POGLED ISKOSA - Sećanje na Đakova

Dejan Đorić

08. 03. 2022. u 18:44

Nomen est omen. Zašto je slikar Damjan Đakov (Zemun, 1959-2022) slikao biblijsku temu Jakovljevih lestvica? Između ostalog i zato što nas ime i prezime određuju a njegovo je biblijsko (Đakov = Jakov).

ПОГЛЕД ИСКОСА - Сећање на Ђакова

Foto Privatna arhitektura

Njegova dela skrivaju tumačenja Svetog pisma i hrišćanskog učenja. On je bio pictor-doctus, poznavalac Biblije i starih učenja, istraživač drevnih religija, što tom slikarstvu daje posebnu težinu i draž. Zato je naziv njegovog poslednjeg ciklusa platonovski - "Kao senke na zidu".

Promiču ovim slikama anđeli jer umetnik kao malo ko u istoriji (post)moderne prevrednuje drevnu angeološku tematiku, prisutnu i u paganskoj umetnosti. Jedan je od retkih koji anđele predstavljaju kao svetlosna, čisto duhovna bića ali kadra da sprovode Božju volju. Na njegovim akrilicima anđeli pomažu ljudima, vode ih ili izbavljuju iz nevolje, po čemu je ovo slikarstvo humanističko koliko i religiozno, ali na potpuno savremen način, reč je o anđelima u susretu sa čovekom iz svakodnevice.

Prostor je isto tako sakralno geometrijski osmišljen. Usamljeni ljudi su u pustim gradovima, konstruisanim po složenim prostorno-perspektivnim zakonima. Slikar ukršta renesansnu i vizantijsku, inverznu perspektivu. Slike mogu i da se upare, da pojačaju i izmene dejstvo kao diptisi, zamišljene i da se izlože samostalno. Osim ikonografije i prostora, osoben je i kolorit, ostvaren posle dugih podslikavanja kao dramatično saglasje suprotnih harmonija, izrazitog kontrasta svetlosti i senki, toplih i hladnih boja.

Pojedine slike su rajske tematike, i one bez figura, kao kulise, samo sa arhitektonskim elementima istočnih, mediteranskih i vizantijskih gradova. Savremen čovek prikazan je kao japi sa aktntašnom, uhvaćen na vrhuncu svoje usamljenosti, kada mu predstoji sunovrat ili spoznaja potpunog besmisla življenja. Urbani tip predstavljen je u ključnom preobražajnom trenutku, kada sreće svoju ženu ili od klonuća biva izbavljen anđeoskim posredstvom. Reč je o katarktičkom momentu propasti ili spasa, koji može biti i krajnje iracionalan, kao kada lutajući čovek na ulicama pustog grada sreće sebe.

Đakov je među srpskim majstorima čiji rad sa godinama nije pao u kvalitetu. Bio je izvan klanova, na ničijoj zemlji, između avangarde i tradicije. Često je slikao noćne scene sa veštačkim osvetljenjem. Pogrešno je smatrati ga samo metafizičkim slikarom. Koliko u njegovom opusu ima od Đorđa de Kirika, toliko i uticaja italijanskih manirista ili vizantijskih freskopisaca, a može se reći i da je sjedinio fantastiku sa futurizmom.

Njegovo je slikarstvo uspešna sinteza prošlih i savremenih stilova, vredno pre svega po tome što je savremeno. Đakov je izvorni i vrli tradicionalista, u pravom smislu značenja te reči (traditio = prenos). On vraća u prošlost kao što vodi i u budućnost.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ZBOG OVOGA JE ĐOKOVIĆ OTPUSTIO IVANIŠEVIĆA? Da li je ovo kap koja je prelila čašu... (VIDEO)