POGLED ISKOSA - Sferne inicijacije jedne umetnice
DANIJELA Jović je slikarka koja se bavi i muzikom, zahvaljujući modernoj tehnologiji.
Foto Arhiva
Reč je o multimedijalnoj umetnici koja, uprkos svojim eksperimentima, koje bismo možda pre mogli nazvati duhovnim putovanjima, čuva čisto likovne vrednosti slike i crteža, svesna i savremenog vizuelnog izazova, kao šireg i novijeg pojma od likovnog. Ukoliko se usredsredimo samo na slikarsku oblast njenog stvaralaštva, a za nju je ona osnovna, uvidećemo elemente šireg likovnog delovanja. Ona se kao slikarka izražava u ciklusima koji imaju unutrašnju logiku razvoja. Njen slikarski svet u rasponu je od punog do praznog, od svetla do tame, između apstrakcije i figuracije. Danijela je od naših umetnica među najudaljenijima od koncepcije tzv. slikanja jedne slike, rabljenja jednog uspešno nađenog rešenja. Ona operiše sa više modela i stvaralačkih nivoa, vrednujući umetnost kao posebnu stvarnost. Možda je u pozadini njenog rada kao kod istaknutih (post)modernih umetnika u osnovi samo istraživanje svesti o umetnosti, o značaju stvaralačkog čina. Za njen metod kao kod nekih naprednih umetnika ključan je proces, put do slike, a ne samo finalizacija.
Deo njenog likovnog sveta izgrađen je na gestualnoj slobodi, na snažnom tragu poteza, a drugi deo ishodi iz umetničinog pomnog bavljenja idejama, samom idejom kao fenomenom i preduslovom stvaranja. Od Platona do Bodrijara postoje mnoge koncepcije idejnog, koje je u likovnoj umetnosti rešavano na različite načine, od egipatske ritualnosti, grčkog mimezisa, hrišćanske simbolike, renesansnih alegorija do konceptualne umetnosti kao tautologije. Najnoviji ciklus umetnica je nazvala "Reci sebi - Dobar dan!" Tu treba imati u vidu da je Dragan Lubarda, legendarni crtač i profesor, reč dan smatrao najlepšom u srpskom jeziku. Nije reč samo o podršci usamljenom čoveku u eri pandemije, već i o materijalizaciji ideja, prikazanih u obliku zasebnih okruglih tela, kako su antički mislioci zamišljali idealno telesno savršenstvo. Pojedina od njih imaju oko kao simbol i organ saznanja, koji je i sam loptast. Pre nalik na Lajbnicove monade, ili samostalne atomske suštine, nego na Platonov metaforički svet senki, ideje-lopte na novim radovima Danijele Jović čine skupine, što i jeste poetski smisao sazvežđa. Često su u aglomerisanoj formi, a nagomilavanje (sa sistemom ili bez njega) jedan je od ključnih principa likovnog komponovanja kao i horror vacui. Težnja ka ispunjenosti, ili strah od praznog prostora, smatra se jednim od načina na koji sama priroda stvara, a na taj metod se u minimalizmu (post)moderne umetnici sve manje oslanjaju. On ima odraza i u muzici. Tako Danijela Jović zatvara svoje krugove i zaključava duh u sferu, ne bi li odatle još snažnije delovao.
Preporučujemo
GLUMAC DAO OBEĆANjE: Aleksandar Kojić dobio nagradu za monodramu Radoša Bajića (FOTO)
09. 12. 2025. u 22:10
VELIKO UPOZORENjE VUČIĆA: Za godinu i po dana suočićemo se sa velikim ratom, niko više ne želi da sluša drugu stranu
PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić rekao je danas, na forumu "GLOBSEC BELTALKS: Beogradski ekonomski razgovori", da više nema racionalnosti u međunarodnoj politici i da se uskoro sprema veliki sukob.
09. 12. 2025. u 20:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)