Rođene sa invaliditetom, a osvajaju svet plesom
13. 09. 2014. u 15:48
Marina, Ana i Esma polako ostvaruju svoje snove u paradensu. Devojčice iz Udruženja dece sa invaliditetom „Plava školjka“, spremaju se za svetsko prvenstvo. Esma: Ne čujem zvuk, ali osećam ritam i kreiram muziku u glavi
U MALOJ sali za vežbe Sportskog centra „Olimp“ odzvanjaju zvuci hip-hopa. Ana, Marina i Esma uvežbavaju koreografiju za nastup svoje grupe „Blu šel“. Igraju u ritmu, sve tri, kao jedna. I sve bi to bilo sasvim uobičajeno da Esma nije gluvonema, Ana slepa, a Marina rođena bez ključne kosti, sa nizom asimetrija na licu i telu, takvim da su je lekari „otpisali“ pre 19 godina.
„Blu šel“, nesvakidašnja plesna grupa, nastupiće za dve nedelje u Nemačkoj, na svetskom prvenstvu plesnih grupa čiji članovi imaju neki invaliditet. Barem se nadaju da će otići, jer Udruženje „Plava školjka“, koje se bavi decom sa invaliditetom, još nije uspelo da im obezbedi smeštaj i opremu u kojoj će nastupiti. Sve je u rukama, kako devojčice kažu, volje i pomoći dobrih ljudi.
Ovo je treće svetsko prvenstvo u paradensu. Održava se u Bohumu. A Srbija, uz Južnoafričku Republiku i Nemačku, jedina učestvuje od početka. Pre tri godine - poneli smo čak pet medalja. I tada se na prvenstvo stiglo na „ho-ruk“.
Pripreme su ozbiljne i svakodnevne, u prostorijama Udruženja „Plava školjka“ u „Olimpu“. A devetnaestogodišnja Marina Blažić, koja je već dva puta igrala na prvenstvima, osmislila je koreografiju za nastup svog benda. Osim toga, ona je uspela da nauči slepu devojčicu da igra.
- Svi su se pitali kako ću da naučim devojku koja ne vidi da igra - priča Marina. - Za pokrete rukama, stajala bih iza nje i pomerala bih joj ruke kako treba. Za pokrete nogama, morala je da se sagne i opipa rukama položaj mojih nogu. Bilo je mnogo teško, ali nismo htele da odustanemo. I uspelo je.
Ana Jovčić (19) će biti prva slepa devojka koja nastupa na takmičenju. Završava srednju školu „Veljko Ramadanović“ i sprema se da upiše književnost na fakultetu. Prošle godine proglašena je za najboljeg slepog učenika u Srbiji.
- Marini sam zahvalna jer sam oduvek želela da naučim da plešem - kaže Ana. - Uvek kada sam u nekom društvu, dok svi igraju, ja sam po strani, strahujući da bih izgledala glupo ako pokušam da igram. Sve ovo mi mnogo znači, jer sam stekla više samopouzdanja. Inače sam veoma nesigurna, a hip-hop je gruba igra. To me je, čini mi se, ojačalo. Osim plesom, do sada sam se već bavila glumom, nastupala sam sa studijom glume „Maska“, snimala radio- -drame za Radio-Beograd.
Sa mamom i sestrom, iz Novog Pazara u Beograd se pre tri godine doselila Esma Hadžić (16), da bi završila srednju školu „Stefan Dečanski“. Rođena je bez sluha, kao i svi članovi njene porodice. Bez obzira na nedostatak, Esma oduvek obožava muziku.
- Ne čujem zvuk, ali osećam ritam u telu - kaže Esma. - U stomaku je naš drugi mozak i ritmom kreiram zvuk u glavi.
Mnogo se radujem takmičenju i nadam se da ćemo i ovoga puta doneti kući medalje. Nije mi problem što ne čujem, ali bih volela da ljudi u okruženju shvate da različitost nije problem. Mi jesmo drugačije, ali možemo da igramo, imamo talente i živimo kao i ostali.
Ove tri ambiciozne devojčice, čini se, mogu sve. I da budu odlični đaci, i da rade na svojim talentima. U tome ih nisu sprečili njihovi belezi od rođenja i njihova različitost.

MOLBA ZA POMOĆ
PROSTOR za naše kreativne radionice u SC „Olimp“ nam plaća srpska porodica iz Italije, kaže Nadica Blažić, predsednica Udruženja „Plava školjka“. - Sportski centar nam je omogućio da koristimo bazen i sportske terene besplatno. Velika pomoć i podrška nam je predsednik SO Zvezdara Dušan Ignjatović. Nadamo se da će se i sada javiti neko od dobrih ljudi i pomoći da devojčice odu na prvenstvo u Nemačku. Obezbedili smo avionske karte, ali smeštaj, hranu, kao i opremu za nastup - još nismo. Pokušaćemo da sakupimo novac i na humanitarnoj prodaji naših rukotvorina u TC „Ušće“ u subotu u 17 časova i nedelju u isto vreme u „Imo centru“.