Igrače Partizana krase raznoliki dodaci uz ime: Uključili ringlu za pobedu
09. 02. 2015. u 20:05
Nikola Ninković je nekrunisani kralj nadimaka u timu Marka Nikolića. Ima i onih čije izgovaranje nije za uši onih kojima su namenjeni
Fudbaleri Partizana foto: Arhiva VN
BOKSER prihvata loptu na levom boku, upošljava Ringlu, on je pravovremeno šalje u prostor Škuntelaru, koji obilazi golmana, pogađa praznu mrežu i Partizan vodi. Kada bi sportski komentatori pažljivo ispratili treninge crno-belih i odlučili se da u prenosima koriste samo nadimke kojima fudbaleri crno-belih čašćavaju jedni druge, prenosi utakmica kluba iz Humske bi izgledali baš ovako.
Monotoniju priprema gde je sve isprogramirano od vezivanja pertli do povratka u hotelsku sobu, često razbijaju šale na račun saigrača i nadimci koji se izrode kao plod inspiracije pojedinca, a dešava se da nekoga prate kroz celu karijeru.
U Partizanu na tom planu nikada nije dosadno, pa iako se zna da je Nikola Ninković - Džigi, Andrija Živković - Žile ili Vladimir Volkov - Vova svaki novi dan i razne situacije “nameštaju” prilike saigračima.
Krenimo od gol linije. Trio koji je zadužen za poslednju odbranu crno-belih od rivala nema klasične nadimke kojima ih saigrači dozivaju po izlasku sa terena, ali su prozivke na treninzima već postale tradicionalne. Kada dođe do izvođenja slobodnih udaraca i penala Lukač, Živković i Kljajić postaju “krave”, kako ih fudbaleri nazivaju u trenutku kad se lopta zakoprca iza njihovih leđa, ali ni golmani ne ostaju dužni u situacijama kada izađu kao pobednici iz duela.
- Ajmo krparo jedna, pogodi nekad nešto - najčešće je izgovorena rečenica od strane pulena Radiše Ilića kada lopta ne završi u mreži.
U poslednjoj liniji tima “dominiraju” Baniđa i Bokser. Levi bek Vladimir Volkov je poznat po tome što stalno potencira snagu kao značajan adut, a rečenica “masa je mama” obezbedila mu je nadimak Bokser. Slovenački internacionalac Branko Ilić, iako nema nikakve dodirne tačke sa slavnim argentinskim napadačem Klaudijom Kaniđom, u igračkom kadru jesenjeg šampiona Superlige poznat je kao Baniđa. Ostatak defanzive nema zvučne nadimke, pa je Pauljević koji je pred polazak na drugi deo priprema razdužio opremu Paka, štoper Ćirković je Ćirko, dok je levi bek Nemanja Petrović - Petra.
U veznom redu dominiraju Brzeći Saša Marković shodno rodnom mestu (Brus), “Skraćeni” Andrija Živković, zahvaljujući visini, i Nosonja ili Crnogorac, kako najčešće saigrači zovu Petra Grbića. Stefan Babović vuče nadimak još iz prethodnog mandata (Babirlo), dok kapiten Saša Ilić balansira između Buljavi i Sakica. Predrag Luka je poznatiji kao Zema, a taj nadimak nadenuo mu je Saša Ilić, jer su obojica rodom iz Požarevca, dok je Nikola Ninković nekrunisani kralj nadimaka u timu Marka Nikolića. Popularni Džigi sve ređe može da čuje takvo dobacivanje, ima onih koji ga zovu Zuba, a šale na račun njegovog crvenila na obrazima se ogledaju u nadimcima Rumenige i Ringla.
U najisturenijem delu tima dominira Partizanov “Holanđanin” Škuntelar. Najbolji strelac lige Petar Škuletić je do te mere prihvatio nadimak da često na treninzima posle dobre reakcije ume da vikne Škuntelar.