HRVATSKO PROLEĆE: Početak raspada zemlje koja se zvala Jugoslavija

Ivan Miladinović/ Rade Dragović

20. 10. 2020. u 07:00

ХРВАТСКО ПРОЛЕЋЕ: Почетак распада земље која се звала Југославија

Foto Ilustracija V. N.

OTCEPLjENjE Hrvatske iz zajedničke države počelo je pune dve decenije pre raspada Jugoslavije.

Hrvatsko proleće ili Masovni pokret u potpunosti je ogolio nacionalističke i secesionističke aspiracije Hrvata, ali i potvrdio njihovo opredeljenje da Jugoslaviju vide samo kao voz kojim će stići do sopstvene državnosti.

Maspok je pokazao i metodologiju ovakvog nauma - spregu komunističkih lidera sa navodnim ustanovama kulture, Maticom hrvatskom pre svega, Rimokatoličkom crkvom i izuzetno ekstremnom proustaškom emigracijom. U ovim krugovima, svega koju deceniju ranije, po sličnoj matrici stvorena je i atmosfera koja će dovesti do genocida Srba u NDH.

Iako rođen u drugačijim okolnostima, Maspok je u osnovi negovao iste vrednosti, a pravdan je i sličnim argumentima o velikosrpskoj hegemoniji, izrabljivanju i zapostavljanju Hrvatske, korišćenju njenih prirodnih resursa... Poznati "prolećar" Franjo Tuđman na istoj matrici i 1991. proglasiće "ostvarenje hiljadugodišnjeg sna Hrvata o sopstvenoj državi".

Hrvatski nacionalisti su nametnuli atmosferu nepoverenja prema Jugoslaviji, i igrali su uspešno na kartu "opljačkanosti i osiromašenosti hrvatske nacije", ugroženosti hrvatskog jezika i latiničkog pisma i gušenju hrvatske reči na jugoslovenskom kulturnom prostoru.

Tito se surovo obračunao sa "maspokovcima", ali to ne umanjuje njegovu odgovornost za bujanje Hrvatskog proleća. Broz je godinama pažljivo negovao hrvatsko rukovodstvo i u tišini ih podsticao. Naravno, samo do mere u kojoj mu je to odgovaralo. U spletu unutrašnjih i spoljnih faktora, uz tiho delovanje njegovih vernih saradnika Edvarda Kardelja i Vladimira Bakarića, doneta je odluka o gušenju pokreta koji je već potpuno zaokupio Hrvatsku. To će, međutim, biti samo uvertira za sličan obračun koji će ubrzo biti viđen i u Srbiji - smenom liberala.

Hrvatski nacionalizam svakako nije ugušen u Karađorđevu 1971. godine. On je samo skinut sa javne scene, sa koje se povukao u takozvanu unutrašnju emigraciju. Njegovi glavni eksponenti u tišini nastavili su da kuju planove koji će 1991. godine početi da se ostvaruju. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Srboljub

20.10.2020. 11:02

Identičan scenario se događao i u Srbiji, o čemu autor ne piše. Sa ove strane dešava se sprega komunističkih lidera sa "navodnim" ustanovama kulture, Srpskom akademijom nauka i umetnosti, kao i SPC sa pročetničkom emigracijom. Zašto se krije činjenica da su hrvatski proustaški i srpski pročetnički emigranti bili u koaliciji od 1945. do 1990. godine?