ISTORIJSKI DODATAK - MARŠALOVE VEZE SA MASONIMA: General Ivan Gošnjak smenjen zbog Rankovića i slobodnih zidara

Dragan Radević

22. 01. 2022. u 17:14

GODINU dana posle Brionskog plenuma general Ivan Gošnjak je smenjen sa mesta Državnog sekretara za poslove narodne odbrane. Od tad pa sve do definitivnog penzionisanja 1974. godine bio je član Saveta federacije.

ИСТОРИЈСКИ ДОДАТАК - МАРШАЛОВЕ ВЕЗЕ СА МАСОНИМА: Генерал Иван Гошњак смењен  због Ранковића и слободних зидара

Ivan Gošnjak sa Rumunskom delegacijom

Krajem juna 1975, čovek koji 14 godina bio na čelu JNA šalje pismo svom vrhovnom komandantu. Kako stoje stvari to pismo nikad nije došlo do Tita. Na njemu je Kardeljevom rukom napisano: "Ne treba ga dati Titu, jer je bolestan i u godinama. Treba o tome da sa Gošnjakom razgovara Komisija".

Skoro deceniju ranije, u decembru 1966. posle Rankovićevog pada, održan je u Beloj vili na Brionima, sastanak sa vojnim vrhom Jugoslavije na kojem su generali Bogdan Oreščanin i Ivan Rukavina, uz sufliranje Edvarda Kardelja i Vladimira Bakarića, tražili reorganizaciju JNA i dotadašnji koncept teritorijalne odbrane po republikama.

Gošnjak je bio odlučno protiv. Hajka na ministra Gošnjaka otpočela je još na Brionskom plenumu. Optuživali su ga da je ruski čovek...

Spomenuto pismo imalo je 60 stranica u kome Gošnjak zahtevao odgovor od Broza na 20 pitanja. "Druže Tito, pišem ti ovo pismo, prvi put ovakvog sadržaja i sa ovakvim naslovom", počinje Gošnjak. "Od mog prisilnog odlaska u mirovinu, osjećam potrebu da bih želio razgovarati s Tobom u četiri oka. Jer, nakon sastanka Vojnog savjeta, na kojem sam dobio podršku od Džemila Šarca, Radojice Nenezića i Đoke Jovanovića, a mislio sam da ću je dobiti i od Tebe, a nisam, osjećam se ljudski povrijeđen, jer je uz Tvoju 'dobronaklonost' pobijedila Kardeljeva linija, a ja sam umirovljen, pa se sve okrenulo, zahvaljujući Tebi, u korist konzervativaca, onih koji su i do sada oponiranjem vladali zemljom, i onih koji me godinama ogovaraju."

Jedno od ključnih Gošnjakovih pitanja, na koje je tražio odgovor od Maršala je: "Zašto je pao Aleksandar Ranković, da li zbog prisluškivanja, ili, zbog masona?" "Znam da ćeš mi zamjeriti, piše Gošnjak, što ti s mojim smenjivanjem povezujem i Marka, koji je prije devet godina prošao gore od mene. Samo nas nekoliko: Ti, Koliševski, Kopinič, Koča, Jovanka i Ja, znali smo zašto si naprosto otjerao Marka..."

Arhiva

- Druže Tito, znaš i to da sam imao prilike pročitati taj izveštaj, ali poslije Plenuma, a pisali su ga naši najbolji obaveštajci i imao je dva dijela. U prvom dijelu izveštaja piše se o masonima koji su djelovali u Jugoslaviji do 1941. godine, a u drugom, strogo poverljive naravi, - masoni i njihova aktivnost u SFRJ. Taj izveštaj Markove policije kaznio je njega samog, posebno deo izveštaja gde se spominje i Tvoje ime. Naime, Tebe se spominje sa 1961. godinom, kada si bio na putu mira po afričkim zemljama, a kada je došlo do sukoba između Jovanke i Koliševskog, koji je sprečio da ideš na skupštinu masona koju je organizirao marokanski suveren - kralj, šef Velike masonske lože. Taj, i drugi podaci "ubili" su Marka, mislim, politički ga ubili. Mislim da to i druge "bisere" tog izveštaja Ti dobro znaš. Iz Izvještaja koji mi je dao Marko, tvrdi Gošnjak, vidio sam a nisam znao da su :Kardelj, Bakarić (pod imenom Kupferstein), braća Dizdarević, Miroslav Krleža, Josip Vidmar, dr Vjenceslav Novak, dr. Pavle Savić, Koča Popović, Vladimir Velebit, vajar Antun Augustinčić, Zinka Kunc, dr. Kocbek, Ivan Ribar, Ivo Andrić, Aleksandar Belić, Stevo Krajačić, Srđan Budisavljević, Miloš Crnjanski, Vasa Čubrilović, Oskar Davičo, Džemal Bijedić, Milovan Đilas, Pavle Gregorić, Jovan Hristić, Lule Isaković, Mladen Iveković, Vladislav Ribnikar, braća Levi, Moša Pijade, Hrvoje Macanović, Ivo Mihajilović, Boris Krajger, Ivo Politeo, Srđan Prica, Smodlaka, Velimir Terzić, Aleš Bebler, Mika Tripalo, Milan Bartoš, Gustav Krklec, Kosta Baranović-masoni, kojom je ložom "Nova Jugoslavija", do smrti rukovodio dr Ivan Ribar a posle njegove smrti Miroslav Krleža.

"Rušenje Marka je bila fasada a pravi razlog je da sve što je napisano u Izveštaju istina." "Sada mi je jasno ne zašto je Marko morao otići, već i zašto sam ja morao biti smenjen", zaključuje u pismo Titu smenjeni general Ivan Gošnjak.

General Ivan Gošnjak je tvrdio da je Tito iskoristio masone za sebe. Moša Pijade je kao slobodni zidar primao pisma s apelima za jačanja masonerije u Jugoslaviji. Koča Popović je došao u sukob sa Brozom pošto je smatrao da Jugoslaviji nije mesto u Africi i Aziji, već u Evropi. Za to je Koča dobio podršku marta 1956. kada se od "Beogradske", i "Jugoslovenske" stvorila Velika loža "Nove Jugoslavije", čiji su članovi bili oduševljeni Đilasovom knjigom , "Nova klasa".

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

AMFILOHIJE: Zlo je sebe izjelo iznutra

OVOM knjigom ("Brozovi obračuni i likvidacije") koja je nastavak dvije prethodne knjige (Bratoubilački rat - Crna Gora 1941-1945) i (Informbiro u Crnoj Gori), Dragan Radević nas vodi mračnim lavirintima, naše tragične komunističke istorije. Bratoubilaštvo nije samo naše, nego uopše ljudsko prokletstvo! I danas pamtim stravične slike iz djetinjstva iz 1942. iz moje rodne Morače, kao i one iz 1948. godine, kada su komunistički nosioci političkih odluka života i smrti, u narod usadili do tada neviđeni strah i teror. Tadašnje bratoubilaštvo, za razliku od onog iz vremena Rata, više nije bilo ideološko, već je bilo pitanje preraspodjele vlasti i moći i uspostavljanja novog komunističkog boga - TITA.

Mitropolit Amfilohije

Otkuda se izrodila tolika i takva mržnja između dojučerašnjih saboraca i braće?

Otuda što je mržnja u biti, u korijenju ideologije koju su oni prihvatili! To je osnovna komponenta te ideologije. Komunizam u svojoj suštini baštini veliku ideju hrišćanstva, ali su način i metodi da se ustoliči bili, antihumani, često zločinački, utemeljeni na bogoubistvu i bratoubistvu. Sve do 1986. godine je funkcionisao Titov koncentracioni logor , Goli otok, i to šest godina poslije njegove smrti. Toliko je Broz bio utjerao strah u kosti narodu. I sada su mu vratili spomenik u centru Podgorice. Tvrdim da je bolje da su podigli spomenik izdajniku Judi Iskariotskom, ili Musoliniju, koji je učinio i ostavio manje zla u Crnoj Gori, nego Tito, po čijem su zahtjevu zapadni saveznici 1944. godine sravnili Podgoricu, pobivši civilno stanovništvo, nevinu djecu, žene i starce. Stid i sram je komunističke Crne Gore što je ovaj grad od 1946. godine , do nedavno nosio ime toga zlikovca, velikog trovača i ubice. Zato nijesam slučajno prilikom ustoličenja za mitropolita, naglasio da je moja osnovna dužnost, ne samo da mirim žive, nego da mirim i mrtve. Možda tu moju rečenicu tada niko nije ni shvatio. Tu dužnost osjećam i trudim se, koliko imam moći i snage, da nastavim svetu obavezu, koja nije moja već HRISTOVA. Bojati se da je ovo naše bratoubilaštvo prošloga vijeka, o kojemu podrobno govore Draganove knjige, i koje mi nosimo u našeme biću, da je ono teže i opakije i opasnije od svih bratoubilaštava koja smo nosili.

Zlo jede sebe iznutra. Na tome se gradila komunistička budućnost Crne Gore. Ovaj trenutak i ove knjige su istorijski za nas, za Crnu Goru.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Nova dimenzija života u delu Beograda koji se budi iz sna