TRI PRIČE O ČUDESNOJ NOĆI: Sećanja asova Partizana na evropsku titulu iz 1992

Grujica KELIĆ

17. 04. 2022. u 11:38

PRIČE Partizanovih momaka iz generacije 1992. imaju evropsku titulu kao zajednički imenitelj, ali svaka je posebna, donosi lični ugao posmatranja i doživljaja najvećeg uspeha srpske klupske košarke.

ТРИ ПРИЧЕ О ЧУДЕСНОЈ НОЋИ: Сећања асова Партизана на европску титулу из 1992

FOTO: M. Vukadinović

Jučerašnji dan otkucao je tačno 30 godina od magične istanbulske noći, "Novosti" vam u današnjem izdanju donose ispovesti trojice iz te nezaboravne generacije crno-belih. Svoju verziju jedne od najlepših i najčudesnijih priča u istoriji evropskog basketa izneli su Ivo Nakić, Mlađan Šilobad i Zoran Stevanović.

Priča o najmlađem timu koji se popeo na vrh Evrope iako je zbog sankcija utakmice kao domaćin igrao u "stranom" gradu, koji je usvojio izgnanu decu i dan-danas sa ponosom ističe - Partizan iz Fuenlabrade. 

Zoran Stevanović:
DOTAKAO OLIMP U PRVOJ CRNO-BELOJ SEZONI

OD kada je Zoran Stevanović prvi put obukao dres Partizana, verovatno nije mogao pretpostaviti da će sa njim biti večno povezan. I to neraskidivom vezom. Već u prvoj sezoni je sa crno-belima dotakao košarkaški Olimp, osvajanjem Kupa evropskih šampiona, što je svaki sledeći uspeh, kako u igračkoj tako i funkcionerskoj ulozi, a bilo ih je pregršt, činilo manje vrednim. Jer, kako nadmašiti činjenicu da si u svojoj 22. godini pokorio Evropu.

- Niko nam na početku te sezone nije predviđao ni da ćemo stići do fajnal-fora, a kamoli osvojiti titulu - ističe popularni Stragi za "Novosti" i pita se gde su brže-bolje prošle sve te godine.

FOTO: M. Vukadinović

- Sigurno da je vrlo brzo proletelo, kad se osvrnem unazad i vidim koliko sezona već radim u Partizanu i kad pogledam koliko moje dete ima godina, shvatam da je jako brzo prošlo ovih 30 godina.

U sećanju mu je posebno dobro ugravirana scena sa prvog Obradovićevog treninga kao glavnog trenera ekipe.

- Sećam se dobro treninga kada je sada pokojni Milenko Savović ušao u salu i rekao da je Željko novi trener, a da je profesor Nikolić postavljen za njegovog savetnika. Istog tog trenutka, naš odnos sa njim se promenio. Održao je sastanak sa nama, gde nam je rekao da smo do sada bili saigrači, ali da je od sada situacija drugačija i da se ne možemo više družiti van terena - otkriva zanimljivost Stevanović.

Zajednički rad je vrlo brzo dostigao zadovoljavajuću temperaturu.

- Svako je te godine morao da zna na svakoj poziciji kako se igra. Centri su morali da znaju akcije plejmejkera, plejmejkeri akcije centara. Lično nisam imao neka specijalna zaduženja.

I Stevanović deli mišljenje većine kako je Obradović bio predodređen za trenera, pa mu stoga ni uhodavanje u novu ulogu nije bilo posebno zahtevno.

- Željko je još dok je bio igrač skupljao podatke, čitao, pratio treninge i sve ostalo. On je sebe pripremao za to. Jeste sve to ispalo iznenada i na brzinu, ali dobro smo svi odreagovali na tu promenu. Neki su igrali duže sa njim, neki kraće, dok neki uopšte i nisu, ali sve u svemu taj njegov dolazak je mnogo toga promenio na bolje. 

Ivo Nakić:
ŠTO JE IZMAKLO U GENTU VRATILO SE U ISTANBULU

ZA razliku od svojih saigrača, Ivo Nakić je pred sezonu 1991/1992. već bio dvostruki šampion Evrope noseći dres zagrebačke Cibone. Da stvar bude još zanimljivija, upravo je četiri godine ranije takođe sa Partizanom i Željkom Obradovićem kao saigračem igrao na fajnal-foru Kupa evropskih šampiona, ali je ostao kratkih rukava. Zato je znao da ima nedovršenog posla sa crno-belima, a kako to obično biva u sportu i životu, ono što mu je izmaklo u Gentu, vratilo mu se u Istanbulu 16. aprila 1992. godine.

FOTO: M. Vukadinović

- Od tada je prošlo mnogo života. Slobodno se može reći da je ovo deseti život jer se toliko toga izdešavalo i mnogo vremena je proteklo. Neverovatno je prisetiti se tog perioda, mi smo sa 21,7 godina u proseku i dalje najmlađa ekipa koja je osvojila titulu, a niko nas pred početak sezone uopšte nije ni uzimao u razmatranje kako bismo mogli da napravimo veliki rezultat - kazuje Nakić za "Novosti", inače strelac prvog koša u čuvenom finalu koje je otvorio pogođenom trojkom.

Kao što su meštani španskog predgrađa olakšali period rata u Jugoslaviji za crno-bele košarkaše, tako su oni, pogotovo iskusniji, pokušali da Željku Obradoviću olakšaju period adaptacije na mestu glavnokomandujućeg.

- Mnogi od nas su bili veoma dobri drugari sa Željkom Obradovićem iz igračkih dana. Pokušali smo da mu pomognemo u početku i mislim da smo uspeli u tome. Takođe, profesor Nikolić je kao Željkov savetnik mnogo značio - kaže Nakić, rođeni Riječanin, za naš list. 

Mlađan Šilobad:
PEHAR ZA SVA VREMENA

DA mi je neko rekao kako je prošlo već 30 godina od Istanbula, ne bih mu verovao. Tim rečima je za naš list svoje prisećanje na evropsku titulu košarkaša Partizana započeo Mlađan Šilobad, danas poslovni direktor crno-belih, a pre tri decenije jedan od 12 "ratnika" Željka Obradovića, koji su pobedom nad španskim Huventudom otišli u besmrtnost (71:70).

- Prosto čovek u životu pamti stvari koje su bitne kao što je rođenje deteta, venčanje ili smrt drage osobe. I ova titula spada u tu kategoriju, jednostavno je nezaboravna i ostala je za sva vremena - naglašava Šilobad za "Novosti".

FOTO: M. Vukadinović

Sve je u toj 1992. bilo posebno i vredno pamćenja. Ne samo završno poglavlje koje se okončalo pogođenom trojkom Aleksandra Đorđevića već i put koji je doveo do trenutka za anale.

- Cela ta godina je bila specifična zbog situacije u zemlji i nemogućnosti igranja pred svojim navijačima. Nismo ni znali zbog čega smo tamo, Milenko Savović je prelomio da igramo u Fuenlabradi i to je bila prava odluka. Ljudi tamo su nas prihvatili od samog starta, da li zbog toga što su znali da smo praktično proterani iz svoje zemlje, pa su verovatno saosećali sa nama i tako se vezali. Mi smo im to na najlepši način vratili, i dan-danas postoji saradnja i konekcija između dva kluba. Imamo ljubav i poštovanje jedni prema drugima, dobro pamtimo sve što je bilo.

Mlađan se takođe dobro seća obračuna sa Huventudom sa kojim su se već dva puta u grupi sastajali te sezone. Štaviše, svi rivali na fajnal-foru bili su stari poznanici.

- Utakmica je celim tokom bila gusta, niko nije uspeo da se odvoji nešto posebno. Igralo se na mali broj poena, ali se dobro sećam da nismo imali nikakav pritisak jer smo već samim plasmanom na fajnal-for napravili ogroman uspeh. Završili smo kao četvrti u svojoj grupi, a u četvrtfinalu izbacili favorizovani Knor koji je u drugoj grupi bio prvoplasiran. Sve četiri ekipe koje su se našle u Istanbulu su bile iz naše grupe, što nam je dalo vere da možemo da igramo sa svima. Tu smo i dobili dodatnu snagu da probamo da odemo do samog kraja i na kraju se završilo kako se završilo. Ostalo je istorija - završio je Šilobad. 

BONUS VIDEO - Legende Partizana pevaju na proslavi 30 godina osvajanja Evrolige

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

I MI KREĆEMO PUT GRČKE Prvo oglašavanje Nikoline žene: Deca znaju sve, moramo biti hrabri