POPOVIĆ, NAŠ "NAJNEPOŽELJNIJI" DRAMSKI PISAC: Egon Savin, reditelj, uoči premijernog izvođenje "Razvojnog puta Bore Šnajdera" u JDP

Vukica STRUGAR

15. 03. 2023. u 15:51

SATIRIČNA farsa "Razvojni put Bore Šnajdera", čija je premijera sutra u Jugoslovenskom dramskom, biće šesti komad Aleksandra Popovića u rediteljskom opusu Egona Savina. Naš najznačajniji reditelj već je ostavio umetnički potpis na predstavama "Mrešćenje šarana", "Tamna je noć", "Smrtonosna motoristika", "Pazarni dan" i "Svinjski otac" u nekoliko srpskih pozorišta.

ПОПОВИЋ, НАШ НАЈНЕПОЖЕЉНИЈИ ДРАМСКИ ПИСАЦ: Егон Савин, редитељ, уочи премијерног извођење Развојног пута Боре Шнајдера у ЈДП

foto N.Skenderija

- Da imam tri života ne bih mogao da uradim celog Acu Popovića. Iako sam se družio s njim, nisam ni znao koliko je ostvario dela: preko 40 pozorišnih komada, nebrojene serije i TV drame. On je, neuporedivo, najplodniji srpski dramski pisac. Napisao je više nego Krleža i Nušić zajedno - ističe na početku razgovora, za "Večernje novosti", reditelj Egon Savin.

* Kažete da je, izvesno, i naš najzabranjivaniji autor?

- Kada smo Jovanu Ćirilovu doneli komad "Tamna je noć" za "Stupicu", rekao je: "Odlično je, ali ja ovo ne smem da igram". Tako smo otišli iz JDP i napravili Kult teatar u "Vuku. Za "Mrešćenje šarana" dobio je honorar od Beogradskog dramskog, ali ga je Upravni odbor zabranio - s ovim komadom osnovan je Zvezdara teatar. Dakle, Acina dela formirala su tri pozorišta, ako imamo na umu i scenu u Domu omladine na kojoj je daleke 1969. postavljena "Ružičasta noć". Aca je, nesporno, najzabranjivaniji srpski dramski pisac. Bolno je to prihvatao,ali se ispostavilo da je, na neki način, bilo i jako dobro: sve su to predstave - praznici koje su otvarale nove teatarske scene u Beogradu... Imao je sudbinu Molijera. Ljudima koji pišu satirične farse niko neće oprostiti, a najmanje vlast. Bio je omiljen kod publike, ali ne i kod direktora pozorišta i onih koji su finansirali kulturu.

* Ni "Razvojni put Bore Šnajdera" nije prošao glatko?

- Napisao ga je 1967, u vreme dok je bio još prilično jak jednopartijski totalitarizam. Branko Pleša napravio je jedinstvenu predstavu i ulogu u Ateljeu 212, kad se led malo otopio 70-ih godina. Pre toga, na istoj sceni zabranjivani su mu "Prva vrata levo" i "Kape dole". I "Bora Šnajder" pojavio se u "nevreme". Inače, ovaj komad je večno delo, jer su mentalitet i ljudska priroda nepromenjivi. Paradoks je što su u Popovićevom tekstu videli kritiku socijalizma, sistema i društvenog uređenja, a Aca je bio humanista, levičar, Srbin, Jugosloven. Čovek koji je obožavao tekovine revolucije, potpuno predan toj ideji i ideologiji. Mentalitet je, zapravo, razorio socijalistički sistem i nema tog sistema koji ovaj mentalitet neće razoriti i korumpirati. Naravno, mi smo nekada sanjali kako će sve procvetati kada Tita više ne bude. Sada znamo da je mnogo gore danas nego nekad, živimo u daleko surovijem i bezosećajnijem svetu kapitalizma u kome sloboda više ništa ne znači... Piščeva poruka je da smo svi pomalo grešni i da se ne treba svetiti ljudima zbog njihovih grehova već treba pokušati da im se oprosti.

* Pred gledaocima je svevremena priča o prilagodljivosti novom vremenu i novim okolnostima?

- U korenu je uvek pohlepa, vlastoljublje, mešetarenje, korupcija. Kada su veliki i prelomni trenuci, ratovi i krize, ljudi gledaju da prežive po svaku cenu, pa i cenu žrtvovanja bližnjih a kamoli svojih ubeđenja. To je šifra Acine dramaturgje. Pisac ljudskih drama i teških sudbina, u tom vitalizmu naroda vidi i veliku vrlinu. Ne zanimaju ga pojedinačne, koliko kolektivne sudbine. Bora Šnajder samo je jedan od likova u ovoj drami promena, partijskih reformi, smena, čistki koji dovode do nekog ludila i obračuna sa ideološkim neprijateljima.

* Pisac je "opraštao" ne samo svojim junacima, nego i rediteljima?

- Za Acu je najvažnija bila pozorišna igra. Kada sam ulazio u prilično radikalne zahvate njegovih komada, bio je potpuno na mojoj strani! Nekih pasusa iz sopstvenih drama nije se ni sećao. Beskonačno tolerantan, širok i otvoren. Apsolutno, bez ikakve taštine. Smatrao je da je komad materijal koji će glumci i reditelji koristiti da naprave što bolju predstavu i doseći nivo igre. Stalo mu je bilo da bude izvođen pisac, mada nažalost, nije dovoljno igran u svoje vreme. Pa ni danas, iz meni potpuno nepoznatih razloga. Postavljaju se neki potpuno besmisleni komadi i autori, dok u svojim bibliotekama imamo jednog od najznačajnijih evropskih dramskih pisaca druge polovine 20. veka.

AUTORSKI TIM

U VELIKOJ glumačkoj ekipi su Nenad Jezdić, Radovan Vujović, Tamara Dragičević, Branislav Lečić, Nebojša Milovanović, Milica Gojković, Irfan Mensur, Branka Šelić, Lazar Đukić, Ognjen Nikola Radulović, Đorđe Pantović, Luka Lopičić, Katarina Radojković i drugi.

Reditelj potpisuje i adaptaciju i scenografiju, dramaturg je Božo Koprivica, a kostimograf Lana Cvijanović.

ČESTITKE I SAUČEŠĆA

- ACA je voleo da prisustvuje probama i predstavama. Posle izvođenja namestio bi se kod izlaza da prima čestitke. Kad smo radili predstavu "Tamna je noć", završavala se u jednoj melodramskoj tragici. Publika plače na kraju, onda sam primetio kako i on uplakan prima "saučešće" - otkriva naš sagovornik.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

BORIŠA SIMANIĆ ŠOKIRAO SVE! Evo šta je izjavio reprezentativac koji je izgubio bubreg igrajući za Srbiju (VIDEO)