SEĆANJE: "TATA TIKA" SA TRI KONTINENTA Tihomir Jelisavčić, fudbaler Partizana i OFK Beograda, uspešan trener u inostranstvu

Vladimir Stanković

30. 01. 2021. u 21:01

ŠPANCI imaju izraz "trotomundo" koji označava osobu koja je, što bi se kod nas reklo, građanin sveta. Kada je fudbal u pitanju, taj izraz često ide uz Boru Milutinovića koji zaspi u jednoj državi a budi se u drugoj, ali pre legendarnog Bore koji je trenirao sedam različitih nacionalnih timova, bio je još jedan naš trener koji je trag ostavio na tri kontinenta - Tihomir - Tika Jelisavčić.

СЕЋАЊЕ: ТАТА ТИКА СА ТРИ КОНТИНЕНТА Тихомир Јелисавчић, фудбалер Партизана и ОФК Београда, успешан тренер у иностранству

FOTO: Arhiva OFK Beograda

Pomalo zaboravljeno ime u našem fudbalu, prokrstario je svetske meridijane kao fudbaler i trener, vodio dve selekcije (Australija, Nigerija), primenjivao neobične metode treninga i vođenja ekipe, učestvovao u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 1966, a dvadeset godina kasnije, tokom SP u Meksiku, završio je svoj životni put upravo u zemlji domaćinu prvenstva.

Jelisavčić se rodio u Užicu 1929. godine. Fudbal je počeo da igra u lokalnoj Slobodi, ali ga je talenat odveo u Partizan, čiji je član bio dve sezone, 1952/53. i 1953/54.

Kao izuzetan napadač, ipak se nije naigrao u prvom timu, pored asova kakvi su bili Bobek, Miloš Milutinović, Zebec, Prvoslav Mihajlović, Valok, Herceg... Imao je daleko više nastupa za drugi tim - 29 odigranih utakmica i 60 postignutih golova! Za "utehu" mu je bilo da je pripadao generaciji koja je Crvenu zvezdu u derbiju "isprašila" sa dosad rekordnih 7:1 (6. 12. 1953) i učestvovao je u osvajanju nacionalnog kupa 1954.

Onda je dve sezone proveo na Karaburmi, igrajući standardno za OFK Beograd, sa kojim je 1955. osvojio Kup Jugoslavije i bio vicešampion Jugoslavije, dok se klub još zvao BSK.

Naredne dve godine igrao je za Vardar iz Skoplja, a onda se vratio u Beograd i četiri sezone branio boje Obilića. Preselio se 1962. u Australiju, gde je poslednje dve godine kao igrač proveo u Jugalu, iz Sidneja, klubu naših iseljenika.

Tamo, na "petom kontinentu", počeo je trenersku karijeru, prvo u Jugalu, pa u klubu Hakoa. Pošto je pokazao talenat za trenerski posao, dobio je - i prihvatio - ponudu da bude selektor Australije. Cilj je bio odlazak na Svetsko prvenstvo 1966. u Engleskoj. U baražu Australija je igrala sa Severnom Korejom, ali na neutralnom terenu u Pnom Penu, glavnom gradu Kambodže, pošto dve zemlje nisu imale diplomatske odnose. Igralo se 21. i 24. novembra 1965, Koreja je bila izrazito bolja i pobedila u obe utakmice - 6:1 i 3:1. Kasnije se pričalo da su reprezentativci Australije, zbog hrane, dobili dijareju i da su zbog toga bili bez snage.

Sledeća Tikina stanica bila je Nigerija. Postaje selektor, vodio je A tim na 45 utakmica (24 pobede, 12 remija i samo 9 poraza), a značajnije od toga - sa ekipom sastavljenom od malo poznatih igrača osvojio je treće mesto na Afričkom kupu nacija, 1976. u Etiopiji, a isti uspeh je ponovio i dve godine kasnije, u Gani! Iako je plasman na Mundijal 1978. u Argentini izmakao "za dlaku" (Alžir je bio bolji u odlučujućem duelu), Jelisavčić je bio cenjen i vrlo popularan. Zato su mu zahvalni Nigerijci nadenuli nadimak "Tata Tika" (Fader Tiko).

FOTO: Arhiva

Sredinom osamdesetih život ga dovodi u Meksiko. Sa nešto zarađenih para tokom fudbalskog pečalbarenja, odlučio je da se nastani u Kankunu, letovalištu na Karipskom moru, koje je tek počelo ozbiljnije da se naseljava i postaje turistički hit. Sudbina je htela da odloži penzionerske dane. Tokom leta slučajno je sedeo pored gradonačelnika Kankuna. Reč po reč, pade ponuda da Tika preuzme lokalni klub koji je bio u trećoj ligi. Prihvatio je i 22. juna 1985. održao prvi trening. Uz pomoć prevodioca rekao je igračima da će tražiti tri stvari: rad, rad i rad. Dodao je da će on igrače učiti fudbalu a oni njega španskom jeziku.

FOTO: Jesus Sierra

Sve je funkcionisalo odlično, Tika je odmah uveo tim u drugu B ligu. Ekipa je igrala veoma ofanzivno, dala je 95 golova, što je bila najbolja pozivnica navijačima. Bio je strog, igrače je kažnjavao trčanjem krugova oko igrališta, ali rezultati su mu davali za pravo. Ubrzo je dobio ponude da vodi klubove u prvoj ligi, ali je sve odbio. U Kankunu su mu se dopali klima i ljudi sa kojima je radio.

Za Tikin uspeh zainteresovao se Bora Milutinović, selektor Meksika, domaćina Svetskog prvenstva 1986. A činjenica da je Jelisavčić u Partizanu igrao zajedno sa Borinim bratom, Milošem Milutinovićem, učvrstila je njihovo prijateljstvo. Tih godina dvojica Jugoslovena, odnosno Srba, bili su vrlo popularni u Meksiku.

Upoznao sam Tiku Jelisavčića tokom Mundijala u Meksiku 1986. Došao je u Sijudad Meksiko, da pozdravi malobrojnu grupu naših novinara. Izveo nas je na večeru i pozvao da po završetku Mundijala budemo njegovi gosti u Kankunu. Poziv je bio izazovan i rado prihvaćen. Ja nisam stigao do Kankuna zbog nemogućnosti da zamenim kartu za Njujork, na povratku kući.

Četvorica kolega sa više sreće oko promene avio-karata su dan posle finala odletela za Kankun. Bili su iznenađeni kada na aerodromu nisu videli Tiku. Uzeše taksi do centra grada u nadi da će se Tika odnekud pojaviti. Tokom vožnje spomenuli su ime trenera, na šta im je zbunjeni taksista rekao:

- Tika murio ayer...

Nije trebalo znati španski da se bi se razumela strašna vest. Prijatelj koji ih je pozvao u goste umro je dan ranije! Taksista ih je ostavio ispred gradske opštine gde su, kao Tikini prijatelji, bili primljeni sa najvećim poštovanjem. Obezbeđen im je hotel...

Usput su čuli šta se desilo. Tika je tri kola pre kraja regionalne lige prihvatio poziv kluba Četumal da mu pomogne u borbi za opstanak. Cilj je ostvaren, jednom pobedom uz po jedan remi i poraz, Tika je ispunio zadatak. Finale Mundijala, između Argentine i Nemačke (3:2), gledao je na TV sa predsednikom kluba i po završetku krenuo kući u Kankun. Sutradan su mu dolazili prijatelji iz Beograda...

Poginuo je tog 29. juna 1986. u saobraćajnoj nesreći na uzvišici Puerto aventuras. Simbolično ili ne, život fudbalskog avanturiste Tihomira - Tike Jelisavčića završen je na mestu koje u imenu ima reč "avantura". Tika je sahranjen uz najviše počasti, uz novinare iz Beograda koje nije dočekao, a na ispraćaj je došao i njegov prijatelj Bora Milutinović.

FOTO: Arhiva OFK Beograda

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri