POZORIŠNA KRITIKA: Komično u tragičnom

Dragana Bošković

09. 03. 2019. u 10:55

"Tartif", autorski projekat Igora Vuka Torbice, Sombor, Novi Sad

ПОЗОРИШНА КРИТИКА: Комично у трагичном

Naslov teksta je okvir, u koji je, kao u moto, Igor Vuk Torbica postavio svoj autorski projekat, inspirisan Molijerovim "Tartifom" (Narodno pozorište Sombor i SNP Novi Sad), a da u njemu nema ni bogomoljca, ni razvratnika, po čijem imenu je licemerstvo imenovano kao metafora.

Hana Selimović, kao Dorina, sugestivno, neposredno, lično, pod punim svetlima u gledalištu nam (mi) se obratila, očajna što se u kuću uvukao licemer, koji je maligniji od najopakijih bolesti jer laskanjem izjeda tkivo porodice iznutra. Domaćin Orgon (Ninoslav Đorđević) nema mere u obožavanju Tartifa (Saša Torlaković), a laskavac ne bira sredstva da dominira, i svi to vide, ali su slabi prema njegovoj slatkorečivosti. Osim Dorine, koja će to platiti glavom.

Kada se, na kraju, pojave sudski izvršitelji (Dragana Šuša i Milorad Kapor), politički "matriks" se otvara i tek tada, jasno, biva pročitana predstava u flešbeku!... Uz dobru "žvaku", sve se može i prodati, i kupiti. Ni "javni nastup" nipošto nije nevažan. Svetlosni efekti (natpis TARTIF), konfete, koje izleću u presudnom trenutku, a ne onda kada su planirane, sve je "režija", ne slučaja, nego "Velikog Brata", koji drži sve konce u svojim rukama, one, koje pokreću marionete, porodicu, građane, rođake, prijatelje, da se, manipulisani, okrenu jedni protiv drugih, dok ne postanu lutke bez svoje volje.

Igor Vuk Torbica gradi paradoks na slatkorečivosti manipulatora Tartifa i razaranju čvrstog tkiva porodice, koji pokreće Dorina, u svojoj borbi sa vetrenjačama, jer je od početka jasno da će Tartif pobediti. Odlična rediteljeva intervencija, da nikakva vlast neće uhapsiti Tartifa, kao kod Molijera, nego će se shvatiti da je on njen gospodar, dovodi do mučnog razrešenja, koje kulminira antropofagijom, ljudožderstvom, mrtve Dorine.

Hana Selimović je magična, prirodna, ranjiva, odlučna, izražajna, tajanstvena, tragična... Ona i Saša Torlaković, slatko i smrtonosno zavodljivi majstor spina i storitelinga, čine klackalicu, na kojoj su, ne svojom voljom, čas na jednoj čas na drugoj strani žrtve, Elmira (Tijana Marković), Kleant (Marko Marković), Marijana (Danica Grubački), Damis (Marko Savić), Valer (Dušan Vukašinović), svi odreda učesnici "dans makabra". Gospođa Pernel (Biljana Keskenović) na sceni je da bi pokazala populaciju opčinjenu pojavnim, lažnim, medijskim, a Nemanja Bakić je jedan od onih običnih ljudi, koji su svesni manipulacije, ali mogu samo da je opsuju, ne i da nešto učine.

Svedena scena Andreje Rondovića, tačan, savremeni kostim Jelisavete Tatić Čuturilo i gotovo onostrana muzika Vladimira Pejkovića daju iluziju i života i televizijskog studija, a horski otpevana pesma Let It Be "Bitlsa", kao potpis reditelja, ruši svaku nadu u promenu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije