Izgubljeno blago javorske lepotice: Šta skriva pećina Durulja
23. 04. 2020. u 14:35
Speleolozi odavno uradili plan o uređenju pećine Durulje pod Javorom, ali je on po svemu sudeći negde zaturen. Umesto da bude turistički biser, dostupna samo stručnjacima. Pećina skrivala narod od Švaba i Turaka
PRE 44 godine beogradski inženjer i speleolog Milutin Rudaković Kepa (79) i dr Jovan Petrović, tada najbolji poznavalac pećina u Srbiji, predali su opštinskim čelnicima u Novoj Varoši projekat uređenja pećine Durulja u selu Bukoviku, pod Javorom. Međutim, ni u nekoliko navrata kasnije Rudaković nije uspeo da zainteresuje vlast i planere razvoja grada pod Zlatarom da ovaj prirodni dragulj postane i turistički biser i da upotpuni ponudu Starog Vlaha.
Što je najgore - taj elaborat se zaturio ili izgubio kad opštinskih ćata. S druge strane, blago javorske lepotice, kako su je nazvali speleolozi pri otkriću 1964. godine, dostupno je samo malom broju istraživača, i to vičnijim i smelijim, kao i onima koji su imali sreću da kamerom zabeleže čari ukrasa što ih je mašta prirode vajala vekovima.
- Predlagali smo otvaranje ulaza u pećinu, kilometar niže, kod vrela Vrševine i da se iznad reke proširi put talpama do gornje galerije, kao u Rajkovoj pećini kod Majdanpeka - priča Milutin Rudaković, član prve ekspedicije. - Uredilo bi se oko 800 metara, na hodnicima i galerijama gde je nakit nadohvat ruke. Nisu potrebna velika ulaganja.
Ulaz u pećinu više podseća na vučju jazbinu, pa se do prve galerije stiže puzanjem kroz prolaz dug 15 metara, a zatim se pomoću lestvi spušta 40 metara u kanjon. Ukrasi na ulazu, koje je mašta prirode vajala vekovima, očarali su speleologe.
- U kanjonu su dugački useci i galerije sa virovima, vodopadima, jezerima i koralnim ostrvima - sa oduševljenjem govori Rudaković, koji se više puta vraćao u pohode javorskoj lepotici. - Osim što je bogata vodom, Durulja ima i prelepi nakit: kanjon je crne boje, a gornje galerije su narandžaste i bele, sa mnogobrojnim kamenim stubovima, strelama i statuama, među kojima dominira Deda Mraz.
Speleolozi i TV kamermani 1979. ispod statue Deda Mraza
Reka koja kupi vodu Kalipolja, ponire pre Jastrepca, a onda u selu Bukoviku izbija kao rečica Vrševina, desna pritoka Uvca. Pećina je još tajna jer je ispitivanje, posle dve kilometra, zaustavio teško prohodan sifon.
U pećini se u zlim vremenima narod skrivao od Turaka i Švaba, sklanjajući pod njene svidove oružje, municiju, namirnice i odeću. Pre dve i po decenije, Zavod za zaštitu prirode Srbije je prvom komšiji u zaseoku Kurćubići dao "crno na belo" da čuva podzemno blago i spreči iznošenje pećinskih ukrasa.
Izvor reke Vrševine, kad kopne snegovi Javora
Pećina Durulja, kao i celo slivno područje Uvca sa tri akumulaciona jezera u klisuri, pripada Specijalnom rezervatu prirode "Uvac" iz Nove Varoši. Meštani podjavorskih sela - stočari i proizvođači belog mrsa i krompira, ogorčeni su na Rezervat i lokalnu vlast što su okrenuli leđa Durulji, a velika sredstva izdvajaju za reklamu i kataloge o meandrama Uvca i uvačkog pećinskog sistema na području opštine Sjenica. Tako, kažu, duvaju u jedra komšijama, koji i ubiraju najveće prihode od posetilaca, pogotovu u gornjem delu Uvačkog jezera. Otvaranje Durulje bi, tvrde seljaci, siromašnoj novovarškoj opštini dovelo nove posetioce i povećalo prihode seoskog turizma.Ulaz u pećinu kao vučja jazbina
.jpg)
PRVI ISTRAŽIVAČI
PEĆINU na zapadnoj strani Javora, ispod Golog brda, pre 56 godina otkrili su članovi Speleološkog odseka Beograda - Stadoje Kusicki, Branislav Božović, Miroslav Bakić, Milutin Rudaković Kepa, Stanislav Žolaj i pokojni Petar Bakić. Niz reku ponornicu tada su plovili u gumenom čamcu.