NE PRISTAJEM NA ĆUTANJE: Teoretičar književnosti dr Igor Perišić o sukobima na književnoj sceni i nametnutim ideološkim matricama

Marina Mirković

13. 10. 2020. u 09:36

MISLIM da je ovo jedinstven slučaj da pisac tuži teoretičara zbog stilskih figura. Drago mi je što sam postao predmet nadziranja i potencijalnog kažnjavanja novih inkvizitora koji u književno nekorektnom govoru nalaze verbalne delikte.

НЕ ПРИСТАЈЕМ НА ЋУТАЊЕ: Теоретичар књижевности др Игор Перишић о сукобима на књижевној    сцени и наметнутим идеолошким матрицама

Perišić ispred Palate pravde / Foto N. Skenderija

Činilo se da je mračno vreme levog i desnog jednoumlja i netolerancije prema različitostima odavno prošlo. Neću da pristanem na autocenzuru sopstvene programski oštre i književne i društvene kritike, ni na to da je ćutanje politički najkorektnije.

Ovim rečima teoretičar književnosti dr Igor Perišić rezimira proces u začetku, koji je protiv njega pokrenuo "ninovac" Saša Ilić tužeći ga za povredu ličnog osećanja časti zbog sudova koje je Perišić izrekao u periodu fame oko bojkota "Ninove" nagrade. Na pitanje da li je "ninovac" ovim potezom napravio reklamu sebi, ili samoj nagradi, Perišić odvraća:

- Taj velikomučeni režimski bibliotekar, koji je povremeno i pisac, ne može da ustukne od svoje kulturno-propagandne misije. Budući da ne biva da se tako lako postane značajan pisac u jednoj kulturi, upregao je svoje represivne resurse kako bi nadodao koji miligram sopstvenoj umišljenoj veličini. Od početka karijere zloupotrebljavajući nasleđe Danila Kiša, kao da ovaj državni službenik naposletku postaje junak Kišove proze. Sada mi izgleda kao fusnota u fiktivnoj biografiji A. A. Darmolatova, neuspešnog socrealističkog pisca koji u maestralnoj Kišovoj parodiji zaključuje "Grobnicu za Borisa Davidoviča".

Igor Perišić: Foto N. Skenderija

* Da li će se naredna dodela "Ninove" nagrade pokazati kao test i za žiri i za izdavače?

- Biće, naravno, i dobrih pisaca koji će poslati romane na konkurs za "Ninovu" nagradu. Izdavači su tu u delikatnom položaju, jer ipak, s druge strane, neki od ponajboljih srpskih pisaca ostaju pri bojkotu. Međutim, teško da će posle ovogodišnje komesarske ujdurme bilo šta u vezi s tom nagradom biti isto. Nagrada će se ubuduće, izgleda, deliti u uskom krugu istomišljenika. Kako je krenulo, očekujem da sednice "Ninovog" žirija uskoro počnu da se održavaju na Golom otoku ili u Hagu.

* Koje se to teme i pristup danas nameću kao "podobni" i da li pisci (ne)svesno podležu nametnutim obrascima?

- "Zarobljeni umovi", kako bi to rekao Česlav Miloš, oduvek su hteli nešto da propisuju. Sada se staljinistički progon neistomišljenika po ideološkoj osnovi udružio sa globalističkim nalogom za političkom korektnošću, stvarajući tako jedan mutirani totalitarni horizont očekivanja u kojem se jasno vide rešetke nove normativne poetike.

Svesno ili ne, pojedini pisci i dalje žive u strahu od cenzure, pa svoja dela strukturišu tako da se slučajno ne bi zamerili bilo kome u "regionu", kao da još uvek postoji neki Politbiro - a tekuća praksa pokazuje da su možda i u pravu - koji će sankcionisati skretanje sa tzv. pravog puta. Vidljivo je i pojednostavljivanje jezika kako bi delo bilo dostupno lakom prevodu. Nemam ništa protiv lake književnosti, ali umetničko pisanje je sve samo ne - lako.

Daleko od očiju javnosti

* ZBOG čega osećamo nedostatak relevantne književne kritike, zapaženih polemika?

- Problem je u nedostatku slobodnog i pristojno plaćenog medijskog prostora kako bi tzv. dnevna kritika mogla da živi što više udaljena od interesnih uticaja. U akademskom polju, daleko od očiju šire kulturne javnosti, ima veoma dobre kritike. A polemika takođe ima, upravo i vi i ja govorimo o tome. Samo što bi i druga (treća) strana trebalo malo da izađe iz svojih elitističkih kula od slonovače u demokratsku kulturnu arenu.

* Da li politička korektnost preti da ubije umetnost i umetnički postupak?

- Svakako. Na globalnom planu to je najpre vidljivo u najavama nekakvih kvota u filmskoj umetnosti. Nadam se da će genijalci sedme umetnosti, poput Larsa fon Trira, Kventina Tarantina ili Emira Kusturice, uspeti da naprave filmove koji će spektakularno dekonstruisati taj nalog, pre nego što na filmskim platnima budemo gledali prazninu kao naposletku politički najkorektniju sliku.

* Jesu li "veliki narativi" 20. veka potrošeni ili ih ima nedovoljno obrađenih, čak izbegavanih, poput Jasenovca?

- Govoriti o bilo čemu velikom mi se čini deplasiranim. Dvadeseti vek je razbio bilo kakvu iluziju o tome da ljudski um može da shvati ili, ne daj bože, usmerava tok istorije. Posle velikih narativa nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma, ni pakao postideološkog 21. veka neće teško pasti. S druge strane, to ne znači da se u umetnosti ne treba vraćati dvadesetom ili bilo kojem drugom veku. Užas jasenovačkih logora zaista se osećao u vazduhu kao neobrađena tema, ali nikome nije padalo na pamet da tu plutajuću nepravdu nekakvim dekretima ispravlja. Sve do pojave ovogodišnjeg romana "Ostaci sveta" Igora Marojevića, gde je Jasenovac jedna od tema, pri čemu je pisac ostavio ubedljivo svedočanstvo dugotrajnog rada isključivo sopstvene književne imaginacije.

Sa piscima koji su mu pružili podršku / Foto N. Skenderija

* Šta bi bili, ukoliko postoje, veliki narativi za 21. vek?

- Ako treba da se obnavlja neki narativ, to bi bio narativ umetnosti i filozofije. Antropološke potrebe za simboličkim izražavanjem i filozofskim spekulacijama i u modernom društvu ne mogu da se ponište. Mit o logosu kao početku i središtu sveta pokazuje se najžilavijim.

* Posvećeni ste radu na istorijatu književne kritike u nas?

- Napisao sam dve knjige o istoriji i teoriji srpske književne kritike, "Kritika i metakritika" i "Ženski portreti" - nastalu u dodiru sa feminističkom teorijom. Posle žena iz prethodne knjige, rešio sam da se okrenem LGBT populaciji i tematizaciji kvir identiteta u književnosti. Knjiga "Srpski (o)kvir" izlazi u decembru. Čini mi se da će biti iznenađujuće kada se vidi koliko je bogata srpska tradicija neheteronormativnog, apartnog, nekorektnog, ili, ako hoćete, "nastranog" pripovedanja.

Odskora vodim naučno odeljenje za proučavanje istorije srpske književne kritike u beogradskom Institutu za književnost i umetnost. Nadam se da će već koliko sledeće godine biti značajnih rezultata na tom planu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ŠOKANTNE PROMENE: Zaboravite tenis kakav ste znali, biće dibidus drugačiji! Evo kako će se ubuduće odvijati