Izlazak iz sveta tišine
06. 11. 2010. u 21:00
Posle ugradnje veštačkog uva, dvanaestoro dece naučilo da sluša i govori u niškoj Specijalnoj školi „Bubanj“
OD 2007. godine, kada je u Kliničkom centru Niš počela ugradnja, veštačko uvo dobilo je 12 mališana sa velikim oštećenjima sluha.
Od tada, četvoro dece godišnje dobije šansu da izađe iz sveta tišine, ali se sa operacijom njihovo navikavanje na zvuk i učenje govora ne završava. Prava rehabilitacija odvija se u školi „Bubanj“. Tamo su sva operisana deca naučila i da govore i da čuju.
Stefan Nastasijević operisan je pre dve godine. Danas ovaj petogodišnjak lepo napreduje, naučio je da sluša i ume da odgovara na sva pitanja. Zatekli smo ga u audio kabinetu, gde sa defektolozima usavršava izgovor.
- Imam četiri motora - prvo je što nam je rekao, a zatim, pokazujući na uvo: - Imam i aparat! Sada sve čujem.
Izlazak iz sveta tišine sa ushićenjem su prihvatili roditelji Silvana i Ivica. Niko njihovog sina nije bolje umeo da razume od njih, jer su i sami gluvi. Od rođenja.
- Naš sin napreduje, mnogo smo srećni što čuje - priča majka Silvana, koja ima dobro očuvanu motoriku za govor. - Uči svakog dana nešto novo. I svaki dan je za nas nova radost.
Stefan je, poput svojih drugova iz klupe, bio na intervenciji u sali ORL klinike, gde čitav tim, sa članovima različitih struka, priprema male pacijente za operaciju, ali ih i prati posle nje. Rezultati dosadašnjih intervencija su izuzetni, jer je uspelo 100 odsto ugradnji kohlearnih implanata. Zahvat traje od dva do pet sati.
- Uslov za ugradnju implanta je minimum organske očuvanosti unutrašnjeg uha - objašnjava za „Novosti“ prof. dr Miško Živić, direktor ORL. - Operacije pokriva RZZO, ali se trenutno borimo da obezbedimo sredstva za ugradnju barem sedam, osam implanata godišnje, umesto četiri kao sada. Potrebe su velike, pokrivamo praktično tri regiona i sve pacijente od Kladova, do Vranja, Kosova i Metohije.
U školi sa domom učenika „Bubanj“, koju pohađa 100 gluve i gluvoneme dece, ne uči se samo govoru. Ovo je druga kuća za sve đake.
- Trudimo se da deca zajedno uče. Najbolje napreduju u kolektivnoj terapiji. Zvuk nije lekcija od 45 minuta. Traje tokom celog dana - ističe Gordana Živković, direktorka škole.
Primenjuju se brojne inovacije.
- Kolega Predrag Pavlović i ja osmislili smo sistem za centralno slušanje, koji pomaže deci da nauče kako da lociraju zvuk, da znaju s koje strane dolazi - kaže profesor Snežana Čarapić, pokazujući nam uređaj koji radi uz pomoć računara i kontrolnih lampica. - Koristimo i vibracioni sto, za kontrolu piskavog glasa, a imamo i druge metode, koje smo osmislili zajedno sa kolegama sa Elektronskog fakulteta, poput bežičnog sistema za prilagođavanje zvuka oštećenju.