SA BOBIJE SE VIDI ČAK I GLAVNI GRAD: Nedovoljno iskorišćene lepote planine iznad LJubovije, turizam još nije zaživeo

Vladimir Mitrić

17. 04. 2022. u 07:13

SVAKO ko dođe na planinu Bobiju iznad Ljubovije, koja je na nadmorskoj visini od 1.300 metara, pomisliće da je u raju.Ipak, uprkos lepoti i zdravom životu, turizam na ovoj azbukovačkoj gori nije zaživeo, što je prava šteta.

СА БОБИЈЕ СЕ ВИДИ ЧАК И ГЛАВНИ ГРАД: Недовољно искоришћене лепоте планине изнад Љубовије, туризам још није заживео

Foto V. Mitrić

A do vrha Bobije stiže se posle 20 kilometara vožnje od druma Ljubovija - Valjevo, krivudavim, ali solidnim asfaltnim drumom, kroz ovdašnja sela kojima ne fali ni lepota, ni bogatstvo, već samo mladost. U selu Spavković, na putu do vrha Bobije, dominira ogroman i velelepan krst koji su podigli pripadnici čuvenog 204. lovačkog avijacijskog puka.

Na samom vrhu planine je šumarska kuća, sa pratećim zdanjima, gde su još sveži tragovi duge zime i snega, koju je podiglo Šumsko gazdinstvo "Boranja" iz Loznice, koja je već 30 leta deo JP "Srbijašuma". Domaćin na ovoj "adresi", koji brine o šumama Bobije više od tri decenije je Milojko Mićić, popularni čika Pera, diplomirani inženjer šumarstva. U delu bogate karijere bio je i direktor gazdinstva, ali samo nakratko, jer se uvek vraćao Bobiji.

- Dalekometni vidikovci, više od 100 izvora vode, mnoštvo lekovitog bilja, divljači, gljiva, prelepe i vredne šume, tlo pogodno za jagodičasto voće samo su neke od lepota Bobije - priča čika Pero, ističući da se sa ovdašnjih pozicija dvogledom vide sve zgrade u Beogradu, koji je drumom udaljen oko 200 kilometara!

Uz čika Peru, tu je i vredni i agilni šumar Stojan Lukić Stojko, njegova "desna ruka". Zajedno brinu o šumama, ali i dočekuju goste koji žele da upoznaju Bobiju i uživaju u njoj.Mićić dodaje da prepoznaje ne samo stabla u šumama, već i sve vrste lekovitog bilja, opasne i hranljive gljive, ali i kako se vodi zdrav život na presnoj hrani u ovdašnjim uslovima.

- Pre gotovo četvrt veka bio sam suočen sa teškom bolešću, pa sam se odlučio za presnu hranu, uz povremeno gladovanje i uporno sam to činio godinu dana - priča nam Milojko, koji je rodom iz podnožja legendarnog Gučeva, iz sela Gornje Borine, nadomak Manastira Tronoša. - Posle godinu dana, moji nalazi su bili uredni. Bolest se, Bogu hvala i Bobiji, sasvim povukla.

Ljudi na Bobiji već đubre zemljište i spremaju malinjake, nadajući se, kako kažu, ceni i do 1.000 dinara. U Ljuboviji i okolini je nekoliko dobrih hladnjača, koje su se dokazale kao korektne prema proizvođačima.

Lozničani Radenko Cvejić i Mileta Janković kažu da su se u životu nagledali lepota, i to onih još iz vremena kada nam je zemlja bila od Sežane do Đevđelije, ali ovakvih ne. Koliko su lepi krajevi, toliko su lepe, tople i zanimljive priče ovdašnjih ljudi...

PODRŠKA OD "SRBIJAŠUMA"

- LEPO je sresti ove divne ljude, čiji je i direktor, Igor Braunović, veliki borac za očuvanje i valjano održavanja šuma, ali i svekolike prirode i prekaljeni rodoljub iz novijeg doba - kažu naši sagovornici.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NELE I OKI PORUČUJU „STRUJU ŠTEDI“: Evo u čemu je ključ za osvajanje fiće