroda, vodi nedopustivom krivotvorenju istorije, ponižavanju i iznova ubijanju svih onih koji su žrtvovali sebe zarad budućnosti svoje dece, svoje nacije i svoje države.

SRPSKA ISTORIOGRAFIJA već nekoliko decenija suočava se sa činjenicom da politički motivisana revizija istorijske slike prošlosti brutalno poništava rezultate do kojih dolaze istoričari. Promene nastale u sferi politike 90-ih godina HH veka, ostavile su svoj trag u misli o društvu, a onda i u istoriografiji. Kao i u ranijiom vremenima politički činioci koji nastoje da kontrolišu opštu društvenu svest ne odriču se mogućnosti da pod svoj uticaj i kontrolu stave i istorijsku svest, kao njen nerazdvojni deo.

Istoriji se priznaje moć da slabi ili snaži politički legitimitet svake vlasti. Prethodna vlast se uvek ruši tako što joj se, uz ostalo, menja slika prošlosti i mesto te vlasti u njoj i tako joj se oduzima istorijski legitimitet. Tako je bilo i 1945, tako je bilo i 1989, tako je i danas. Značaj u istoriji se oduzima nekadašnjoj vlasti i predaje rivalskim pokretima. Promena istoriografske slike prošlosti je uvek nasilna, politička i ideološka i u sebi sadrži novu mitologiju i donosi političku "rehabilitaciju" svih protivnika prethodne vlasti (ranih 90-ih to su bili komunisti)...

PRVE ŽRTVE REVIZIJE istorije su istorijske činjenice. Njihovim obesmišljavanjem obesmišljavaju se istorijski događaji i pojave o kojima one svedoče, kao i istorijski procesi koji mnoštvu događaja daju smisao. Metodologiju istorijske nauke zamenjuje ideološko tumačenje prošlosti. Obesmišljava se postojeće "društveno sećanje". Dovodi se u pitanje svrsishodnost istorijske nauke i funkcija koju istoričar ima u društvu. Istoričara potiskuje propagandista, političar, stranački odbor, tribunal koji sebe samoproklamuje u onoga ko izriče istinu o prošlosti. Najvećim delom to je posledica promene u politici i društvu sa kraja HH veka koja je ostavila svoj trag i na promenu u misli o društvu, a time i u istoriografiji. Viđenje prošlosti je izmenjeno. Krajnji rezultat celog tog procesa je "konstrukcija" novog "društvenog sećanja", koje odgovara potrebama političkih snaga koje su na vlasti. Konačni rezultat tog procesa je uvek iskrivljena slika prošlosti. Time je otvoren prostor za pojavu stereotipa i novih istorijskih mitova koji svojom prirodom ideologizuju svest pojedinca i sputavaju društveni razvoj.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

RED SUNCA, PA RED KIŠE: Evo kakvo nas vreme očekuje danas