Iza rešetaka nastaju i umetnici

M. LOPUŠINA

07. 07. 2012. u 21:20

U 29 zatvora godišnje se održavaju samo dve velike kulturne manifestacije - likovna i književna kolonija. U Somboru 80 osuđenika iz 15 zatvora ostavilo iza sebe 750 umetničkih dela

KADA je prošlog meseca Vaspitno-popravni dom u Kruševcu proslavljao 65 godina postojanja, na sceni su se pored glumaca iz TV serije ”Sivi dom”, posvećene ovoj ustanovi za maloletnike, pojavili i domski štićenici. Kao glumci početnici. Domci su glumili sebe i scene iz svog života iza rešetaka.

Ovo je samo jedan od primera kulturnog života i umetničkih aktivnosti unutar zidina 29 srpskih zatvora, u kojima boravi preko 11.000 ljudi. Uprava za izvršenje krivičnih sankcija se trudi da svojim štićenicima pruži šansu da se bave umetnošću.

- U zatvorskim ustanovama umetnost egzistira na dva načina: kao pozornica na kojoj naši gosti izvode svoja umetnička dela za osuđenike, koji su tada njihova publika, ali i kao autentični atelje, u kome sami osuđenici stvaraju umetnička dela - kaže Zorana Vučićević, portparol Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.

Podseća nas da su, na primer, povodom Svetskog dana knjige, mladi pesnici, glumci i muzičari kazivali svoje stihove stanovnicima u Kazneno-popravnom zavodu Niš. Ali su tada, na istom skupu, i dvojica osuđenika pročitala svoje stihove.

- Pisanje je osuđenicima lek više nego bilo kome drugom, ne samo kao neophodnost da se vreme ispuni nekakvim sadržajem i da se učini podnošljivijim izdržavanje kazne, već mnogo više - da bi kroz pisanje ostvarivali komunikaciju sa sobom - tumači pisanje zatvorenika Milica Vučković, urednica književnog kluba SKC ”Tekstura”.

Pisanje zatvorenika je kao neka vrsta socijalne terapije, zajedno sa sklekovima i hladnim tušem. Zato u našim zatvorima nastaju knjige ispovedaonice, u kojima osuđenici žele da objasne sebe i svoje viđenje stvarnosti.

ŠTAFELAJI IZ SOMBORA U kazneno-popravnim domovima zatvorenici od drveta prave šahovske garniture, ukrasne kutije za nakit, ofingere, muštikle, ikone. U somborskoj kaznionici sem ukrasne ambalaže za flaše, blind ramova za slike i raznih dekorativnih kutijica, već više godina proizvode se i slikarski štafelaji.

- U zatvoru se piše o patnji i izdržljivosti. Autori takvu knjigu doživljavaju prvo kao svoju apsolutnu istinu, a potom i kao javnu ispovest - kaže Petar Đorđević, pisac biografskog dela ”Bekstvo iz srpskog Alkatraza”.

Zorana Vučićević, portparol Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, kaže da gotovo svi zatvori imaju svoje biblioteke. Novu biblioteku dobija i najpoznatiji srpski zatvor, CZ u Beogradu.

- Knjige su inspiracija mnogim osuđenicima da se oprobaju u pisanju lepe literature. Jer, u zatvorima su pisali i jedan Nušić, Andrić, Pekić... - kaže Zorana Vučićević.

Đorđe Vasiljević je bio pesnik godine među osuđenicima. Za knjigu pesama ”Oče” dobio je prvu nagradu na konkursu za literarno stvaralaštvo među zatvorenicima u KPZ Valjevo. U knjizi opisuje kako ga je maltretirao otac alkoholičar. Ovaj Beograđanin dobio je kao nagradu i 10.000 dinara.

- Pesme sam počeo da pišem još u osnovnoj školi. Tada sam ih slao na konkurse i osvajao nagrade. Pisao sam pesme i kad sam zbog kriminala bio u stalnom bekstvu. Vaspitačica u KPZ je predložila da se javim na ovaj konkurs - kaže Vasiljević. - Mojoj ćerki pišem pesme i priče, pokušavam tako da je edukujem kad sam joj već zbog svoje gluposti uskratio odrastanje uz oca.

ZATOČENI ROMANOPISCI U Americi postoji antologija pisaca u zatvoru, u Rusiji se organizuje filmski festival u zatvorima. U Srbiji mnogi osuđenici pišu uzbudljive romane. Takva dela ispisali su Žarko Laušević, Veselin Šljivančanin, Petar Đorđević, Nenad Jaćović, Milorad Ulemek, Rade Marković.

Naši sagovornici nemaju precizne podatke koliko se osuđenika direktno bavi umetničkim stvaranjem.

- Mi na nivou Srbije u svih 29 zatvorskih ustanova imamo godišnje dve velike kulturne manifestacije, koje okupljaju sve naše stvaraoce - kaže Branislav Marković, načelnik za tretman u KPD Požarevac. - Prva je Likovna kolonija u Somboru, koja tokom leta okuplja osuđenike i umetnike. Druga je Književna kolonija u Valjevu, koja okuplja zatvorske pesnike i prozaiste. Osuđenici najčešće slikaju prirodu, valjda iz želje za slobodom, a gotovo niko od njih ne slika motive iz zatvora, a pogotovo ne slikaju - rešetke.

Za 15 godina Likovna kolonija u Somboru je imala 81 osuđenika iz 15 srpskih zatvora sa više od 750 umetničkih dela. Njihove slike se ne prodaju i izložene su u hodnicima i zajedničkim prostorijama u kojima borave osuđeni.

Slična likovna kolonija postoji i u KPD Valjevo. I ona ima umetnički karakter, a tek potom karakter socijalne terapije za osuđenike. Mnogi osuđenici su kao umetnici bili pobednici na ovim likovnim manifesticijama, kao na primer, Mirza Ž. iz KPZ u Ćupriji, Zoran S. iz Okružnog zatvora u Kraljevu, Bogdan A. i Ilija B. iz Okružnog zatvora u Beogradu.

Saša Todorović iz Vlasotinca živi od ikona. Za desetak godina uradio je više od 400 duboreza sa likovima svetaca, a barem trećina je završena u KPZ u Nišu, u kojem je proveo tri i po godine na izdržavanju kazne. U ovoj ustanovi ikone se rade već decenijama, a jedna od njih nalazi se u kabinetu patrijarha Irineja.

Ikone se rade i u KPZ Požarevac, jer ”Zabela” ima nekoliko zatvorenika koji su majstori pravoslavnog slikarstva. Požarevac, kao i Valjevo i Niš i Mitrovica, ima zatvorski dom kulture, ali on nije pozornica za osuđenike, već češće scena za umetnost koju izvode njihovi gosti.

ODLUKA

- Uskoro izlazim na slobodu. Odlučila sam da budem umetnica, modni kreator i umetnički dizajner! I živeću ovde u Kruševcu! - planovi su Jasmine Ć., mlade stanarke doma.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Bole

08.07.2012. 01:14

Legendarni Sarma (Ratko Tankosic) je kao klinac isao u popravni dom zbog kradje automobila a nakon toga (negde sam procitao) postao akademski slikar. Ne svidjaju mi se njegove slike ali covek mozda nije imao od koga da nauci ovaj zanat. Doduse, Dalijeve i Pikasove slike mi se svidjaju jos manje a oni su se od slikanja obogatili.

Jasmina

08.07.2012. 02:35

Hvalim te Bože da i mi nešto dobro i korisno uradimo. Treba još više pomoći zatvorenicima da se na umetnički način "otvaraju". Organizovati prodajne izložbe slika za širu javnost, kao i omogućiti štampanje i prodaju literarnih radova.