SVAKODNEVNI strah za sopstveni život deo je svakodnevice ukrajinskog naroda, a izuzete nisu ni basnoslovno plaćene zvezde fudbalske igre u ovoj ratom zahvaćenoj zemlji.

Vanga

18.03.2023. 19:09

Ove sirene su istraumirale, nasu decu. Kad ih cujem, vrate mi se sve slike bezanja. Strasno, ljudi!! Jadan i bedan svet koji zivi sa tim sirenama.

Miki

18.03.2023. 19:09

Mi smo igrali pod sirenama, preletela nas krstareca raketa i udarila u vodotoranj na Fruskoj gori, nismo pobegli, nego smo samo nastavili dalje. Nesto se ne secam da su nam pomagali Ukrajinci

Vla

18.03.2023. 19:22

Znaju da rusi nisu zivotinja kao banderovci i njihovi nacisti da gadjaju civile i decu, Rat je pa se desava ako su U blizini vojnih objekata, Ali direktno ne gadjaju, nestali bi svi U roku od Par minuta ako bi to hteli da urade

Lela

18.03.2023. 20:47

Mi smo nesto drugo. Inst je jaci od straha. Igrali smo i pevali i nosili majce sa nacrtanim metama. Mi smo najtvrdoglavija nacija na svetu. Lepim recima mogu da nas obrafe kako hoce , silom n i k a k o, nema govora.SRBI SMO MI, SVOJI, komandavpada u vodu.

SX

18.03.2023. 21:20

Eeeee, imao sam 18 godina, i igrao sam basket dok mi je američki tomahavk preleteo preko igrališta... to je sve bilo normalno. 0 emocija za nato pudle.