ČAST VAŽNIJA OD ŽIVOTA: Pre 82 godine za otadžbinu su živote dali poručnik Božidar Žugić i 17 boraca Vojske Kraljevine Jugoslavije (FOTO)

M. DROBNjAK

13. 04. 2023. u 20:15

PRE TAČNO 82 godine, tokom Drugog svetskog rata, poginuli su poručnik Božidar Žugić i 17 boraca Vojske Kraljevine Jugoslavije.

ЧАСТ ВАЖНИЈА ОД ЖИВОТА: Пре 82 године за отаџбину су животе дали поручник Божидар Жугић и 17 бораца Војске Краљевине Југославије (ФОТО)

Foto: Muzej Pljevlja

Tog 13. aprila 1941. godine oni su odbili da se bez borbe predaju okupatoru, već su junački položili život za otadžbinu. Dvadesetšestogodišnji poručnik Žugić nije heo da položi oružje pred mađarskim (hortijevskim) vojnicima kod Gložana, nedaleko od Novog Sada. Ubio je neprijateljskog i svog komandanta, uz reči - "Zar se tako brani otadžbina?"

Hortijevski brzi korpus, u kome su bili i moderni nemački tenkovi i italijanske tankete, presekli su 10. posadni puk Vojske Kraljevine Jugoslavije koji se povlačio prema Novom Sadu. Jugoslovenski vojnici su se našli pod paljbom i komandant puka Božidar Rosić je odlučio da se preda. Neprijatelji su očekivali da će svi jugoslovenski vojnici i oficiri biti razoružani i doveli su meštanina, Štefana Dudoka, kao prevodioca. Kako je bio vaspitavan na durmitorskoj tradiciji i moralu, uz zvuke gusala i na principima Kosovskog zaveta, Božidar nikako nije mogao pristati na taj sramni čin okupacije.

Dok su Ristić i fašistički komandant pregovarali o predaji, prišao im je dvadesetšestogodišnji poručnik Žugić, rekao da se "jugoslovenski oficir ne predaje" i ispalio metak u svog komandanta a zatim i Hortijevog oficira. Ruke dva protivnika pale su pre rukovanja i ozvaničenja kapitulacije. Očevici su kasnije svedočili da je Žugić pre pucnja upozorio komandanta Ristića rečima "gospodine pukovniče, tako se otadžbina ne brani. Ja se ne predajem, jugoslovenski oficir se ne predaje, on može samo da pogine".

Hortijevci su bili iznenađeni i zaprepašćeni, ali su se brzo pribrali i izrešetali mitraljeskom vatrom hrabrog Durmitorca Žugića, a zatim ga zgazili tenkovima. Za odmazdu ubili su još petnaest jugoslovenskih vojnika i shranili na bunjištu obližnjeg salaža.

Herojskom delu Božidara Žugića divili i neprijatelji. U budimpeštanskim novinama je osvanula izjava nemačkog feldmaršala Maksimilijana koji je rekao da je to primer samožrtvovanja.

Meštani Gložana, kod Bačkog Petrovca, gde Slovaci čine ogromnu većinu, kasnije su izvadili njihova tela i sahranili dostojanstveno sve poginule vojnike na starom pravoslavnom groblju. I danas čuvaju sećanje na dugo skrivanu legendu o hrabrom oficiru, rođenom Durmitorcu, i održavaju spomenik koji su podigli 1960. godine. Tokom 2019. u Novakovićima kod Žabljaka potpisana je povelja o bratimljenju MZ Gložan kod Bačkog Petrovca, gdje je poginuo i MZ Novakovići gdje je rođen.

Božidaru Žugiću u Gložanima su podignuta dva spomen obeležja jedno sa petokrakom kao sinbol jednog vremena, jedne ideologije i kasnije devedesetih godina još jedno  sa krstom. Spomen-obeležje dobio je Božidar Žugić i u svom zavičaju. Njega je 1966. godine pokraj monumentalnog mosta na reci Tari podigla njegova majka Marija.

STRADANjE JEDNE PORODICE

- KOLIKO se cenila reč, koliko se bilo spremno poginuti za reč i slobodu najbolje govori podatak da je Božidar imao četri rođena brata  i još šestoricu braće od stričeva. Od njih desetorice nema upošte potomaka, nijesu bili ženjeni jer su izginuli u vihorima ratova koji su se vodili na ovim prostorima od 1912. godine do 1945. godine, ispričao je ranije Radoš Žugić.

Božidar Žugić imao je četri brata Aleksandra, Sava,Vitomira i Branka i jednu sestru Savetu.

-Sva četri brata nastradala su neostaviviši potomstvo iza sebe, nijedan nije bio ženjen. Aleksandar je stradao u saobraćajnoj nesrći neposredno pred početak Drugog svetskog rata. Sava i Vitomor ginu kao vojnici Vojske Kraljevine Jugoslavije u rejonu sela Tepca nedaleko od Žabljaka a Branko kao vojnik Kraljevine Jugoslavije gine u Srbiji, ispričao je ranije Radoš Žugić.

Hrabri poručnik Žugić u Srbiji je ostao zaboravljen, dok su se njegovi Pljevljaci ipak na neki način odužili njegovom herojskom činu, jer je jedna ulica u Pljevljima ponela njegovo ime, a postavljen mu je i spomenik u parku kod nekadašnje kuće porodice Žugić. U Boždarevoj rodnoj kući u selu Novakovići danas niko ne živi ali se čuva od zaborava predanje o ovom hrabrom oficiru.

Božidar Žugić je rođen 14. marta 1915. u Novakovićima, selu kod Žabljaka, ispod Durmitora.Njegova porodica se potom preselila u Pljevlja. Osnovnu školu je pohađao u Prijepolju, a odrastao je u Pljevljima gde je završio gimnaziju. Put ga dalje vodi u Beograd, na Vojnu akademiju, gde će sticati znanja sve do 1935. godine. U Evropi tada počinju turbulentna vremena. Drugi svetski rat Božidar Žugić dočekuje kao pripadnik Jugoslovenske vojske. Bio je inžinjerijski poručnik 10. posadnog puka.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (3)

PREMA FROJDU: Pet stvari koje mentalno jake osobe nikada NE rade