Počelo snimanje filma o pukovniku Rajevskom
01. 07. 2016. u 23:08
Radnja filma "Voda" prati vojevanje i stradanje pukovnika Nikolaja Nikolajeviča Rajevskog u srpsko-turskom ratu
NA kraju "Ane Karenjine" Tolstoj svog razočaranog junaka, grofa Vronskog, šalje na front, u tusrko-srpski rat. Pukovnkik Nikolaj Nikolajevič Rajevski, koji je džinu iz Jasne poljane bio inspiracija za lik ljubavnika najpoznatije preljubnice svetske literature, poginuo je upravo u tom boju u Gornjem Adrovcu kod Aleksinca, 1876. godine. Povodom obeležavanja 140 godina od njegove smrti, u sredu je u prostorijama Zavičajnog muzeja u Aleksincu počelo snimanje igrano-dokumentarnog filma "Voda".
Režiju potpisuje Goran Erčević, a ulogu Rajevskog poverio je Dejanu Tončiću, glumcu iz Narodnog pozorišta u Kruševcu. Kao narator, o životu ovog ruskog plemića, koji su obeležili nesrećna ljubav i herojska pogibija, pripovedaće Milenko Pavlov. Kako "Novostima" otkriva Miloš Paović (ispred aleksinačkog pozorišta koproducent projekta), film u većem delu prati događaje sa ratišta i stradanje Rajevskog, ali sa osvrtom na sve ono što je obeležilo njegov život u Rusiji. O svim činjenicama konsultovani su i ruski i srpski istoričari, a glavni konsultant bio je profesor Zoran Stanojević, koji se kod nas najviše bavio periodom koji je Rajevski proveo u Srbiji.
U filmu, čije će snimanje biti nastavljeno u manastiru u Đunisu, u Gornjem Adrovcu, Kotoru i okolini Kruševca, igraće i Vojin Ćetković. Njemu je poveren lik ruskog generala Černajeva, dok ćemo Branislava Trifunovića gledati kao našeg poznatog lekara Vladana Đorđevića. Toma Trufunović dobio je ulogu sveštenika koji je u Đunisu sahranio Rajevskog. Neke od uloga igraju i glumci Aleksinačkog amaterskog pozorišta, koji se prvi put pojavljuju na filmu. Pojedine scene snimaće se na lokacijama na Krimu, u Sankt Peterburgu, na Šarganu, manastiru Sveti Roman kod Đunisa i na teritoriji opštine Aleksinac.
Planirano je da premijera bude organizovana u Aleksincu u septembru ove godine, na dan pogibije Rajevskog, koji je kao vojnik učestvovao i u bici kod Taškenta. Bio je i misionar Sveslovenskog saveza (za Balkan i Srbiju), nosilac ruskih odlikovanja, ali i Takovskog krsta. Na mestu pogibije njegova majka finansirala je podizanje crkve, sazidane 1903. godine, koja je danas u ovom kraju poznata kao Ruska crkva.
SRCE U SRBIJI
RAJEVSKI je sahranjen u manastiru u Đunisu, ali su njegovi posmrtni ostaci potom parobrodom prebačeni u Rusiju. Telo je potom sahranjeno u Rusiji, dok mu je srce ostalo u Srbiji.
Freeman
01.07.2016. 23:59
Mucenik se zrtvuje za Slovenstvo i dobije ulicu u romskom naselju, a kvisling dobije glavnu ulicu.
Savetujem da pazljivo procitaju vise puta oni koji lupetaju da nam Rusi nisu nikada pomogli.Sada vidimo,a ima jos primera za vreme turske vladavine,dalje je to I sv. rat,gde je Nikolaj Hartvig u zaru sporenja sa austrougarskim ambasadorom dobio srcani udar i umro u njihovoj ambasadi i kada nasu vojsku nisu hteli da prime nasi vajni zapadni saveznici,pa nas ruski car spasao izgubivsi i carstvo i glavu, II sv. rat i pomoc u oslobadjanju od nemaca.Nasa sva istorija je istorija ruske pomoci nama.
Komentari (2)