Sećanje na ustaški zločin nisu ubili
09. 08. 2015. u 10:10
U Prebilovcima u Hercegovini, gde je pogubljeno 4.000 Srba, osveštan Hram vaznesenja Hristovog. Patrijarh Irinej: Ovde su stradala i deca anđeli. Dodik: Simbol i vaskrsenja
PATRIJARH srpski Irinej, uz sasluženje više od 20 vladika, 200 sveštenika SPC i predstavnika šest bratskih crkava, osveštali su juče Hram vaznesenja Hristovog u Prebilovcima, sagrađen u spomen na 4.000 Srba, koji su u Drugom svetskom ratu stradali od ustaških zločinaca na području donje Hercegovine i bačeni u jame. Među njima je 826 stanovnika Prebilovaca, jednog od četiri sela koje je na svetu pretrpelo najveće stradanje.
Blizu deset hiljada ljudi je prisustvovalo ovom događaju. Po žegi na kojoj se kamen nije mogao držati u ruci mirno su, uglavnom gologlavi, gotovo četiri sata slušali liturgiju, govore sveštenih lica, političara i književnika. Dan je bio sličan onom iz 1941. kada je grupa Prebilovčana bezdušno i sadistički potrpana u šest stočnih vagona i poslata u smrt. Kažu da im niko od komšija, Hrvata i muslimana, nije ni kap vode pružio, a kamoli pokušao da im spase život.
- Nisu samo odrasli ljudi postradali u prebilovačkim jamama najstrašnijom smrću koju je svet zapamtio - rekao je Irinej. - Stradala su i deca. Bog zna koliko je tih ljudskih anđela doživelo strašnu sudbinu. Bio je to čestit srpski narod, koji nije znao za politiku, već samo da obrađuje zemlju. Lelek i kuknjava iz jaruga čuli su se deset dana...
Više od pola veka preživelim članovima porodica nije bilo dozvoljeno da javno puste suzu za najmilijima ili im zapale sveću. Tek posle pola veka, 1991. našle su smiraj u namenski napravljenoj kosturnici. Već sledeće godine hrvatska vojska minirala je kosturnicu. Posle dvehiljadite, po povratku, Srbi su ostatke ostataka kostiju sakupili. Stali su u sedam kovčega. Oni su juče sahranjeni u kripti Hrama.

Liturgiju vodio patrijarh, sasluživalo dvadeset vladika
- Mnogi su mislili da su ubili Prebilovce, ali oni su danas živi, kao i uspomena na stradanje - rekao je Milorad Dodik. - To sećanje ne mogu da ubiju. Ne treba da se raspiruju nove podele, nove mržnje, nova stradanja, ali prebilovačke žrtve ne smemo da zanemarimo. Prebilovci nisu samo simbol srpskog stradnja, već i vaskrsenja.
Od predstavnika Federacije BiH niko u Prebilovcima juče nije bio.
- To nije neobično. Bosna je podeljena zemlja - kaže Dodik. - Ali ovakav odnos govori o njima.
U ime predsednika Srbije Tomislava Nikolića juče je govorio Nedeljko Tenjović, generalni sekretar Predsedništva.
- Predsednik Nikolić i premijer Aleksandar Vučić pružili su ruku svima - poručio je Tenjović. - Pružena ruka traži odgovor. Žao mi je što, pre svega, nema hrvatskih predstavnika iz Vlade BiH...
Viđeni su juče mnogi umetnici, književnici, akademici. Među njima su akademik Matija Bećković, naš proslavljeni reditelj Emir Kusturica, glumac Petar Božović, pisac Gojko Đogo, bivši fudbaler Dušan Savić...
Iako u Prebilovcima nema mnogo ljudi, Hram vaskrsenja Hristovog je spomenik koji svedoči da ovde nije prestao život.
- Ovo je velika pobeda žrtava, a poraz zločinaca. Kosti mnogih stradalnika su uništene, ali sećanje na njih živi. Dobili su hram, sećanje na njih živi na freskama na kojima su upisana imena svih žrtava - rekao nam je Milenko Jahura, predsednik Udruženja Prebilovčana.
Činilo se, inače, da će dva puta ubijeni Prebilovci biti i zaboravljeni. Neke srpske porodice osmelile su se da se vrate u selo i uprkos svim teškoćama nastave život na svojoj zemlji. Do danas se vratilo 60 ljudi, odnosno desetak porodica. U selu ima dosta staračkih domaćinstava, ali i onih kuća koje su pune dece.

TRIJUMF VOLjE
- OVO je značajan trijumf života, volje i lepote, nad pokoljem i genocidom - izjavio je Kusturica, za "Novosti". - Evidentno je da je izvršen genocid u Jasenovcu, Prebilovcima i Starom Brodu na Drini. Vratilo nam se, ali dovodeći stvari naopačke. Mi koji smo stradali i bili žrtve, polako bivamo pretvarani u počinioce. Mi smo mislili da je istina dovoljna sama po sebi, ali izgleda da nije...

baunti
09.08.2015. 10:21
Da li će se ikada iko od hrvata, bilo običnih ljudi bilo političara, udostojiti da posjeti jednom ova mjesta gdje su njihovi očevi i djedovi ubijali nedužne civile... Djecu? Gdje će im duša? Kako mogu da spavaju noću od silnih duhova koji tutnje njihovom prošlošću?
@baunti - Неће... Још већа је туга што су Срби католици и покатоличени Срби, који се сада изјашњавају као Хрвати, постали већи србомрсци од правих Хрвата...
А стратишта у Хрватској, Далмацији, Захумљу? Да ли Србија може нешто да учини на њиховом уређењу? Бар на реконструкцији логора у Јасеновцу чије је ослобађање одлагано док Хрвати нису уклонили скоро све трагове сурових злочина... Тешко да би Хрвати то дозволили, али треба покушати, најпре медијском интернационализацијом, а затим и конкретним захтевом.
Оно што мене лично ужасава јесте већ унапред смишљена будућност! Да ли је неко приметио озарена и истински пресрећна лица припадника хрватског народа на помен и прославу геноцида у коме је протерано преко 250.000 и убијено више од 2.000 српских цивила? Да ли је неко приметио усташке покличе народне масе запаљене хрватским национализмом у Книну, а све то поздрављено нацистичким поздравом десетогодишњег детета? Децу уче нацистичким салутирањем! О понашању државе Хрватске је излишно и говорити.
Građani Srbije zapamtite, u Drugom svetskom ratu nije bilo Slobodana Miloševića. Takozvanog velikosrpskog nacionalizma. Jame su punjene i prepunjene i nezna im se broja. Stradali su Srbi, Romi, Jevreji i Hrvati koji nisu odobravali zločine. Šta se do sada promenulo u Lepoj njihovoj. Sem ulaska u EU ništa više.Tamo su ih dočekali saveznici.
Komentari (10)