DO PRAVA NA SLOBODU VERE PREKO STRAZBURA: Ohridska arhiepiskopija SPC očekuju registraciju delovanja od Makedonije
18. 11. 2017. u 16:36
U Sinodu kanonske crkve u Makedoniji očekuju konačno registraciju od strane državne administracije u Skoplju

Foto: M.S.
SKOPLjE OD STALNOG DOPISNIKA „NOVOSTI“
Po izricanju pozitivne presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu protiv države Makedonije kojom je zvanično potvrđena konstatovana povreda verskih sloboda u slučaju Pravoslavne Ohridske Arhiepioskopije (POA) koja je u kanonskom i liturgijskom jedinstvu sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), u Sinodu kanonske crkve u ovoj zemlji očekuju konačno registraciju od strane državne administracije u Skoplju.
U presudi (u slučaju broj 3532/07: „Pravoslavna Ohridska Arhiepiskopija protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije (BJRM)“), objavljenoj od Helsinškog komiteta za ljudska prava u Skoplju, ukazuje se na dužnost Makedonije da ostane „neutralna i nepristrasna u izvršavanju njene regulatorne moći u njenim odnosima sa drugim religijama i verskim grupama“.
U presudi je konstatovano da je „BJRM prekršila čl. 11 (sloboda okupljanja i udruživanja), u vezi sa čl. 9 (sloboda misli, savesti i religije), Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama“, koja je proizašla od odbijanja nadležnih u Skoplju da registruju POA kao posebnu versku zajednicu.
U saopštenju POA se ističe da „i bez izricanja ovakve presude, POA je nezaobilazna realnost po pitanju verskog života u Republici Makedoniji“. Podseća se na odrednicu presude da je država, kao stranka koja je izgubila spor, dužna da tužiocu, isplati odštetu u visini od 9.500 evra“.
Ovo je najveća pobeda pravde za POA u proteklih 15 godina od kada je počeo da se vodi državni progon ne samo protiv Arhiepiskopa ohridskog i Mitropolita skopskog g. Jovana, nego i njenih episkopa, sveštenoslužitelja, monaha, monahinja i vernog naroda, ocenjuje se u saopštenju.
Sloboda, koja je vrhovni kriterijum u pravoslavnom hrišćanstvu, čuva se samožrtvom, ne samo i jedino pravnim aktom, dodaje se u reagovanju, „no dobro je što je ponekad taj vrhovni kriterijum potvrđen i s pravne strane“. Zato je ova presuda Evropskog suda za ljudska prava za prekršaj nekoliko članova Evropske konvencije o ljudskim pravima od strane Republike Makedonije, na štetu POA, kako se ističe, satisfakcija ne samo za vernike Crkve, već je i velika opomena novoj vlasti da ne vlada totalitaristički i nasilno kao što je to činila prethodna vlast u Skoplju.
Iz Helsinškog komiteta za ljudska prava u Skoplju, (koji je u ime POA i vodio postupak, budući da joj nije bilo dozvoljeno registrovanje u Makedoniji na nacionalnom nivou), ukazano je da joj uprkos sprovedenoj proceduri u dva postupka za registraciju udruženja, vođena pred nadležnim domaćim sudovima, oba zahteva su odbijena iz formalnih razloga.
Nadležni državni organi su se pozivali i na dva druga osnova za odbijanje zahetava POA – „da je udruženje-aplikant bilo formirano od inostrane crkve ili države“, što je „nepodobno za registraciju“, kao i da je predloženo ime „bilo problematično“, posebno sa aspekta na to da je „vrlo slično sa nazivom „Makedonska pravoslavna crkva-Ohridska arhiepiskopija“ (MPC).
A ona kako su navodili nadležni organi Makedonije, „ima istorijsko, religiozno i moralno pravo u kontinuitetu da koristi ovo ime“. Time, kako su procenili nadležni državni organi u Skoplju, POA kao udruženje „imalo je za cilj da predstavlja paralelnu versku instituciju sa MPC“.
U okvirima domaćeg postupka, udruženje-aplikant POA, pokrenulo je i dva neuspešna postupka pred Ustavnim sudom Makedonije, ali zahtevi za zaštitu sloboda i prava „aplikanta“ odbijeni su iz strogo formalnih razloga, kako se ističe u saopštenju, bez meritornog upuštanja suda u razmatranje osnova iz zahteva.
DRŽAVNA ZLOUPOTREBA
U presudi Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u slučaju POA, ukazuje se da javno mislenje države ne treba da bude zaštićeno na štetu manjinskih stavova, tako što ni ogromna važnost avtokefalnosti MPC za njene vernike i sledbenika ne može da opravda preduzimanje mera koje bi sprečile aplikanta sveobuhvatno i bezuslovno da otpočne sa bilo kakvom religioznom aktivnošću.