ISTORIJSKI DODATAK - MARŠAL DONOSIO SVE ODLUKE: Posle Teheranske konferencije detaljno je razrađen plan vazdušnih napada na Srbiju

Ivan Miladinović

20. 04. 2022. u 17:14

SRBI su ponovo pronašli svoju dušu - uzviknuo je ser Vinston Čerčil, 27. marta negde oko podneva, kada mu je poslanik iz Beograda Kembel javio da je puč generala Dušana Simovića definitivno uspeo.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - МАРШАЛ ДОНОСИО СВЕ ОДЛУКЕ: После Техеранске конференције детаљно је разрађен план ваздушних напада на Србију

Tito i ser Ficroj Meklejn

Jedva da je prošlo godinu i po dana od tog ushićenja kada je u noći 24. jula 1943. saopštio svoj "veliki zakret" i najavio seriju vazdušnih udara po Srbiji, valjda da "satre tu pronađenu dušu srpskog naroda". I stvarno, razaranje desetina srpskih i crnogorskih gradova, varoši i sela, koje će uslediti, započeto 20. oktobra 1943. a okončano 18. septembra 1944. godine, pokazaće da nijedan od ovih ciljeva nije imao vojni značaj, niti je bio povezan sa povlačenjem Nemaca iz Grčke. "Bio je to zaumni plan razaranja građanske i kulturne Srbije."

U pozadini ove operacije bila je Čerčilova procena da Tito nije puki Staljinov pion na Balkanu i zato je odlučio da mu pruži podršku u borbi protiv glavnog rivala Draže Mihailovića. Vazdušna kampanja imala je prevashodni cilj da srpski narod vidi na čijoj su strani saveznici. Uz to nikako ne bi trebalo isključiti i dodatni motiv Britanca da režira ove događaje koji je najbolje ilustrovao Čerčilov savremenik, vojni istoričar Lidl Hart: "Čerčil je postao veliki samo zato što je umeo da za život jednog Engleza žrtvuje čitave narode", što je inače crvena nit britanske spoljne politike.

Ovi planirani vazdušni napadi bili su deo Čerčilovog plana za slamanje Srbije. Tako će "Meklejn Titu doneti na tacni ono što mu je Čerčil završio, a to je bila apsolutna podrška u borbi protiv Draže Mihailovića". Angloamerikanci su počeli vazdušnu kampanju da Srbija sazna na čijoj su strani saveznici.

NOVOPEČENI BRIGADIR ser Ficroj Meklejn i šef Savezničke misije kod Tita, padobranom je spušten 19. septembra u okolinu Mrkonjić Grada. U međuvremenu, u Kairu je kompletirao svoju misiju u koju je uključio vrhunske profesionalne oficire među kojima će najznačajnije mesto imati major Džon Heniker-Mejdžer, sa čijim imenom ćemo se često sretati u nastavku ove storije.

Tito je, naravo, bez pogovora prihvatio Meklejnov predlog u zajedničkom ratu za Srbiju: saveznici iz vazduha, a partizani na njenom tlu. Nije proteklo ni šest nedelja, a šef britanske misije u Vrhovnom štabu šalje izveštaj za London, najverovatnije rukovodeći se onim šta je Čerčilu bilo potrebno, a ne realno stanje na terenu. ("Pazi, Meklejn, želim da glasam za podršku Titu, ma kakve bile posledice, a ti moraš da me kljukaš argumentima za pravdanje takvog kursa u Parlamentu.")

Vrhovni štab u Drvaru / Arhiva "Novosti", "Borbe", Muzej Jugoslavije

Mnogi britanski istoričari su ovaj raport ser Ficroja nazvali "blokbaster-izveštajem", zbog mnogih preuveličavanja i čitavog niza neverovatnih podataka za koje se ispostavilo da su bili lažni. Tako je tvrdio da partizani pod oružjem imaju 220.000 ljudi, da sve četničke formacije na svim nivoima sarađuju sa Nemcima. Vinston Čerčil je na konferenciji u Teheranu, održanoj krajem novembra 1943. podneo taj izveštaj i Staljinu i Ruzveltu, i sudbina đenerala Mihailovića je bila zapečaćena.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Najveća tajna Drugog svetskog rata

ODMAH posle Teheranske konferencije novopečeni maršal i brigadir detaljno su razradili Čerčilov plan bombardovanja. Meklejn je rasporedio svoje "oči i uši" od Kosova do Oplenca, Džona Henikera poslao na jug Srbije, a podmaršal Bil Eliot već je okupio respektivnu vazdušnu flotu na jugu Italije, i psihološko slamanje Srbije moglo je da počne. Dva meseca kasnije, 5. februara 1944. godine, Tito će svojim izaslanicima u Srbiji (Glavnom štabu NOV i PO Srbije) uputiti depešu koja će više od 50 godina skrivati jednu od najvećih tajni Drugog svetskog rata na našim prostorima. Tajnu - ko je u stvari tražio, ko predlagao, a ko odobravao najbestijalnije razaranje srpskih i crnogorskih gradova u njihovoj istoriji. Original ovog dokumenta glasi: "Vrhovni štab NOV i POJ, u saglasnosti sa Savezničkom misijom pri Vrhovnom štabu odobrio je upućivanje majora Johana Henikera Majora, Glavnom štabu NOV i PO Srbije kao lokalnog predstavnika Savezničke misije pri Vrhovnom štabu, kod koje je on do sad bio na službi.

Dužnosti g. majora Henikera, kao šefa lokalne savezničke misije pri Glavnom štabu NOV i PO Srbije biće sledeće:

1. Opšta veza sa Glavnim štabom NOV i PO Srbije. U vezi sa time vi ćete njemu davati obaveštenja koja su korisna za zajedničku borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika.

2. Sve vaše želje u pogledu pomoći savezničkog vazduhoplovsta on će dostavljati Savezničkoj misiji pri Vrhovnom štabu koja će vašu želju saopštiti Vrhovnom štabu. Vrhovni štab pak će odlučiti da li će predloženi cilj da se bombarduje s obzirom na opštu vojnu situaciju u Jugoslaviji.

3. Organizacija snabdevanja NOV i PO Srbije. U tome cilju on se opunomoćuje da u savetovanju s vama predloži mesta za bacanje materijala kao i potrebu za slanje posebnih lokalnih misija na pojedina mesta. Što se tiče slanja materijala, on ili lokalne misije saopštiće vaše potrebe Savezničkoj misiji pri Vrhovnom štabu i savezničkoj Vrhovnoj komandi u Sredozemlju. O tome koliko, i kada će se avioni slati konačno će odlučiti Vrhovni štab u saglasnosti sa Savezničkom misijom. Da bi se pak organizovalo slanje materijala potrebno je da on i posebne lokalne misije budu u stalnoj radiotelegrafskoj vezi sa savezničkom Vrhovnom komandom u Sredozemlju i savezničkoj misijom pri Vrhovnom štabu.

A/ Savezničkim oficirima omogućujte prisustvovanje pojedinim vojnim operacijama i akcijama po njihovim željama.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!"

Faksimil Titove naredbe

DRUGIM REČIMA, Tito u ovoj depeši svoje poverenike u Srbiji najpre obaveštava da im u specijalnu misiju šalje engleskog majora Džonija Hanikera, člana Britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ, a onda im od reči do reči kaže: - Sve vaše želje u pogledu pomoći savezničkog vazduhoplovstva on će dostavljati Savezničkoj misiji pri Vrhovnom štabu NOVJ. Vrhovni štab će pak ODLUČITI da li će predloženi cilj da se bombarduje.

Ova depeša razrešava sve dileme koje su naši istoričari i drugi Titovi doušnici decenijama izmišljali da bi "najvećeg sina naših naroda i narodnosti" sačuvali od njega samoga. A oni su decenijama, mnogi to čine i danas, tvrdili da Tito i njegov Vrhovni štab nisu imali nikakve veze sa anglo-američkim bombardovanjem najvećih gradova Srbije i Crne Gore, da oni tu operaciju ni slučajno nisu odobravali, da se Tito navodno ljutio na Engleze i Amerikance zbog ove čudovišne operacije, čak da je kod svojih zapadnih saveznika protestovao što tako bezdušno uništavaju srpske i crnogorske gradove, što bezrazložno ubijaju bespomoćno civilno stanovništvo... A sada je, kao na dlanu, jasno da je sve te terorističke akcije tražio i odobravao sam Tito, da je njegova reč bila i prva i poslednja. Njegovi izaslanici u Srbiji i Crnoj Gori prijavljivali su, po Titovom nalogu, svoje želje, njihove želje on je usaglašavao sa svojim željama i sam je odlučivao kad će one, kako i s koliko aviona i bombi, biti realizovane.

Fotografije: Arhiva muzeja Jugoslavije, dokumentacija "Novosti" i "Borbe" i Vikipedija

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna