Tihuju u sećanju na dečju graju

K. M.

17. 04. 2019. u 20:02

Životne priče penzionerki u selima u podnožju Povlena, koja su zimi često odsečena od sveta. Snagu i radost crpe iz sećanja na vreme kada su mesta vrvela od ljudi. O mnogima nema ko da brine

Тихују у сећању на дечју грају

ŽIVE teško, ali se ne žale se mnogo. Snagu crpe iz sećanja na davna vremena, vremena kada je njihovim selima odzvanjao dečiji smeh i graja, kada je sve vrvilo od života. Sećaju se odlaska na prela, posela i mobe, kada se radilo u svakoj kući, kada su štale bile pune stoke, a zadruga radila punom parom.

Kako kažu, živelo se lepo i deca su se školovala od zemljoradnje i stočarstva, a onda su otišla svojim putem... Ipak, one ne odustaju. Penzionerke u selu Drenovci, podno obronaka planine Povlen, na samo 150 kilometara od glavnog grada, žive bez prodavnice u blizini, bez doma zdravlja i autobusa do najbližeg Kosjerića i ne žale se na život, hrabre su i raduju se zbog onoga što imaju.

- Brinem se o 12 ovaca i 13 jagnjadi, sama. Nakon smrti supruga ostala sam sa sinom, ali je on danas u Rusiji. Pokašavao je da radi i živi radeći u selu, ali nije išlo. Ipak, ne žalim se. Ćerka mi živi u blizini, u Kosjeriću i puno mi pomaže. Kupuje mi namirnice i donosi sve što mi treba. Ni ne sećam se kada sam poslednji put išla iz sela. Nekada davno kada sam prosule mleko pa izgorela nogu - nasmejana je baka Radojka (84) iz zaseoka Đurovića, koja još uvek sama kuva i ne koristi naočare za vid.

Međusobna podrška jedne drugoj, kako tvrde starice u ovom selu, najvrednije je blago. Baka Milena (86) svakog dana pije kafu sa komšinicom Radojkom. Ona živi u osmočlanom domaćinstvu sa mužem, sinom, snahom, unukom i praunucima. Ukućani obrađuju zemlju, a ona više to ne radi. Sada, kako kaže, samo plete čarape. Kaže da se međusobno svi dobro slažu uprkos velikim razlikama u godinama.

Sudbina bake Drage (84) malo je teža. Već godinama ne može da ustane iz kreveta, a nedavno je izgubila i vid. Kada nije mogla da vodi računa o sebi, preselila se u ovaj zaselak kod ćerke. Snebiva se u razgovoru i teško joj je što je takve sudbine i "na teretu" ukućana i kćerke Rade, koja je i sama u godinama, a pored svih kućnih ženskih poslova i poslova oko stoke u štali pomaže i sinu u nezi unuka, koji žive sa njima u domaćinstvu.

Drenovačka domaćinstva čuvaju penzionerke, koje ne gube volju za životom uprkos činjenici da žive u selima sa zapuštenim putevima, gde se zimi ne može nigde iz dvorišta po mesec ili dva dana. U selima gde je tiho i bez dece. Drenovac je tipično srpsko selo koje zahvaljujući odlasku mladog stanovništva počinje da se gasi.

- Kada sam videla uslove u kojima žive te žene preplavila su me dvojaka osećanja - priča Nada Satarić, predsednik udruženja "Amity - snaga prijateljstva", koji su posetili ove starije žene i pružile im podršku. - S jedne strane, zadivljena sam vitalnošću i bistrinom uma žena koje život nimalo nije mazio, već su mnogo radile, a čine to i danas dok mogu da stoje na nogama. S druge strane, brinem se ko će o mnogima od njih brinuti kada više ne mogu mogle da rade. Kako same kažu, najteže im pada što nema mlađih žena da im pomognu u kućnim poslovima i u svemu onome što one rade..



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije