DOSTOJANSTVENI SRBIN ZADIVLJUJE NAUČNI SVET: U Londonu i Parizu Tesla je vizuelne efekte opisivao jezikom pesnika
NA POČETKU poslednje decenije devetnaestog veka počinje sve više pažnje da obraća na struje visokih frekvencija, što će dovesti do otkrića poznatog kao Teslin transformator.
Arhiva
Tokom proleća 1891. godine održao je predavanje „Eksperimenti sa naizmeničnim strujama vrlo visoke frekvencije i njihova primena u veštačkom osvetljavanju” na Kolumbija univerzitetu u Njujorku, na kome je predstavio najnovije rezultate svojih istraživanja. Iste godine Tesla će zvanično postati državljanin SAD.
Posle uspešnog predavanja u Njujorku, Teslu je pozvao Britanski institut elektroinženjera da održi predavanje i u Londonu. U januaru 1892. godine stigao je u britansku prestonicu, gde je dočekan sa velikim uvažavanjem naučne zajednice. Posle održanog prvog predavanja, Tesla se spremao da nastavi svoj put po Evropi. Ali ser Džejms Djuar uspeo je da ubedi Teslu da održi još jedno predavanje, koje bi bilo organizovano u Kraljevskom institutu.
On je to učinio na vrlo zanimljiv način, o čemu Tesla piše u svojoj autobiografiji: „Bio sam čovek čvrstih odluka, ali sam ubrzo podlegao snažnim argumentima velikog Škotlanđanina. Gurnuo me je u stolicu i sipao pola čaše predivne smeđe tečnosti, koja se presijavala u svim duginim bojama i imala ukus nektara. ’Sada’, rekao je ’sedite u Faradejevoj stolici i uživajte u viskiju koji je on obično pio’. Gledano sa obe strane bilo je to zavidno iskustvo.”
Teslinim predavanjima u Londonu prisustvovala su najznačajnija imena britanske nauke, osim Vilijema Kruksa, čije je radove Tesla čitao još kao đak. Ali se sa ovim velikim engleskim fizičarem i hemičarem Tesla dopisivao. Predavanje je trajalo više od dva sata i prekidano je čestim aplauzima. Naročit utisak na prisutne je ostavio kada je sa lakoćom kroz svoje telo propustio 50.000 volti.
Zanimljivo je da je Tesla tokom svog boravka u Londonu, sa nekim svojim kolegama, prisustvovao spiritističkim seansama koje su tada bile vrlo popularne u visokim evropskim krugovima.
Krajem februara stigao je u Pariz, gde je ostao do početka aprila. U Gradu svetlosti održao je ništa manje uspešna predavanja od onih londonskih. Tokom boravka u francuskoj prestonici susreo se sa mnogim značajnim ličnostima poput belgijskog princa Alberta. Mnoge od njih pokušavao je da zainteresuje za svoje patente sa namerom da pronađe poslovne partnere i potencijalne finansijere za polifazni sistem.
Foto: Vikipedija
POVODOM njegovih predavanja Margaret Čejni kaže: „Bio je čudna pojava za katedrom, nalik na rode sa belom kravatom i u fraku, visok gotovo dva metra, jer bi tokom prikazivanja svojih opasnih eksperimenata obuvao cipele sa debelim đonovima od plute. Kada bi se zaneo opisivanjem eksperimenata, njegov bi visok falsetan glas postao gotovo piskav od uzbuđenja. Publika bi ostala prikovana melodičnom bujicom njegovih reči, igrom svetlosti i magije, i zurila bi u sve to kao u nekom transu.
Budući da jezik nauke tad još nije bio razvijen, Tesla je vizuelne efekte opisivao jezikom pesnika zaljubljenog u ples vatre i bleskova koji se odvijao pred njim. Zaista se činilo da su mu oni jednako značajni kao i zarobljavanje energije koja se skrivala u njima. Pa ipak, nijedan naučnik ne bi mogao da ga optuži da je zanemarivao tehničke pojedinosti.”
Tokom ovog boravka u Parizu dogodila se jedna mala anegdota, koju je Tesla kasnije prepričavao prijateljima. Naime, on je tom prilikom odseo u jednom od najboljih pariskih hotela gde su odsedali najviđeniji gosti.
Videvši njegovu elegantnu džentlmensku pojavu, portir hotela obratio mu se titulišući ga:
- Klanjam se, Ekselencijo!
- Moja je titula viša - upozori ga Tesla.
- Visočanstvo? - promuca portir.
- Još viša - kaže Tesla.
- Veličanstvo? - jedva izgovori portir.
- Još viša - kaže hladnokrvno Tesla.
Tu već portir zanemi, jer veće titule nije znao.
- Ja sam Srbin - rastumači mirno i dostojanstveno Tesla.
SVOJ put i potragu za investitorima u Evropi nastavio je i nakon Pariza. U Gospić se javio iz Pešte gde mu je kroz par dana stigao telegram koji mu je uputio ujak Petar: „Majka ti je na samrti, požuri ako želiš da je nađeš još u životu”.
Ne časeći časa krenuo je kući. Stigao je pre nego što će mu se majka upokojiti. Kada ga je ugledala, majka mu reče: „Niko, diko moja”. Njene poslednje trenutke Tesla je proveo uz nju, duboko potresen neočekivanim nemilim događajem.
foto Vikipedija
OPROŠTAJ OD MAJKE
U ZAGEBAČKOM "Srbobranu" od 15. aprila 1892, objavljen je tekst o sahrani majke Nikole Tesle:
"Za lijesom je stupao ožalošćeni sin Nikola Tesla s dvije sestre, dva brata pokojničina i dve sestre, te unučad njezina. - U groblju još jednom otpoja pjevačko društvo ’vječnaja pamjat’ i tad primi crna zemlja u njedra svoja smrtne ostatke ove znamenite starice, koja je dug svoj Srpstvu i čovječanstvu odužila, jer je rodila i odgojila: velikog čovjeka. Neka joj je svjetao spomen u narodu srpskom!"
Smrt i sahranu protinice Georgine Đuke, majke slavnog sina, propratila je ondašnja štampa donoseći detalje sa pogreba. U Srbobranu piše: „Gospić (Lika), 8. april 1892. U ovom listu je već javljeno, da je našeg slavnog i velikog učenjaka elektrotehničara Nikolu Teslu snašla ljuta žalost. Na veliku subotu u 1 sat izjutra umrla mu je majka, koju je jedinac ljubio svim žarom velike duše svoje. Težak je bio to udar za čovjeka s onako tankim, toplim nježnim osećajem, kakav provijava dušu tog velikog Srbina, a još teži, jer je došao iznenada, da ga slutio nije. Pre tri mjeseca javio se majci svojoj, da će kući stići i majka ga je, već tad bolna svaki čas očekivala, da ga bar još jednom pritisne na svoje materinske grudi.
Bolest i silni poslovi, radi kojih je morao ići u Francusku i Englesku, učiniše da je dolazak svoj na dulje vreme odgoditi morao. Baš u to vrijeme padaju ona naučna predavanja u Parizu i Londonu, osvijetljena sa novim do tada neviđenim eksperimentima, koja su zadivila učeni svijet i priredila našem slavnom Srbinu slavu, koju je rijetko koji učenjak našeg doba doživio. Ime njegovo i do tada slavno i čuveno u Americi i Engleskoj, sinulo je sjajem neviđenim na horizontu nauke, da obasja ne samo siromašnu postojbinu njegovu - krševitu Liku - koja ga je porodila, nego da obasja čitav široki svijet, da koristi donese ukupnom čovječanstvu, za kojim tako toplo bije njegovo plemenito srce. (...)
Tri dana pred smrt materinu, javio joj se iz Pešte - kamo je opet svojim poslom došao - i tek tada ga obavestiše o bolesti njezinoj. Valjani sin ostavi poslove nedovršene, pohita kući što brže mogaše i nađe majku još živu, ali ljutom boljeticom skroz iznemoglu. Još je mogla sina poznati i zagrli- ti, još se mogla šnjim poslednji put oprostiti. Dan poslje toga ispusti plemenitu dušu ova plemenita starica. - čudan slučaj! Pre 13 godina ležao je bolan otac njegov na samrtnoj postelji. Iznenada stiže sin kući - za koga ni znali nijesu đe je - pade na krevet očev i otac kratko vrijeme poslje toga izdanu. Isto se ovo dogodilo i kod matere. (...)
Pokojnica je bila jedna od onih rijetkih žena, kakovih je kanda sve manje u Srpstvu. Klasičan tip njezin, koji je svakomu ulijevao poštovanje, već je odavao da je bila osobita žena. Vanredno bistrog duha, ponosna na rod svoj, koji se je uvjek odlikovao plemenitosti srca. Gostoljubiva i predusretljiva, vrijedna i radina, da joj na daleko para nije bilo; mogla je ona uz ova lijepa svojstva odgojiti i udomiti tri ćeri i vaspitati sina s kojim je mogla ponosna biti, kao malo koja majka. (...)
Mrtvo tijelo opojalo je šest sveštenika. Na opjelu pevalo je tužno i umilno srpsko-pravoslavno pjevačko društvo. Lijes pokojničin bio je okićen s dva vijenca s kojih su padale duge trake s natpisom .svojoj miloj majci blagodarna djeca’ i ’svojoj miloj sestri, blagodarna braća i sestre’. Pred lijesom je nošeno još pet vijenaca, što ih položiše: ’Bude i Hermina svojoj dragoj tetki, obitelj Šijan, Lalić, zahvalna unučad, te veliki vijenac s dugim širokim trakama, što ga nosiše građani gospićki sa natpisom ’Majci velikog Srbina, gospićki Srbi’.“
SUTRA: POJAVA ANĐEOSKOG OBLAKA SAOPŠTAVA MAJČINU SMRT
"NE MOŽEMO DA DOĐEMO SEBI OD ŠOKA" Ovo su Dragan i Marko koji su se ugušili u vikendici kraj Drine, Banja Koviljača zavijena u crno (FOTO)
TELA Dragana Pavlovića (32) i Marka Glišića (34) pronađena su danas u vikendici kraj Drine, kod Banje Koviljače.
11. 02. 2026. u 12:45
ORBAN OTKRIO ŠOK DETALjE: Odbio sam poziv Klintona da uđem u rat sa Srbijom 1999. godine
MAĐARSKI premijer Viktor Orban izjavio je da je 1999. godine, tokom svog prvog premijerskog mandata, dok su trajali sukobi u AP Kosovu i Metohiji i NATO agresija, dobio poziv od tadašnjeg američkog predsednika Bila Klintona da Mađarska otvori drugi front i napadne Srbiju ili "bar da puca iz Mađarske preko Vojvodine sve do Beograda", ali da je odbio takav poziv, preneo je danas Telex.
09. 02. 2026. u 11:13
JK PRIZNALA: "Sa njim sam izgubila nevinost - prvi put sa Nemanjom bio je grozan, užasan"
"IMALA sam 18 godina. Bilo je grozno iskustvo. Pomislila sam: "Kako nekome ovo može da se dogodi?" Bilo je užasno."
10. 02. 2026. u 07:32
Komentari (0)