Jedini dom pored mrtvih
23. 02. 2013. u 10:15
Jedna od napuštenih grobnica već 15 godina adresa na kojoj stanuje Nišlija Bratislav Stojavić. Požar mu progutao kuću i uzeo oca. Ratovi, bombardovanje, inflacija... odneli život
ŽIVOT se baš poigrao KV zidarom Bratislavom Stojanovićem (43) iz Niša. Bez porodice, doma, posla, živi od danas do sutra od otpadaka iz kontejnera, spava na mestu koje je namenjeno mrtvima. Bratislav kaže da mu ne smeta što živi u napuštenoj grobnici na niškom Starom groblju jer tu barem "ima svoj mir". Dokle? Nema odgovora na to pitanje, niti zna gde da ga traži.
Staro groblje na Paliluli napušteno je još pre tridesetak godina i na njemu niko od 1971. godine nije sahranjen. Većina spomenika prepuštena je zubu vremena, neosvetljena, razgrađena, deluje sablasno i tokom dana, pogotovo u tmurnim zimskim popodnevima. Umoran od celodnevnog preturanja po kontejnerima, Bratislav nas polako od kapije Starog groblja vodi do svog "doma".
- Ne plašim se mrtvih. Neće oni nikome nažao učiniti. Iskreno, pored njih sam najmirniji. Plašim se živih što dolaze noću, divljaju, kradu, lome, opisuje svoj komšiluk biranim rečima Bratislav. - Nikada ne bih oskrnavio grob. Ova grobnica u koju sam se uselio nema vlasnika i već je bila obijena. Bio je neki sanduk sa kostima, ali sam to lepo složio, neka je laka zemlja pokojniku, i napravio malo mesta za sebe. Ne znam kome pripada, ali me niko ne juri i ne uznemirava, priča Bratislav kako je svio svoje gnezdo pod zemljom.
Hladno i mračno ko u grobu. Ponjavama je napravio krevet, a nedogorele sveće pali samo dok se ne smesti. Posle mu ne treba svetlost, brzo zaspi, a onda izjutra ponovo krene da prebira po kontejnerima.

- Jednostavno, nisam se snašao u životu. Završio sam srednju školu, živeo sa ocem, a onda prekid filma. Otac mi je nastradao u požaru u kome sam izgubio i dom. Ratovi, inflacija, bombardovanje, i sada sam tu gde sam. Imao sam i prijatelje, možda neki i znaju gde živim ali to ne pokazuju. Nikada ne bih pristao da nekome budem na teretu. Samo sam jedan jedini put tražio novčanu pomoć od Centra za socijalni rad i kada posle šest meseci nisam dobio odgovor izgubio sam strpljenje.
Bratislav kaže da ne želi nikog da optrerećuje svojom mukom, smatra da nadležni imaju "preča posla" nego da se njime bave. Zasada ga zdravlje dobro služi i pored nezdravih uslova života.
- Meni jedino preostaje da verujem u Boga. Svakome od nas na kraju je ista adresa, zaključuje Bratislav.
ŽIVE KOMŠIJE
Bratislav povremeno dobije ponekog komšiju, kao što je to bio Aleksandar Dejić koji je doskora živeo u jednoj napuštenoj kapelici.
- Lepo smo se družili, čak smo znali da založimo vatru i da na improvizovanom šporetu spremimo nešto za jelo. Odselio se kod nekih rođaka u blizini Beograda. Ne znam da li će se vraćati, kaže Bratislav.
cile
23.02.2013. 11:53
Kako pomoci ovom coveku
@cile - da li je moguce da postar stigne do ovog coveka?kako pisati adresu,zna li ko?
@cile - Parcela B, grobno mesto 117
@cile - Pa to bi autor ovog texta trebao da nabavi,tj da ode do njega ponovo i da inicira da se otvori u nekoj banci najobicniji ZR za njega kako bi mu se moglo pomoci.Molim autora da to uradi i da objavi novi text sa brojem ZR.
Morbidno. Tvrdim da je do sada mogao da se useli u neku praznu vikendicu ako ne u Nišu, onda u okolini Beograda (uz dozvolu vlasnika) , da odrzava okolinu i da za to dobije naknadu da prezivi. Takodje, sela u Srbiji su pusta, a gajiti nešto u bašti je zdravije od kontejnerske hrane. Da imam kuću na selu, bez razmisljanja bih je ustupila.
Komentari (22)