DA SE NEDUŽNE ŽRTVE NE ZABORAVE: Uskoro premijera serijala dokumentarno-igranih filmova "Dosije Kosovo"

M. JUNGIĆ MILOŠEVIĆ

09. 10. 2021. u 10:11

VELIKI serijal dokumentarno-igranih filmova, pod radnim naslovom "Dosije Kosovo", u produkciji RTS i Ministarstva unutrašnjih poslova, koji se bave hronologijom dešavanja na Kosovu i Metohiji u periodu od 1998. do 2004. godine, uskoro će ugledati svetlost dana.

ДА СЕ НЕДУЖНЕ ЖРТВЕ НЕ ЗАБОРАВЕ: Ускоро премијера серијала документарно-играних филмова Досије Косово

Foto Aleksandar Vukobratović

Snimljeni su intervjui za dva filma, kao i igrane sekvence za prvi film, pa će se uskoro, otkriva autorka i rediteljka Slađana Zarić za "TV novosti", pred gledaocima naći i premijere.

- Čini mi se da smo svi u tim teškim i turbulentnim vremenima, kada su događaji prosto smenjivali jedni druge, zaboravili na sve one tragedije koje su obeležile živote ljudi na tom području - podseća Zarićeva.

- Najpre će gledaoci RTS imati priliku da ponovo sagledaju sva ona dešavanja na Kosovu 1998. godine: otmice, ubistva, mučenja, blokade puteva, napade na sela. To je bila svakodnevica stanovnika Metohije o kojoj ljudi koji žive u centralnim delovima Srbije nisu ni onda mnogo znali, a ne znaju ni sada. Mislim da će ovaj film biti veliko iznenađenje za gledaoce.

Kako ste prikupljali građu za ovaj serijal?

- Istraživanja su veoma detaljno rađena i zasnivaju se na iskazima koje su svedoci dali kako ekipi RTS, tako i nadležnim organima Republike Srbije, odnosno tadašnje Savezne Republike Jugoslavije. Dosta dramatizacija urađeno je i na osnovu izjava zaštićenih svedoka koji su svedočili u procesima koji su u Haškom trubunalu vođeni protiv lidera UČK. Mislim da će i u ovom serijalu biti prisutan isti "potpis", koji na neki način obeležava i sve moje prethodne filmove: sagovornici svedoče isključivo o onome što su sami videli i doživeli, dramatizacije su zasnovane na istinitim događajima, a ne na fikcijama reditelja, hronologija događaja ispisuje dramaturgiju filma.

O čemu govori prvi film?

- Prvi film, koji će uskoro biti emitovan, govori o događajima koji su se dogodili u periodu od marta i aprila (kada se zvanično uzima da je započeo oružani sukob na Kosovu i Metohiji) do septembra 1998. godine, kada je okončana velika letnja ofanziva srpske vojske i policije. U filmu svedoče oteti civili, mali broj njih koji je preživeo strahote UČK logora, članovi familije nestalih, kao i brojni policajci koji su izneli glavni teret borbi sa OVK teroristima tokom 1998. godine.

Kojom temom se bavi drugo ostvarenje?

- Drugi film bavi se Račkom, navodnim masakrom koji je u javnom mnjenju Zapada poslužio kao priprema za početak bombardovanja Jugoslavije. Prvi put će o Račku govoriti brojni sagovornici koji su bili učesnici borbe, kako pripadnici OPG, tako i pripadnici PJP (odredi policije). Biće to prvi dokumentarno-igrani film koji će pratiti događanja u Račku, od pre 22 godine, maltene iz sata u sat.

Šta vas je motivisalo za rad na ovom serijalu?

- Ako sam dokumentarno - igrani serijal "Ratne priče sa Košara" i "Ratne priče sa Paštrika" snimala kako bismo svim tim učesnicima rekli jedno veliko HVALA, onda ovim filmovima pristupam sa motivom i željom da se nedužne žrtve ne zaborave. Pričajući priče o stradanjima Srba, želim da njihove sudbine upišem u kolektivno sećanje ovoga naroda. Naravno, da je nemoguće obraditi svako ubistvo i svaku otmicu, ali dočaravajući atmosferu koja je tada postojala, prikazujući brutalnost koja je bila prisutna - sve te žrtve, na neki način, otimam od zaborava. A broj onih koji je stradao, koji je otet i potom na brutalne načine usmrćen, uopšte nije mali. Na taj način je, 1998. godine, prema podacima Komisije za nestala lica RS, stradalo oko 350 osoba srpske nacionalnosti, a za telima više od 50 Srba i dalje se traga. Mnogi od njih su civili, a neki su bili pripadnici policije i vojske. Broj Albanaca koji je ubijen 1998. godine od strane UČK je i veći. Bili su to Albanci koje je OVK, uglavnom, etiketirala kao saradnike Srba ili kao političke protivnike. Sudbine otetih moraju da ostanu zabeležene i počinioci privedeni pravdi.

Slađana Zarić, Foto RTS

Koje glumce ćemo gledati u igranim delovima serijala?

- Dramatizaciju za dokumentarno-igrani film o dešavanjima tokom 1998. godine, snimali smo u selima Kamenica, Gornji i Donji Matejevac, u okolini Niša. U ulogama se pojavljuju glumci Narodnog pozorišta iz Niša, kao i drugi profesionalni glumci iz toga grada. Sa njima je, veoma uspešno, na terenu radio reditelj Milan Jovanović. Angažovali smo i albanologa koji je sa glumcima radio na tekstu na albanskom, na specifičnim dijalektima i izgovorima. Ostale uloge su vrlo uspešno izneli pripadnici odreda Žandarmerije iz Niša, koji su zaista dali svoj maksimum i shvatili značaj filma koji radimo. Neki od pripadnika Žandarmerije, koji su bili statisti su i akteri dešavanja na Kosovu i Metohiji, tako da su nam pomogli kako bismo što vernije prikazali scene o kojima govorimo. A neki od njih su, nažalost, i lično doživeli tragediju koju snimamo, otet im je otac i ubijen od strane OVK. Svi smo ovoj priči prišli sa puno emocija, empatije i odlučnosti, da je što je moguće bolje izvedemo do kraja.

Na kojim lokacijama ćete još snimati?

- Dramatizacije o filmu o Račku biće snimljene u drugoj polovini novembra i početkom decembra. Snimili smo dronom selo Račak, koje danas izgleda sasvim drugačije nego pre 20 godina, ali topografija terena je neophodna, kako bi mogla da se prati priča. Mislim da će film o Račku biti veoma intrigantan i zanimljiv gledaocima, jer će, na osnovu brojnih svedočenja, napokon saznati šta se dešavalo u Račku, tog januara 1999. godine.

 

ZAPRATITE NPORTAL NA FEJSBUKU

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (1)

NAGRADA STEVAN TOTOROVIĆ ZA MIRJANA MILOVANOVIĆ: Na Pogledima 2024 pohvaljeni Veroljub Naumović, Danilo Paunović i Marija Aranđelović