POGLED ISKOSA: Tonšić protiv (post)moderne
TOKOM septembra u beogradskoj Kući legata održana je po drugi put izložba "Fantastičnih 6".
Željko Tonšić "Ave Maria"Foti Privatna arhiva
Veliko interesovanje publike potvrđuje da je ispošćena avangardnim eksperimentisanjem, apstrakcijama, figuralnim kičem i amaterizmom u većini ne samo beogradskih galerija. Ona je upravo sada možda najviše željna pravog slikarstva.
Dosadile su joj fotografije, fotokopije, instalacije i objekti kao i amaterska figuracija i umesto (neo)konceptualizma narod želi da vidi Njeno veličanstvo sliku. To mu na najbolji način nudi šest velikih majstora iz domena likovne iracionalnosti - Željko Tonšić, Milan Tucović, Vladimir Dunjić, Željko Žurović, Sergej Aparin i Zoran Velimanović. Teško da bi ovaj izbor mogao da bude bolji i toga je svesna mlada likovna kritičarka Maja Živanović koja je okupila ove umetnike i napisala uvodne tekstove u katalogu. Ona ne samo da je sada verovatno najangažovanija mlađa kritičarka, već skoro jedina koja se pojavila posle Dragana Jovanovića Danilova a da je zainteresovana najviše za slikarstvo fantastike i figuracije. Dobar kritičar je mnogo ređa pojava od kvalitetnog umetnika.
Na ovoj izložbi dvojica slikara više nisu živa, Milan Tucović otišao je možda upravo zato što je bio previše rastrzan obavezama a najstariji na ovoj smotri Željko Tonšić (1954-2015) bi sada napunio 70 godina. Ne samo zbog tog jubileja, već usled izuzetnosti u svetskim razmerama, ovog stvaraoca izdvajamo kao izvanrednu pojavu ne samo ove likovne manifestacije već celokupne srpske umetnosti na prelomu dva veka a i šire. I kao teško bolestan Tonšić je slikao bolje od drugih, čega su bili svesni mnogi domaći slikari, nesebično su ga cenili (hiper)realisti kao i majstori fantastike.
Zanatski i izvođački momenat njegovog stvaralaštva je nedosegnut, ne samo ovde, on je u tehničkom smislu nadmoćniji i od Salvadora Dalija. Tonšić je uz Milovana Vidaka jedini balkanski slikar koji je svoja remek-dela slikao više godina, reč je o nekoj vrsti integralnog slikarstva koje nema nikakve veze sa Medialnom idejom integralne slike. Ulagao je veliku energiju u svoje veće slike i posle svake se osećao iscrpljeno. Izrađujući kao renesansni velikani u celosti sliku, sve do raskošnih ramova, pazeći i na najmanji detalj, upisujući magijske rečenice ispod slojeva boje, delovao je kao veliki protivnik celokupne (post)moderne.
Nije, međutim, bio nazadan, van duha ovog vremena, stvarao je i kao aktuelni neogotik slikar, što su odmah prepoznavali članovi međunarodnih žirija (Gran-pri 8.
Međunarodnog Bijenala umetnosti minijature u Gornjem Milanovcu 2006. godine).
Pronašao je način i snagu da skoro genijalno obnovi slikarstvo na najvišim osnovama, vraćajući umetnost tamo gde je poslednji put bila lepa, duboka i tajanstvena - u doba simbolizma devetnaestog veka. To je najbolji dokaz da prava umetnost nikada ne umire i ne zna za granice prostora i vremena.
Preporučujemo
NEVEROVATNO OTKRIĆE U RUMUNIJI: Koristila kamen kao držač za vrata, ispostavilo se da vredi milion evra
KAŽU da je nečije smeće nečije blago, ali komad „kamena“ koji je decenijama držao vrata otvorenim predstavlja blago po gotovo svačijim standardima.
09. 12. 2025. u 16:57
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (0)