Molila sam Boga da me zakolju
27. 03. 2006. u 18:07
Potresna ispovest Anđelke Bratić, žrtve ratnog silovanja u Bosni i Hercegovini: Osmog septembra 1992. godine silovala su me osmorica bošnjačkih vojnika, praktično pred očima moje dvoje dece
ANĐELKA Bratić, iz sela Dub kod Hadžića, jedna je mnogobrojnih silovanih žena na prostoru Bih i jedna od malobrojnih koja je smogla snage da progovori o paklu kroz koji je prošla.
- Ne mogu više da ćutim. Javnost mora da čuje naš bol i naše poniženje - priča ova hrabra žena, koja danas živi sa porodicom u Bratuncu.
- Dogodilo se to 8. septembra 1992. godine, u selu Ferhatlije. Tu smo se sklonili kod rodbine, jer smo našu kuću u Dubu napustili odmah u maju, uplašeni kada je JNA napustila kasarnu u Pazariću, a u nju se uselila muslimanska vojska.
- Ali, ni u Ferhatlijama nismo bili sigurni - priča Anđelka. Odmah po dolasku JNA svi muškarci Srbi su odvedeni u logore, a mi smo stavljeni u kućni pritvor u kojem smo ostali sve do 28. oktobra 1992. godine, kada smo pobegli na srpsku teritoriju.
- Upali su tog 8. septembra u kuću - priča potreseno naša sagovornica. U kući su bila moja deca, petogodišnja kćerka Vedrana, dvoipogodišnji sin Goran, svekrva Radojka, svekar Žarko i maloletni dever Mitar. Moj suprug Neđeljko je bio poslom u Sarajevu i tamo i ostao.
- Prvo su me tukli, mrcvarili, a onda su me silovali. Bila ih je osmorica. Muslimanski vojnici. Silovali su me praktično pred očima moje dece, Gorana i Vedrane. Povraćala sam od muke. Molila sam Boga da me zakolju. Kada su egzekutori otišli, ušla sam u sobu i nemo gledala svekrvu i decu. Ona mi je prišla i samo rekla: “Moraš Anđelka da sve izdržiš, zbog dece.“ Ta reč me je održala u životu - kaže Anđelka i nastavlja svoju tragičnu ispovest:
- Otišla sam u policijsku stanicu i prijavila inspektoru Mensuru Čoviću moje muke i patnje, ali u stanici su se samo smejali terajući me da nekoliko puta ponavljam iskaz. Danima sam bila u agoniji i ludilu. Na sve sam pomišljala. Srećom nisam zatrudnela. Ne znam ko su bili oni, ne znam im imena. Znam samo za bol koji sam doživela i preživela - kaže Anđelka, dodajući da je svemu ovom kao i drugim patnjama kumovao komšija Seid Mehmetović. On zna izvršioce ovog sramnog čina, jer ih je on navodio na to - tvrdi ona.
Ova hrabra žena, i pored rana koje je još bole, ne predaje se. U Bratuncu živi od svekrvine penzije, muž joj nadniči ne bi li iškolovali decu. Vedrana ide u školu u Srebrenicu, a Goran je u prvom razredu srednje škole u Bratuncu. Uz patnju, mučenje i poniženja, umalo nije ostala bez sina:
- Kod našeg komšije Seida počeli su da dolaze crnokošuljaši. Jedno veče došlo ih je dvadesetoro u ustaškim uniformama. Počeli su da pljačkaju selo. Upali su i u kuću gde smo bili i mi. Preturili su sve po kući, a jedan od njih je tražio da mu pokažem šta ima na spratu. Prislonio mi je pištolj na čelo i naredio da skinem odeću sa sebe. Samo me je pogledao i otišao. Tada sam čula da moj Goran plače i pojurila sam niz stepenice. Jedan od vojnika ga je uzeo u ruke i rekao: “Ovog mladog ćetnika ćemo osunetiti da bude musliman." Molila sam ga i preklinjala da to ne čini. Predomislio se i bacio ga je u hodnik, a drugi ga je šutirao kao loptu vojničkim čizmama. Dete je jaukalo od bola, pritrčala sam i uzela tek kada su oni otišli. Bio je u nesvesti i sav plav po telu. Mislila sam da nikada neće otvoriti oči. Kasnije sam po ožiljcima zbog nepravilnog srastanja saznala da su mu bila polomljena tri rebra - ističe Anđelka.
Mali Goran nedavno je doživeo neprijatnost u školi. Bošnjak koji se vratio u Konjević Polje pitao ga je da li ide u džamiju, na što mu je Goran odgovorio da je Srbin i da ide u crkvu. Tad ga je onaj Bošnjak - povratnik pljunuo u lice i u svesci mu nacrtao zvezdu i polumesec i napisao mu da je Turčin.
Anđelka je odlučna da o svemu što joj se dogodilo govori javno, da svedoči gde god je potrebno, ako je u interesu istine i pravde.
- Sve ove godine se ćuti o silovanim Srpkinjama, a dobro se zna da ih je mnogo silovano u Tarčinu, u Bradini, u Oseniku, i u Doljanima... Time su se bošnjački vojnici dičili, i to im je bio ponos. Pozivam sve srpske žene, žrtve silovanja da ipak ne ćute, jer ćutanje je - kako reče ova hrabra žena Anđelka Bratić - saučestvovanje u zločinu.
TUŽBA
ANĐELKA Bratić je prošle godine preko Udruženja logoraša u Bratuncu podnela krivičnu prijavu protiv nepoznatih lica koja su je silovala.
- Do dan-danas nemam nikakvog odgovora ni od koga, niti znam da li je moj slučaj ijedan sud uzeo u razmatranje. Sve je negde stalo i zagubilo se. Neko je to, izgleda, namerno zaboravio - kaže ogorčeno Anđelka.
KONAČNO SLOBODA
POSLE svega u oktobru 1992. godine Anđelka nije imala izlaza nego da proba bekstvo iz Ferhatlija. Uspela je da izađe na Mjedvednice, preko Han Pijeska do Han Ploča, gde je prenoćila. Narednog dana je sa dvoje dece otišla u Hadžiće, koje je kontrolisala Vojska Republike Srpske. I tu je bio kraj njenih patnji, agoniji i ponižavanjima.
"GRBAVICA"
FILM "Grbavica", sarajevske rediteljke Jasmile Žbanić, koji se u Berlinu okitio "Zlatnim medvedom", na domaćem terenu ponovo je aktuelizovao pitanje silovanja tokom rata u Bosni. Činjenica da je glavna junakinja filma muslimanka, koju su silovali srpski vojnici, a ponajpre tvrdnja rediteljke da je Bosni to učinjeno nad 20.000 njenih sunarodnica (što su po automatizmu kao proverenu činjenicu ponovili i neki ovdašnji mediji) uznemirila je duhove i na srpskoj strani. Tvrdnja: silovane su i Srpkinje, naravno tačna je. Ali, broj koliko je srpskih žena doživelo ovu tešku traumu i poniženje nepoznat je, kao što je nepoznato i koliki broj muslimanki. I neumesno je svako takmičenje u brojkama. Ali, jedna strana je od tragedije svojih sunarodnica napravila i politički marketing, i politički rezultat, dok drugu teško ima ko i da čuje. Ovo je jedna od priča sa te druge, a za žrtve, iste strane.
lids
27.03.2006. 21:42
Draga Andjelka Hvala bogu da si prezivela i to ne samo zbog svoje dece nego i zbog buducih generacija,koje polako saznaju istinu o tom sramnom ratu i stradanju srpskih zena i dece od ruku svih onih koje smo mi smatrali komsijama. Neka ti bog da zdravlje i snagu i tebi i tvojoj deci,jer poznajuci taj mentalitet strah me da ce tvoje muke opet dobiti jos jedno lice. Postovanje ..
Izvanredan prilog! Hvala bogu i ovom novinaru na pristojnom, dokumentovanom prikazu ljudske nesrece! Da je ovog profesionalnog i ljudskog morala bilo ne bi bilo ni rata... Svaka cast!
MIRJANA KARANOVIC,vidis li ovo,kako si mogla kao srpkinja da za saku dolara omogucis muslimanima a i nato zemljama da naprave onaj propagandni film na stetu srba.slicnu situaciju je imao i miki manojlovic i kad je vidio radnju filma,odbio je,a bile su u pitanju debele pare.kako te je samo bilo jadno vidjeti u emisiji klopka,kako se pravis nevjesta i kao kakav je problem i film je kao super.znam da si u sarajevu dugo imala momka muslimana.nasto je nasa gluma spala.u ovim zadnjim dosovskim filmovima,redovni su glumci jedni te isti,svi moraju iz dosa biti,bogdan diklic i ostali.koja pisurija od sedme umjetnosti,pravi su otisli na onaj svijet.ovakvih kao ova jadna zena imas koliko hoces.rekao sam,samo su zlocini i silovanja ucinjena sa srpske strane,ostali su svi nevini.fuj
kad tad ce balije platit za to!
Verujem da je gnusnih postupaka bilo sa obe strane i da niko nije siguran u tacan broj , to je nemoguce . Ali verujem da srpkinje imaju vise ponosa u nepravdi koja je ucinjena , tako da vise precute i ne govore o tome zbog dece koja bi trebala da zaborave ako su bili "svedoci" , hteli ili ne . Na zalost , neko se hvali time i to udje u neku istoriju koja je daleko od istine . Silovanje zene je veliki zlocin i smatram da bi trebao da se tretira kao ubistvo . U ovom slucaju nije fizicko vec mentalno koje ostavi trag do kraja zivota . To je gore od same smrti .
Komentari (79)