I DALJE ŽIVIM SA FILMOM! Poznati reditelj i scenarista Srđan Karanović u Kulturnom centru predstavio autobiografsku knjigu "Sam o sebi"

A. POPADIĆ

24. 11. 2022. u 12:45

DOŠAO je i dan koji sam dugo odlagao, dan kada ću početi da ispisujem (popisujem?) svoje uspomene iz detinjstva i mladosti.

И ДАЉЕ ЖИВИМ СА ФИЛМОМ! Познати редитељ и сценариста Срђан Карановић у Културном центру представио аутобиографску књигу Сам о себи

Promocija u Kulturnom centru Beograda, Foto M. Anđela

Dan sam nasumice odabrao (nedelja, 22. 12. 2020) i nije nimalo značajan. Znam samo da se već poduže osećam kao da mi je krenula "odjavna špica", što bi rekao naš poznati pesnik Dušan Radović. U šali priznajem da sam se kao redovni profesor FDU penzionisao, a da kao filmski reditelj i pisac scenarija - odavno "štrajkujem"! Uspomene bi se možda mogle zvati i "Kako sam postao filmski reditelj", ili "Prvih 25 godina", ili tako nekako... Ipak, mislim da je "Sam o sebi" trenutno najpogodniji naziv.

Ovim rečima proslavljeni filmski autor Srđan Điđa Karanović započinje knjigu "Sam o sebi", u izdanju "Geopoetike", koja je juče, u prisustvu autora, promovisana u Kulturnom centru Beograd. U pitanju su Karanovićevi iskreni i lični zapisi o sopstvenom detinjstvu, odrastanju i školovanju u Beogradu i Pragu, sećanja na druženja sa prijateljima i kolegama iz čuvene "češke škole" Rajkom Grlićem, Goranom Markovićem, Lordanom Zafranovićem, Goranom Paskaljevićem... Ova knjiga je svojevrsna scenografija sećanja, promišljanja i putovanja kroz piščev život do njegove 25. godine, u kojoj saznajemo kako su nastajale ideje za njegove kultne serije i filmove, poput "Grlom u jagode", "Petrijin venac", "Miris poljskog cveća"...

- Pre nekoliko godina, kad mi je već došlo vreme za monografiju, pričao sam o tome sa svojim bivšim studentom, mladim kolegom i velikim rediteljem Stefanom Arsenijevićem. Najviše sam voleo da čitam knjige o autorima koje su pisali oni sami ili su sa njima razgovarali neki drugi autori. Uzbuđivali su me časopisi koji su dolazili do nas u Pragu, i ranije u Londonu, gde su snimatelji, reditelji, glumci pričali kako je neka slučajnost, baksuzluk ili sreća uticala na njih. Ideja je bila da napravimo jednu opširnu knjigu, u čijem će centru biti Stefanov razgovor sa mnom o mojim filmovima. Dogovorili smo se da ona ima tri dela, da prvi pišem ja, o svojoj mladosti, da drugi deo bude taj razgovor, a treći deo bi pisao filmski kritičar Srđan Vučinić - otkrio je juče Srđan Karanović.

Foto M. Anđela

Vreme je prolazilo, Stefan je bio veoma zaposlen, putovao je, snimao, a Karanović je, kako kaže, bio veoma nestrpljiv da počne da piše svoj deo.

- U samoći svog 12. sprata, kovida i prilično ružnjikavog života oko mene, ja sam seo, počeo da se družim sa kompjuterom i da ispisujem svoja sećanja na svoje poreklo i odrastanje. Uronio sam u taj bunar sećanja za koji se ispostavilo da je mnogo dublji nego što sam mislio. Nisam hteo da izostavim neke bitne stvari jer se nikad ne zna odakle ta moja opsednutost filmom. Poslednjih godinu i po dana paralelno sam radio na ovoj knjizi, koja je pred vama, i na Stefanovoj, koja će izaći za mesec dana pod okriljem Filmskog centra.

Naslov "Sam o sebi" bila je prva stvar koju je Karanović zapisao, tim rečima je obeležio dokument kako bi ga lakše pronašao u kompjuteru "u moru drugih tekstova", a kada je biografija bila gotova shvatio je da je on i najadekvatniji. A zašto se knjiga završava sa 1970. godinom?

- Zato jer ona govori o tome kako sam postao filmski reditelj. Kad sam dobio diplomu u Pragu i vratio se kući, to je kraj mog pisanja. Stefanovo pisanje počinje s mojim prvim igranim filmom "Društvena igra", koji sam snimio dve godine posle. Kraj školovanja, nekoliko godina pre i posle su bile jedna celina, kad sam možda najviše voleo film, živeo najbezbrižnije. Mislim da mi je to bio najsrećniji deo života. Nisam ni pomišljao da ostatak pišem sam, jer kasnije, sa igranim filmovima i odraslim, zrelim životom, dolazile su razne muke, svađe, traume, brodolomi, prljav veš... Nisam hteo da se time bavim jer bi to za mene bilo vrlo bolno. Pisanje ove knjige mi je bilo zadovoljstvo, bilo je prijatno da opet živim u svojoj mladosti - kazao je Karanović.

Sa roditeljima i psom Sančom, Foto Iz knjige "Sam o sebi"

Zafranović, Grlić i Karanović, Foto Iz knjige "Sam o sebi"

Na snimanju filma "Doručak", Foto Iz knjige "Sam o sebi"

Prvi čovek "Geopoetike", književnik Vladislav Bajac rekao je da Srđana Karanovića krasi "autentična skromnost koja proizilazi iz lepe i danas retke osobine - gospodstva".

- Rodoslov o kome Srđan piše je zapravo istorija građanske porodice i pokazuje ne samo kako je nekad bilo nego kako bi moglo da bude - kazao je Bajac, aludirajući na porodicu slavnog reditelja, velike intelektualce koji su zadužili našu kulturu, ali se o njima malo zna.

Knjiga otkriva malo poznate podatke iz biografije Srđana Karanovića. Od svih njegovih "junaka", najvažniji među njima je i onaj najmanje poznat širokoj javnosti, njegov otac Milenko Miša Karanović, koji je bio osnivač i prvi direktor Jugoslovenske kinoteke. I njegov deda, Mihailo Đorđević, bio je poznati književni prevodilac.

- Već dugo me javnost ne interesuje, bežim od nje i od svakodnevice. Možda je to jedan od razloga što sam ovom knjigom uronio u bunar svoje prošlosti. Više od 10 godina nisam snimio film, odustao sam od toga, pa ne vidim zašto bih se pojavljivao u javnosti bez povoda. Ranije sam razmišljao o tome kako da pravim filmove, a sada uživam da ih gledam, da se sećam filmova koje sam voleo, da gledam one koje rade moje kolege. I dalje živim s filmom. Dobri filmovi se snimaju i dalje, ali veoma retko, kao što su retke i dobre knjige, slike... - kazao je Karanović.

Foto M. Anđela

VAŽNOST PORODICE

UREDNICA Jasna Novakov Sibinović objasnila je da se radi o jednoj vrlo ličnoj, intimnoj i iskrenoj knjizi, u kojoj urednici nemaju puno intervencija.

- Ona bi mogla da ima podnaslov "Kako sam zavoleo film", jer talenat je nesporan i nužan, ali kad pročitate ovu knjigu, shvatite koliko puno vaši roditelji, vaše bake i deke, način vaspitanja i odrastanja utiču na to kakav ćete postati čovek, ali i kakav umetnik - dodala je ona.

Srđan Karanović, Foto M. Anđela

JOŠ ME MUČE SUMNjE

AUTOR je priznao da su ga tokom pisanja knjige, baš kao i nekad sa filmom, pratile sumnje.

- Imam vrlo velike sumnje i oko ove knjige, i dalje mislim da sam nešto mogao da izbacim, a nešto drugo da dopišem, setim se nečega. I sa filmom imam sličan problem.

Svaki svoj završeni film mogao bih da montiram i dalje, da ga skraćujem, produžavam, pa i dosnimavam - iskren je Karanović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)