JELENA NIKOLIĆ: Vodila me ljubav prema lopti

S. Krstović

06. 01. 2021. u 19:20

JELENA Nikolić je krajem devedesetih godina bila čudo od deteta, sa 17 se otisnula u Italiju i ostavila dubok trag ne samo u našoj, već i u svetskoj odbojci.

ЈЕЛЕНА НИКОЛИЋ: Водила ме љубав према лопти

Petar, Aleksa i Jelena Foto Privatna arhiva

Minule godine je stavila tačku na bogatu karijeru, ali je ostala u sportu koji joj je promenio život, kao potpredsednica OS Srbije.

- Lane me je, dok sam igrala za Turkiš erlajns, zvao predsednik Zoran Gajić i pitao da li bih želela da ostanem u odbojci, da radim sa njim. Meni je to imponovalo, tim pre što u tom trenutku nisam znala u kom ću pravcu ići posle karijere. A bila je i odlična polazna tačka da ostanem u nečemu što mi je poznato, da radim u našoj kući - priča, za "Novosti", Jelena Nikolić.

Nekadašnji kapiten Srbije je ponosna na to što je prošla tri generacije, što je 2006, kada je osvojena prva medalja, svetska bronza, bila sa Majom Simanić, Aleksandrom Ranković, što je 2011. predvodila svoju generaciju do prvog zlata, evropskog, što je igrala sa mlađima Tijanom Bošković, Brankicom Mihajlović, s kojima je stigla do olimpijskog srebra u Riju...

ZAHVALNA ZORANU TERZIĆU

SLAVNA odbojkašica ističe da duguje veliku zahvalnost selektoru Zoranu Terziću:

- Terza mi je omogućio da budem u reprezentaciji i pored toga što sam majka. Jer, u 30. godini rodila sam sina. Terza je uvek ostavljao mogućnost da na pripremama dete bude uz mamu. Aleksa je bio nekoliko godina sa nama, tako da je i to neki blagoslov koji sam imala, da i sa njim doživim neke uspehe. Mada se on ne seća, više pamti šta tata radi.

- Zato mislim da mogu da pomognem. Verujem da moji neki predlozi i saveti mogu da budu korisni, naročito što je ove godine EP u Beogradu, gde sam ja pre 11 godina slavila prvo zlato. Znam šta može da bude dobro, znam šta nije valjalo. Za mene je bio izazov i preći sa terena u kancelariju - primećuje Jelena.

Nikolićeva smatra da je postigla maksimum u svojoj igračkoj karijeri. Sa reprezentacijom je osvojila pregršt medalja, bila je i klupski prvak Evrope...

- Svi su mi govorili igraj dokle god možeš, dok te noge nose, sport je nešto najlepše. Zahvalna sam, i mislim da sam imala sreću što sam igrala do 37. godine, da nema prostora za žaljenje, da sam mogla nešto više. Dobila sam mnogo više od onoga što sam očekivala.

Jelena se priseća početaka u beogradskom Obiliću.

- Bila sam samo devojka sa Vračara, koju je vodila ljubav prema lopti. Prvo je bilo između dve vatre, pa malo tenis, a kada je došla odbojka, ušla mi je u krv. Nisam sanjala ni o kakvim medaljama, nisam imala snove. Međutim, kada sam videla priliku, onda to nisam ispuštala, želela sam da budem što bolja, uz sve to se poklopila i odlična generacija u reprezentaciji - ističe Jelena.

Priznaje da je kao tinejdžerka mislila da joj je mnogo toga uskraćeno:

- Pamtim da sam kada su svi slavili 18. rođendan, izlazili i išli na more, na Adu, a mi u autobusu, u debelim trenerkama, stalno mislila: "Ah, propuštam ovo, propuštam druženje, propuštam leto". Sad mislim da baš ništa nisam propustila. Dobro, drugačije je kada imaš 20 godina... To je bilo zbog toga što sam mnogo rano otišla od kuće, pa sam bila željna porodice, Beograda. A svako leto je bilo podređeno reprezentaciji.

Jelena sa suprugom, najboljim rukometašom Evrope Petrom Nenadićem, ima sina Aleksu:

- Odbojka i rukomet ga ne interesuju, mada mi nismo nešto ni pokušavali. Rukomet pomalo gleda, voli sportove, ali fudbal mu je opsesija, ne znam iz kog razloga, to je zasad njegov izbor. Zato skrivamo lopte po stanu od njega, jer bi uvek da šutne, pimpluje. Volela bih da stekne lepo obrazovanje, videćemo šta će biti sa sportom, nećemo ga ni sputavati.

Jelena sa suprugom Petrom usklađuje obaveze, jer, kako ističe, najbitnije je razumevanje.

- Od kada sam prestala da igram, živimo zajedno u mađarskoj prestonici, pošto Alaksa ide u srpsku školu "Nikola Tasla". Petru je malo naporno, jer putuje svakog dana na treninge, 100 kilometara od Budimpešte. Ali, sve uspemo da uskladimo.

Lane je Jelena pomogla Radničkom da razvije kamp, ali kada je stigao poziv sa Vračara nije mogla da odbije svoj Obilić.

- Pomažem im koliko god mogu. Obilić je meni dosta dao, to je klub gde sam se osećala kao u porodici i oduševilo me je to što oni i posle 20 godina neguju istu tradiciju.

TATA ZVEZDAŠ, SIN U PARTIZANU

NASLEDNIK Aleksa, na iznenađenje familije Nenadić, trenira fudbal u Partizanu.

- Kada je na raspustu, vežba sa crno-belima, išao je sa njima na pripreme. Malo je čudno, svi znate da su njegov tata, stric i deda veliki zvezdaši. Bilo im je šokatno da trenira u Partizanu. Ja ne navijam ni za Partizan, ni za Zvezdu. Verovatno je sve počelo u vrtiću...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DANAS JE DOBAR DAN ZA SRBIJU: Vučić se oglasio sa važnim vestima (FOTO)