KAFANE SRPSKI PARLAMENTI: Monografija milanovačkog novinara Saše Savovića o svedocima epoha

Milorad Bošnjak

17. 04. 2022. u 08:12

KAFANU čine ljudi, a ne zidovi! - istraživački je moto i motiv Saše Savovića, autora monografije "Kafanska istorija Gornjeg Milanovca i okoline (1820-1980)". Prva je to sveobuhvatna istorija tih "kovačnica" slavne povesti ovog kraja i Srbije, a mehane su neiscrpni memofond burnih epoha! Hronologija je to i istinitih smešnih zbivanja...

КАФАНЕ СРПСКИ ПАРЛАМЕНТИ: Монографија милановачког новинара Саше Савовића о сведоцима епоха

Foto Privatna arhiva

Savović je foto-reporter i publicista Muzeja Rudničko-takovskog kraja. Tri godine je tragao za pripovestima o nastanku i trajanju svake te društvene ustanove tokom perioda od 120 godina, sećanjima na njih.

- Podaci datiraju od 1820. godine zato što su postojale mnoge seoske kafane starije od samog grada Gornjeg Milanovca, osnovanog 1853. Na Rudniku, u Brđanima i Pranjanima, koji su posle Drugog srpskog ustanka bili varoš veća od Čačka. Istraživanje se završava 1980, to jest pojavom prvih kafića u gradu, kada klasične kafane gube trku. Suizdavači su Muzej i "Grafoprint" - objašnjava Savović.

Monografija je posvećena čuvenom etnologu i kafanoljupcu Dragomiru Antoniću, takođe istraživaču ovog i drugih krajeva, nažalost preminulom pre dve godine. U predgovoru ove sentimentalne knjige, iz pera drugog čuvenog istraživača, Dragomira Acovića, on objašnjava podrobno i ponaosob važnu ulogu kafana za društveni život.

- Kafana je srpska govornica i zid plača, ispovedaonica i cirkus, mesto gde se širi vidik i otvaraju horizonti. Kod Srba kafana je parlament, škola, muzej, pozorište i koncertna dvorana, zdravstvena stanica, drugi dom u kome vam se sve priznaje, ili barem prepoznaje. U nju idete zbog prijatelja ili zbog toga što ih nemate. Kafanu birate prema sebi, a potom kafana postaje vaša lična karta... Na kraju i ne znate tačno da li ste vi u njoj, ili ona u vama - piše dr Acović.

Kad je 1853. osnovan na Divljem polju, gde se nalazio stari turski han, Milanovac je već nakon tri godine imao 19 mehana! U monografiju su ukoričena sva 143 ugostiteljska objekta, koliko ih je u gradu i okolini bilo od 1820. do 1980. ili još postoje.

 

Foto Privatna arhiva

- U tom razdoblju, od 63 naseljena mesta ovog kraja, 34 je imalo kafane. Kroz istoriju, sela sa najviše kafana bila su: Rudnik, Pranjani i Brđani po četiri, Zagrađe i Majdan po tri. Između dva svetska rata, Milanovac je u gradskoj zoni imao 35 kafanskih objekata. Nije pouzdan podatak koja je najstarija kafana u ovom kraju, ali na osnovu pisanih dokumenata, prve su zabeležene u Brusnici 1839, gde je 1846. osnovan esnaf kafansko-mehandžijski. Preseljenjem varoši Brusnica, zvane Stara čaršija, gde je pre osnivanja Milanovca bilo upravno sedište okruga i varošica, esnaf je 1851. već imao 28 članova. Kada su Nemci 1941. spalili skoro ceo grad, ostalo je pet kafana koje su poslužile i kao učionice za đake, tako je bilo i po selima - nastavlja Savović.

Našem sagovorniku su ustupljene fotografije iz porodičnih albuma, od naslednika tih dragocenih zaostavština u Srbiji.Savović je, inače, objavio i knjige "Srce u kamenu - krajputaši i usamljeni nadgrobnici Rudničko-takovskog kraja" i "Krst u dubu - zapisi Rudničko-takovskog kraja".

Foto Privatna arhiva

KAFEDžIJE VELIKE PATRIOTE

- OD Milanovčana, u Oslobodilačkim ratovima 1912-1918. umesto ancera, pušku je za otadžbinu uzelo devet kafedžija, i po okolnim mestima. Najpoznatiji među njima je Dragomir Karaulić, nosilac Albanske spomenice i tri ordena za hrabrost. Bio je vlasnik kafane "Šumadija", a 1920. ustanovio je Pravila mehansko-kafanskog udruženja u Milanovcu. Ubrzo je postao predsednik opštine. Sluga mu je bio Ivan Atanasov, ruski emigrant. Karaulić mu je na gradskom groblju podigao spomenik sa epitafom: "Za 30 godina verne službe u našoj kući i kafani zaslužio si više. Porodica Karaulić" - veli Savović.

Foto Privatna arhiva

ČESTO PEVALA ŽANKA STOKIĆ

- U KAFANI "Nacional", na mestu sadašnje zgrade Opštine, često je pevala čuvena glumica Žanka Stokić. Niko je tada u Beogradu, čak ni u Skadarliji nije zvao Sofka, samo Milanovčani... Prvakinja beogradske drame Desa Dugalić imala je vikend-kuću na Rudniku, između dva svetska rata dovodila glumačke trupe na nastupe u rudničke kafane. Prvi nemi film bio je prikazan u "Kasini" - pripoveda Savović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri