NOVOSAĐANIN KOJI JE POSTIGAO VIŠE OD HILJADU GOLOVA: Tokom 33 godine duge igračke karijere Radovan Marić nastupao za 18 klubova

Slobodan Bajić

11. 08. 2022. u 18:14

IZUZETNO bogat fudbalski staž, dug 33 godine, tokom kojeg je nosio dresove čak 18 klubova, Novosađanin Radovan Marić (64) obeležio je sjajnim nastupima u njegovom, matičnom RFK Novi Sad, "stogodišnjaku" na Detelinari, za koji ga vežu i najlepše iračke uspomene.

НОВОСАЂАНИН КОЈИ ЈЕ ПОСТИГАО ВИШЕ ОД ХИЉАДУ ГОЛОВА: Током 33 године дуге играчке каријере Радован Марић наступао за 18 клубова

FOTO: Privatna arhiva

Poznat kao hitronog, lako je prodirao po desnoj strani polovine rivala a specijalnost su mu bili "projektili" koje je slao za glavobolju suparničkih odbrana i golmana. Tokom karijere, matirao ih je više od 1.000 puta.


- Počeo sam u pionirima, prošao sve omladinske kategorije i za prvi tim debitovao 1976. godine, kao sedamnaestogodišnjak - kaže Marić.

FOTO: Privatna arhiva

- Sa Detelinare sam odlazio u druge klubove, ali se i redovno vraćao i sveukupno proveo 12 prelepih godina u žuto-plavom dresu. Igrao sam u Prištini, Segedinu, posle u BVŠC i u Vašašu. U Budimpešti sam proveo četiri lepe godine i to kao prvi stranac, tada Jugosloven, u istoriji mađarskog fudbala.


Na Detelinari je 1990. godine kao kapiten predvodio sjajnu generaciju igrača među kojima su bili Miodrag Pantelić, Ljubiša Dunđerski, Boško Kovrlija, Vasa Orlović, Đorđe Pintać.

- Zvali su me "ćale". Naravno, nije mi smetalo, jer su to i dan-danas izuzetni ljudi sa besprekornim sportskim karijerama. Osvojili smo Kup Vojvodine i u najmasovnijem takičenju, "naleteli" na Partizan. Sjajna utakmica, pune tribine na Detelinari, a crno- beli su prošli dalje. Igrao sam za novosadski Železničar, Kabel, Mladost sa Novog naselja, Mladost u Bačkom jarku, za Vrbas, Bečej, Jugović u Kaću, Jadran u Golubincima, Jedinstvo u Gospođincima, Cement u Beočinu, Big Bul u Bačincima i za Petrovaradin. Igračku karijeru u kojoj, smatram to nezabeleženim, nisam imao ni jednu jedinu povredu, završio sam u dresu Želje upravo zbog prve povrede. "Puko" mi je mišić tako da sam bio prinuđen da se oprostim od igranja u 45. godini života.

Marića je odlikovala želja za igrom i dokazivanjem u raznim sredinama i u svim rangovima takmičenja, od elitne scene pa sve do "beton lige".

- Za Partizan sam 1977. godine odigrao petnaestak prijateljskih utakmica, davao i nameštao golove, ali spletom okolnosti, nisam potpisao za klub za koji navijam. "Krivac" za to je Slobodan Bobe Pavković, moj sugrađanin, koji se radovao mom prelasku u crno-bele i hvalio me Novosađanima. Kada je došlo vreme za dogovor dva kluba, Uprava na Detelinari je tražila ogromnih 30 miliona, a za tu sumu tada je moglo da se "kupi" tri vrhunska prvoligaška igrača. Partizan je sa žaljenjem odustao - seća se Marić, koji je ostvario dečački san da igra u ekipi sa Mocom Vukotićem, Borotom, Kozićem, Trifunovićem, Hatunićem, Stojkovićem, Vargom, Bjekovićem, Antićem ali ne i da nastavi profesionalno.

FOTO: Privatna arhiva



- To su sve izuzetni ljudi. Od prvog dana prihvatili su me kao svog, iako sam bio najmlađi. Moca je ubrzo prešao u Bordo, Bjeković u Nicu, a Antić otišao u JNA. Ipak, ostale su lepe uspomene i fotografije na druženja a meni potvrda da mogu u tom društvu da igram.

U sezoni 1995/1996. godine, Marić je kao igrač Jadrana u Golubincima, koji se tada takmičio u Sremskoj ligi, postigao čak 53 pogotka, što je bio rekord u svim ligama.

- Gotovo svi moji golovi su izvan šesnaesterca, a recimo samo, da sam bar 20 golova postigao sa centra igrališta. Sećam se, u Slovačkoj protiv Trnave, Peca Kurćubić mi je na startu samo gurnuo loptu metar sa centralne tačke, a ja opalio "punom nogom" za 1:0. Često sam davao golove iz kornera...

Odlika snažnog šutera sa laserskom preciznošću, nije promakla ni legendarnom Iliji Panteliću.

- Panta mi je jednom prilikom u fudbalskom društvu rekao da nikad u karijeri, pored Bore Kostića, Bukala i Nikezića nije video igrača sa tako snažnim i preciznim udarcem kao što sam ja imao. Štaviše, rekao mi je da je moj šut najjači koji je video. To je za mene najveći kompliment i uspomena od legendarnog golmana velikog Pante.

Salajka - detelinara

RADOVAN Marić je igrao za sve novosadske klubove, osim Vojvodine i Proletera sa Slane bare.


- Kao rođenom Salajčaninu, "prirodno" je bilo da odem u Slaviju, ali su me više privlačili "kanarinci" tada posebno popularni. Nije baš bilo svejedno ići peške sa Salajke na Detelinaru svakodnevno na trening, ali voleo sam fudbal, brzo se zbližio sa Detelinarcima i stekao neraskidiva prijateljstva. Živim na Salajci, družim se po kafanama, a u životu nisam popio kap alkohola niti zapalio cigateru. Samo kafa i sokovi.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna