Sanja Jovićević: Navijam za hepiend
10. 02. 2012. u 13:21
Glumica Sanja Jovićević o ulozi u seriji „Budva na pjenu od mora“: Svakodnevno slušam samo pohvale o seriji, što znači da su gledaoci prepoznali energiju i trud koji smo uložili
BOJANA Bačić je razmažena devojka, naučena da u životu dobije baš sve što „markira“ za sebe. Sanja Jovićević je njena suprotnost.
Zato joj je i višestruko izazovno bilo da - u crnogorskoj seriji „Budva na pjenu od mora“ (subotom uveče na TV Prva) - „bude“ Bojana. U svojoj prvoj televizijskoj ulozi, studentkinja cetinjske Glumačke akademije iskoristila je, kako kaže, šansu da - u tuđoj koži pronađe sebe. Tako je bolje shvatila i zavolela i svoju junakinju, koju je, objašnjava, prava ljubav promenila - nabolje. Mlada Podgoričanka, koja je već pobrala simpatije publike, kaže da je u Bojani prepoznala i „nešto svoje“ - hrabrost i istrajnost.
I mada ne želi da otkriva kako će se razvijati „zabranjena ljubav“ Bojane i Luke (Momčilo Otašević), koju mnogi porede sa onom iz „Romea i Julije“, Sanja nas uverava da će priča, u epizodama koje slede, tek postati zanimljiva.
Kako je i sama borac za ljubav, jer veruje da jedino što se „računa“ jeste život ispunjen ovim osećanjem, glumica kaže da je najglasnija bila u navijanju da se ova, budvanska, ljubavna priča završi hepiendom.
- Hoće li se to i dogoditi, ne smem da kažem. Predlažem da budete strpljivi i da nastavite da uživate u seriji. Sigurno nećete pogrešiti.
* Ko vam se više sviđa, Luka Radmilović ili Momčilo Otašević?
- Ne bih pravila razliku, pošto sam mnogo vremena provela „i sa jednim i sa drugim“. Priznajem, „obojica“ mi se sviđaju.
* A šta vam se najviše dopalo prvog snimajućeg dana?
- Teško je opisati taj osećaj, jer sam u isto vreme osetila veliku odgovornost i neizmernu radost. Bio je to veliki izazov, s obzirom na to da sam odmah, na početku karijere, počela da radim sa iskusnim glumcima. A to je uvek i velika čast. Rad na „Budvi“ ću zato, osim po dobroj atmosferi, upamtiti po sjajnoj ekipi, kako glumačkoj, tako i tehničkoj. Sve konce je, naravno, držao reditelj Milan Karadžić, s kojim sam već imala prilike da sarađujem u pozorištu. Osim toga, sigurno je da ovu seriju neću moći da izbacim iz sećanja i zato što predstavlja moje prvo televizijsko iskustvo.
* Čija pomoć vam je bila dragocena?
- Teško je izdvojiti bilo koga, jer sam zaista dobijala veliku podršku i savete na sve strane. Pomagale su mi kolege - iskusni glumci, ali i odlična ekipa koja se nalazila iza kamera. Ipak, najveće zasluge bi verovatno morale da pripadnu reditelju, jer je nama, mladim glumcima, dao veliku šansu i ohrabrenje. Mislim da smo opravdali poverenje.
* Kako vama, kao gledaocu, izgleda serija? Koji su njeni aduti?
- Možda sam pristrasna, ali mislim da smo uradili sjajan posao. Svakodnevno slušam samo pohvale o seriji, što znači da su gledaoci uspeli da prepoznaju energiju i trud koji smo uložili. Čak i ja koja, naravno, znam čitav tok dešavanja, uvek s nestrpljenjem čekam sledeću epizodu. Mislim da je to dovoljna preporuka za publiku.
* Da li je priča realna za Crnu Goru danas, za naš region...? Prepoznajete li „kopče“?
- Priča je dosta realna i mislim da će mnogi ljudi u Crnoj Gori, i dalje, moći u njoj da se pronađu. Ona je sigurno dokument jednog vremena, zbog čega je, verovatno, toliko gledana.
* Kako vam Budva izgleda nakon serije? Da li se promenila? A i vi - gledaju li vas u „komšiluku“ drugačije?
- Budva mi budi predivne uspomene i iz tog razloga će mi uvek biti lepa i posebna. Ja sam takođe „dete iz komšiluka“, samo što me sada, osim na ulici, gledaju i na televiziji.
* Kada ste shvatili da biste mogli da budete „viđeni“ i na televiziji?
- Gluma je oduvek bila moja velika ljubav, koju sam „obelodanila“ odlaskom na prijemni ispit na akademiju. Moj talenat je prepoznao profesor Branislav Mićunović. I tako je sve počelo. Trenutno radim predstavu „Ulcinjski gusar“, koju je takođe režirao Milan Karadžić, počinje mi novi semestar na fakultetu, i radujem se nastavku snimanja serije.
* Spadate li u one koji planiraju ili vam se život prosto dešava?
- Naravno da neke stvari treba isplanirati, samo ne baš sve. To može da izazove kontraefekat. Zato više volim kada spontanost uđe u moj život i prijatno me iznenadi.
* Volite filmove Pedra Almodovara. Imate li u „planu“ da zaigrate u njima?
- Naravno. Čekam samo da me Almodovar pozove.