NAŠE DOBRO SLOVENSKO I PRAVOSLAVNO PISMO: Milovan Danojlić - rehabilitacija ćirilice je preduslov duhovnog oporavka i kulturne obnove
NAŠE dobro slovensko i pravoslavno pismo, sa kojim dišemo i pišemo, staro je više od hiljadu godina.
Foto: Arhiva "Novosti"
Nastalo je na jednom od izvora evropske kulture i civilizacije, izdvojilo se iz grčkog alfabeta, da bi ga usvojili i svojim potrebama prilagođavali Rusi, Bugari, Ukrajinci, Belorusi i Makedonci. Ono se uporedo razvijalo na crkvenim i svetovnim poslovima, da bi, u Miroslavljevom jevanđelju iz 12. veka, zasijalo u punoj lepoti. Današnji oblik utvrdiće, početkom 19. veka, Vuk Karadžić.
U 20. veku, položaj ćirilice će se naglo poljuljati i pogoršati. Za to je pre svega kriva pogranična bliskost sa latinicom, iza koje je stajala politička, ekonomska i vojna nadmoć zapadnog dela našeg kontinenta, i osvajačka ćud latinice. Naša kulturna elita, na čelu sa Skerlićem, nije odolela zovu sveprisutne sirene. Za njom su se, iz nepromišljenosti, ali i iz praktičnih razloga, poveli učeni i neobrazovani, evrofili i mondijalisti, građani, pomodari, pa i deo seljačkog naroda.
Tome je doprinela i želja da se približimo jugoslovenskoj braći u zapadnom delu države osnovane 1918. godine. Prineli smo na oltar i tu žrtvu, ne tražeći da nam se, sa druge strane, nečim uzvrati. Državna uprava sve do rasturanja Jugoslavije nije bila svesna opasnosti od kolonizovanja našeg životnog i duhovnog prostora. Verovali smo u budućnost, a ona je izostala. Našli smo se, pre tridesetak godina, sa svojom sirotinjom, sa svojim rešivim nevoljama. Među njima je bila i ćirilica.
Mondijalistička štampa, kao i elektronski mediji finansirani iz inostranstva, prirodno se služe latinicom, znaju šta i za koga rade
Polako, i pomalo nevoljno, uviđamo da je ona naša sudbina. Da joj se valja vratiti kao bitnom obeležju identiteta. Da su njena osnovna ljudska prava bila zapostavljena i pogažena. Njena rehabilitacija je jedan od preduslova našeg duhovnog oporavka, naše kulturne obnove, za šta je, pre svih, zadužena država. Ćirilicom, kao nezamenljivim instrumentom opštenja, moraju se služiti sve državne uprave, administracija, policija, sudstvo, i, dakako, školstvo, od osnovnih do najviših obrazovnih ustanova.
Foto: M. Labudović
Pojedinci mogu kako hoće, deo medija kako nađe za shodno, prema svojim težnjama i uverenjima. Mondijalistička štampa, kao i elektronski mediji finansirani iz inostranstva, prirodno se služe latinicom, znaju šta i za koga rade. Problem su oni koji se ispomažu latinicom iz puke lakomislenosti, iz neznanja, ili pomodarstva.
Oporavak ćirilice je deo jednog šireg i dubljeg programa, čiji je cilj dolaženje sebi. To će potrajati, tek, ne treba sumnjati u dobar ishod.
NEVEROVATNO OTKRIĆE U RUMUNIJI: Koristila kamen kao držač za vrata, ispostavilo se da vredi milion evra
KAŽU da je nečije smeće nečije blago, ali komad „kamena“ koji je decenijama držao vrata otvorenim predstavlja blago po gotovo svačijim standardima.
09. 12. 2025. u 16:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (1)