BEZ ANUŠKE NE BI BILO NI "ZENITA": Narodna biblioteka prvi put objavila prepisku između najavangardnijeg bračnog para

V. CRNjANSKI SPASOJEVIĆ

05. 01. 2022. u 14:12

ZENITISTI Anuška i Ljubomir Micić bili su pravi avangardni bračni par, nalik Lili Brik i Vladimiru Majakovskom ili Pablu Pikasu i Dori Mar. Ova lepa vinkovačka Jevrejka našla se u kupaćem kostimu na naslovnoj strani Micićevog romana Rien sans amour, objavljenog u Parizu, 1935. godine, na francuskom.

БЕЗ АНУШКЕ НЕ БИ БИЛО НИ ЗЕНИТА: Народна библиотека први пут објавила преписку између најавангарднијег брачног пара

Anuška i Ljubomir u Kanu / Foto NBS

Ko je Anuška? Do sada se znalo samo da je bila Ljubomirova supruga i saradnica. Na stogodišnjicu od objavljivanja prvog broja časopisa "Zenit", svetlost dana ugledala je prepiska između nje i muža, koja pokazuje daleko značajniju ulogu ove žene.

Iz 157 sačuvanih pisama, publikovanih u knjizi "Strašna komedija, Prepiska 1920 - 1960, Anuška i Ljubomir Micić", u izdanju Narodne biblioteke Srbije (priređivači Saša Ilić i Dragana Peruničić), vidi se da nije Anuške - ne bi bilo ni "Zenita". Avangardna mesečna revija za umetnost i kulturu štampana je na papiru koji je ona nabavljala radeći za beogradski ogranak fabrike hartije "Lipa Mil", vlasništvo njenog ujaka, zagrebačkog industrijalca Matije Frojnda. Anuška je prevodila umetničke i programske tekstove sa nemačkog i francuskog, ali i sa srpskohrvatskog na te jezike. Vodila je finansijske poslove i nabavljala reklame. Na stranicama jednog anarhističkog lista često bi osvanuli oglasi uspešnih kompanija.

Nina Naj (Anuškino zenitističko ime), bila je emancipovana intelektualka, prevodilac i pesnikinja. Po ocu je pripadala porodici Kon, a po majci Frojndovima, sa kojima je bila u bliskim odnosima. Upravo ova njena vezanost i česta putovanja familiji u Zagreb i Crikvenicu, kako se vidi iz pisama, bili su stalni izvor nesuglasica sa mužem, uprkos silnoj ljubavi.

Trećina sačuvane korespodencije datira iz 1927, kada je Ljubomir otišao u egzil nakon neuspelog hapšenja 1926. i početka sudskog procesa. Optužen je za širenje komunističke propagande. Sačuvana su mahom njena pisma, jer je u strahu od zloupotreba na sudu Ljubomir tražio od žene da svu njegovu poštu spali. Iz prepiske se vidi slom avangardnog pokreta, ali i to da je Anuška izdržavala muža u Francuskoj. Dolazila je u sukob sa svojom familijom, s jedne strane, i sa Ljubomirom, sa druge, jer je insistirao da ona dođe u Pariz, a njene poslove u "Lipa Milu" preuzme hrvatski avangardista Marijan Mikac, koji bi nastavio da im šalje novac.

Tokom prepiske krajem dvadesetih i tokom tridesetih godina, može se pratiti sukob na književnoj levici, posledice velike ekonomske krize, ali i političke prilike, koalicija Cvetković-Maček, porast antisrpske propagande u Zagrebu i rast antisemitizma. Na zidovima škole koju pohađa Anuškin rođak pojavljuju se grafiti ŽAP ("živeo Ante Pavelić"), a deo njene rodbine razmišlja da napusti zemlju. Neki će se na to pred rat i odlučiti, i upravo taj deo porodice izbeći će Holokaust. Ostali će završiti u Jasenovcu.

Iz prepiske se vidi i kako je Ljubomir prešao put od vatrenog anarhiste i levičara, do desničara. Bračni par rat i posleratni period provodi u bedi i siromaštvu, u garsonjeri u Prote Mateje 18, u Beogradu. Živeli su od pomoći koja im je stizala iz Njujorka i Sao Paula, od preživelog dela Anuškine porodice. Ljubomir je više puta prisilno hospitalizovan i zatvaran.

Anuška je umrla 1961. i sahranjena je na Novom groblju. Ljubomir je živeo još 10 godina, a izdržavala ga je njena porodica. Umro je 1971. i sahranjen pored supruge.

DRŽAVA NASLEDILA ZAOSTAVŠTINU

BUDUĆI da Micićevi nisu imali dece, kompletnu imovinu, knjige, rukopise, sačuvane brojeve "Zenita" i zbirku vrednih likovnih dela, među kojima su i ruski avangardisti, nasleđuje Opština Vračar. Likovna kolekcija ustupljena je Muzeju grada Beograda, a književni rukopisi Narodnoj biblioteci Srbije.

POSLEDNjE PISMO KUCANO NA MAŠINI

POSLEDNjE pismo, jedino kucano na mašini, datira iz 1960. Ljubomir ga je našao posle Anuškine smrti. Potiče iz vremena kada je bio u nekoj od ustanova zatvorenog tipa. Iz njega se vidi u kakvoj je bedi nesrećna žena živela, kako ne može da koristi kupatilo jer nema novca za novi "kazan", a ista prostorija joj služi i kao kuhinja, i kao klozet. Skupljala je granje u parku kod Jugoslovenskog dramskog pozorišta, za ogrev.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NEZNANJE, PORICANJE I ZABORAV : Filozofsko pozorište u Bitef teatru