OTIMAČI IZGUBLJENIH PRIČA: Andrićeva nagrada svečano uručena Dejanu Stojiljkoviću
NA svečanosti u Zadužbini "Ive Andrića" je Dejanu Stojiljkoviću uručena prestižna Andrićeva nagrada za knjigu "Neonski bluz", u izdanju "Lagune".
Foto I. Marinković
Odluku je jednoglasno doneo žiri (dr Aleksandar Jovanović, predsednik, dr Marko Nedić i dr Petar Pijanović), a nagradu je uručio akademik Miro Vuksanović, predsednik UO Zadužbine.
- Najstarija "Žuti šafran" iz starog je Rima ili doba kada se rađalo hrišćanstvo, a najmlađa je priča "Nema hrabrosti" iz skorijeg vremena kada se udarom NATO snaga na bivšu državu, pa i Kosovo i Metohiju, rađala nova svetska tiranija. Prostor između te dve tačke u hronotopu umrežen je ponovo prizivanim događajima iz istorije koji oživljavaju priče o čitavim zajednicama ili sudbine ponajviše stvarnih junaka u graničnim situacijama. Drugi veliki tematski krug ove zbirke mirnodopske je prirode, a dolazi sa zapadnih strana iz savremenog anglosaksonskog sveta. Istorija je u tim pričama zamenjena radostima i traumama koje donosi masovna pop kultura, posebno muzika. Tu je na delu dosta drugačiji, moderniji senzibilitet Dejana Stojiljkovića koji oseća vibracije jednog sveta raspetog između rada i dnevnih briga, mančesterskih pabova i stadion, žestokih svirki i opijata.
Po temi, u knjizi su samo dve priče "srpske", ali to je dovoljno kada se zna da su one ponajbolje, uočio je Pijanović i obrazložio:
- Pripovetku "Neonski bluz" odlikuju zanimljiva priča i dramatizovana radnja, reljefno vajani likovi i scenični rezovi, uverljiv ambijent oživljen po meri vremena "starog" stotinu godina, dramatizovana radnja koja pamti 1915. i naše vreme, neočekivan rasplet u kojem već viđeni izdajnik u inverziji postaje tragični junak. Bolja od ove je antologijska priča "Duboko i hladno". U njoj dve nagonske sile trasiraju put pripovedanju. Jednu čine spoljne okolnosti, tj. prilike iz devedesetih godina, a drugu neka tamna sila opsesivne junakove slutnje. Stojiljkovićev junak, prvo nesvesno pa racionalno, postaje zavetovan svojoj vili jezerkinji i na kraju zauvek njen ženik u dubokom i hladnom jezeru. U finalu čudesni ishod prati izmena pripovedačeve pozicije: jezivu vilinsku ili gotsku priču sada ispoveda pripovedač s one strane smrti. Ono što se "moralo" desiti uistinu se dogodilo dobijajući potvrdu i u pripovednom činu. I u tome je efektan kraj pripovetke "Duboko i hladno" ispletene nitima stvarnosti, legende i fantastike.
Knjiga je nastala na ukrštaju svakidašnjih istina, mašte i istorije, različitih pripovednih žanrova i postupaka, rekao je Pijanović i zaključio:
- Knjiga priziva Andrića, a posredno i druge uzorne srpske pripovedače od Lazarevića, Matavulja i Stankovića do Kiša, Pekića, Pavića i Dragoslava Mihailovića. Najboljim pripovetkama u svojoj knjizi Dejan Stojiljković pridružuje se ovim majstorima proznih veština.
U svojoj besedi Stojiljković je istakao da "priča dolazi sama od sebe i da traži da bude ispričana":
- Mi pisci ponekad krademo tuđe priče i prisvajamo ih, onda ih punimo, menjamo, prilagođavamo, sve dok ne postanu naše. Onda ih objavimo. I dobijamo pohvale, pokude, nagrade, ponekad i novac. A onda priče pobegnu i od nas i žive neki svoj život. U pravu je bio veliki Andrić kada je rekao da na korici svake knjige treba da piše: "Oteto iz života, moga i vašega." Šta smo onda mi pripovedači? Otimači izgubljenih priča. Jer da Sremac nije napisao svoja dela, ko bi se danas sećao Zone i Maneta? Ko bi pamtio Koštanu i staro Vranje da nije bilo Bore Stankovića? I da li bi stari turski most kod Višegrada danas bio toliko čuven da nije besmrtnog romana Ive Andrića? Priča ume ljudima i stvarima, živim i neživim, da podari privid besmrtnosti. Svi ćemo umreti, dakako, ali priča? Ona traje večno.
Pripovedačka bića
MNOGI su primetili, a neki i zameraju, što koristim istorijske ličnosti u svojim izmišljenim pričama i često se poigravam njima. Ali baš kao što je to nekada rekao, čini mi se, Aristotel, nije na nama da pišemo šta je i kako bilo - već šta je moglo biti. Jer ne zaboravite - mi smo pripovedačka bića - poručio je laureat.
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)