GODIŠNJICA OD UPOKOJENJA EPISKOPA VALJEVSKOG MILUTINA: Od Kaone do Australije propovedao Hristovu reč

V. M.

02. 04. 2021. u 10:08

U Sabornoj crkvi u Valjevu, posle zaupokojene liturgije i parastosa pre godinu dana upokojenog episkopa valjevskog Militina, koji je jedna od prvih žrtava korona virusa u SPC, o tom velikom duhovnovniku, vrednom i uspešnom episkopu, uglednom arhijereju SPC zborio je iguman Georgije(Mićić) starešina Manastira Lelić, kod Valjeva.

ГОДИШЊИЦА ОД УПОКОЈЕЊА ЕПИСКОПА ВАЉЕВСКОГ МИЛУТИНА: Од Каоне до Аустралије проповедао Христову реч

Eparhija valjevska

-Hristos je vaskrsao, a to znači da ćemo i mi vaskrsnuti -rekao je iguman Georgije. -  Hristos je zato i vaskrsao da nam daruje život večni, da nam osigura pobedu nad smrću, tu jedinu istinitu  pobedu na ovom svetu.Tom pobedom i naukom se vodio i naš Vladika Milutin. Kao dete, odlučuje se na monaški put i usavršava se tom naukom. Došavši u manastir Kaona kod mudrog starca Teofila, postaje i iskušenik i manastirski đak. U tom teškom vremenu, kada su se adove žvale nadvijale nad Crkvom Hristovom i srpskim narodom, nije bilo lako.

Ali,istakao je otac Georgije, „vladiku to nije sprečavalo da ostane na tom putu, Kaona je postala njegov dom, a on njen verni služitelj“.

-Ne možemo danas da se ne setimo i njegovog rođaka, našeg dobrog oca Arsenija, koji je, videći  put svog rođaka,  ubrzo krenuo za njim. Kaona je napredovala. Prve časove veronauke su organizovali u manastiru. Njihovom ljubavlju, sva deca iz okolnih sela  dolazila su i pohađala nastavu. Potom, po blagoslovu episkopa Lavrentija, počela je da radi i vanredna bogoslovija. Nekoliko generacija prvog razreda  izašlo je iz manastira . U to vreme kreće i velika obnova celokupnog manastira. Posebno je crkva ukrašena i oslikana, izrađen novi ikonostas, a manastirska porta proširena. To je danas najlepši park u koji je sebe ugradio blaženopočivši naš vladika.

Iguman Georgije je podsetio da je vladika Milutin obavljao i dužnost arhijerejskog namesnika i arhijerejskog zamenika u Eparhiji šabačko – valjevskoj. Postao je omiljeni duhovnik. Svi su išli njemu po savete, na razgovore i nikada mu nije bilo teško da svakoga primi  i pouči.

-Tako, promislom Božjim, Sveti sabor 2003. godine bira ga za episkopa naše Crkve i šalje na Peti kontinent( kako je i sam često govorio) u daleku Australiju i Novi Zeland. Tada se ovde među nama osećala praznina, osećao nedostatak . Bili smo naviknuti na njega, na njegove reči, nekada i na prekore, ali taj prekor je bio očinski pun ljubavi. Ti prekori su bili da nas usprave, podignu i uprave na pravi put, put Hristov. Pogledali smo svake godine  kada će majski sabor da dođe među nas i tako iznova. I opet, eto Božje posete i milosti nad našim valjevskim krajem! Dođe vreme da se obnovi drevna Eparhija valjevska, posle dvesta i više godina, i da za prvog episkopa obnovljene Eparhije valjevske Sveti Sabor  izabra baš Vladiku Milutina. Dođe među svoje !

Došao je, po rečima igumana Georgija, kod svetih Nikolaja i Justina, među svoje Valjevce, od kojih je otišao kao dete.

-Vladika Milutin je živeo sa svetim Nikolajem i svetim Justinom.  Od njih se ceo svoj život napajao. Uvek nam je govorio u nekim životnim nedoumicama:“ Šta misliš šta bi rekao Nikolaj sveti ili kako bi to Ava veliki Justin?“ Svi znamo da nema hrama u kojem nije služio. Obilazio je vrlo često i crkvene opštine i manastire. Brinuo se o svima, trudio se da podigne da izgradi, pomogne svešteniku, igumanu igumaniji… Ali, nikada nije prestao da misli o srpskom narodu u Australiji. Uvek je govorio s ljubavlju i starao se. Iznedrio je i izrodio svog duhovnog sina, vladiku Siluana, koji je ovde baš stasao s njim pored Justina i Nikolaja. I započeo svoj put, svetosavskim stopama, svetonikolajevskim I svetojustinovskim.

Eparohija valjevska

 

-Sveštenstvo, monaštvo i verni blagočestivi narod naše eparhije koliko god da su tužno primili vest o njegovom upokojenju, toliko su smogli snage da Crkva Sveta nastavi pun život -poručio je iguman Georgiju .On nije s nama telom na zemlji, ali i te kako je duhom i molitvom. Znamo mi i verujemo da se za nas moliš pred prestolom Božjim i da nas njegoca ruka i dalje rukovodi.Jedino Crkva Hristova svoje upokojene računa i vodi kao žive. Nema institucije na ovom svetu koja to čini u ovoj plačnoj dolini, kako je ssveti Ava govorio. V.Mitrić- B.Puzović

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri