MOJ MIR U ČESTEREGU Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije Slobodan Dubajić provodi dane u rodnom selu kraj Zrenjanina

Bogoljub Grujić

07. 11. 2020. u 17:06

STADION u Karađorđevom parku u Zrenjaninu, bio je dom fudbalera Proletera i čvrsta tačka oslonca brojnih blistavih karijera, među kojima je i ona koju je svojim lavljim srcem i velikom upornošću izgradio Slobodan Dubajić Ćoba (57).

МОЈ МИР У ЧЕСТЕРЕГУ Некадашњи репрезентативац Југославије Слободан Дубајић проводи дане у родном селу крај Зрењанина

FOTO: B. Grujić/privatna arhiva

Reprezentativac Jugoslavije (igrao samo jedan meč, prvi posle sankcija, protiv Brazila 1994) i kapiten Štutgarta, koji je 1992. podigao "salataru", počast šampiona Bundeslige i trofej pobednika Superkupa Nemačke, iste godine.

- Nakon početka u matičnom Napretku iz Česterega i uspona u Proleteru, iz Karađorđevog parka, 18. maja 1991. potpisao sam za Štutgart, preko menadžera Ludviga, posle prethodne kratkotrajne odiseje u Bazelu - priča u ispovesti za "Novosti", Dubajić, koji je poslednjih desetak godina, nestao sa javne scene.

Dubajić, praktično, živi novi život, ali lopta je još u njemu.

- Posle moždanog udara i smrti oca, vratio sam se ovde i potpuno prilagodio uslovima života na selu. Brinem se o bolesnoj majci, koja ima 78 godina i ne može sama, a daleko od očiju javnosti, iz senke, kako se to kaže, pratim sve što se dešava u sportu, i fudbalu naravno - nastavlja omiljeni trener mališana u Fudbalskom klubu Jedinstvo, u susednom selu Banatsko Karađorđevo.

IZABRAN PRE SLAVNOG MOZERA

MORAO je štoper iz Česterega kraj Zrenjanina da odigra nekoliko probnih mečeva za Štutgart da bi zadovoljio ukus tadašnjeg trenera Nojmana, jer u klubu su prvobitno imali nameru da angažuju slavnog Mozera.

Posle fenomenalnih utakmica i gola na debiju, slavni Diter Henes, tadašnji funkcioner, prelomio je i upro prst u Dubajića.

I zaista, nakon što smo ga jedva ubedili da se, nakon toliko godina, oglasi, uverili smo se u njegovu popularnost, jer su mu ljudi prilazili i pozdravljali ga "Gde si, legendo, kako si..."

Dubajić, svesrdno se pozdravljajući sa meštanima, ističe da se ne obazire mnogo na raznorazne priče koje su kružile o njemu, da se nikad nije osećao bolje i smirenije, i da uživa u radu sa mališanima, kojima svakodnevno na treninzima prenosi svoje bogato iskustvo i znanje, i kojima je istinski idol.

FOTO: B. Grujić/privatna arhiva

Klincima često pričam i učim ih da budu orijentisani na sopstvene misli i želju za uspehom, jer i ja sam istrčao pred 50.000 ljudi na prepunom stadionu Štutgarta prvi put i rekao sebi, "zemljače, igraš protiv slavnog Intera, sad ili jesi, ili nisi" - priseća se Ćoba, uz napomenu da je njegov tim pobedio 2:1, a da je on postigao gol i sutradan su sve novine bile pretrpane fotografijama njegovih i Klinsmanovih duela.

NA KLINSMANOVOM OPROŠTAJU

UTAKMICA koju će pamtiti dok je živ je kada je slavni Jirgen Klinsman prelazio iz Štutgarta u Inter. Dubajić je nastupao za svoj novi klub, ne znajući o kakvom spektaklu je reč, s obzirom na to da je bio pripremni period, i da su mu nagovestili da će igrati, kako je mislio protiv nekog lokalnog kluba, koji nosi isto ime kao slavna italijanska ekipa.

Poljubac koji je nakon postignutog gola poslao prema tribinama silno je zainteresovao Ditera Henesa, koji nije propustio priliku da ga upita kome ga je uputio, a smirio se tek kada mu je kasnije reprezentativac Jugoslavije objasnio da je deo rituala i da je to redovno činio na utakmicama svog Proletera.

Posle sjaja Štutgarta, karijeru je nastavio u Meksiku, u timu Amerika, a preko Turske i najlepših godinu dana u Istanbulu, posredstvom FSS i doktora Branka Elznera, stigao je do Japana, u eri Piksija Stojkovića i četiri sezone odigrao za Sendai. Onda je započeo i trenersku karijeru.

- Prvih godina novog veka, moj Proleter je bio u ozbiljnoj krizi, koja ga je izbrisala sa fudbalske scene, a ja sam se vratio i pokušao da pomognem. Doveo sam u klub gospodina Selešija iz Sošoa, ali se kockice nisu složile - sa setom se priseća Slobodan, koji se kasnije okušao i u menadžerskim poslovima, naročito na tržištu Kine, koja je tada počela da se otvara i fudbalerima koji su tamo nastavljali karijere, nudila fenomenalne ugovore.

FOTO: B. Grujić/privatna arhiva

Od sjaja do očaja ove profesije, koja se za razliku od pre nekoliko decenija, radi iz kafića, štoper koga će Štutgart pamtiti po 124 odigrane utakmice i sedam zlatnih golova, malo se razočarao i izgubio poverenje u ljude, koji, iako im je čvrsto verovao, nisu održali reč i ispunili data obećanja. Ali kako kaže, sve neprijatnosti je ostavio daleko iza sebe.

- U kontaktu sam i danas sa ljudima iz Japana, klubovima Sendai i Serezo i Gamba Oasaka, kao i Štutgartom, a uspeo sam da ostvarim i nemačku penziju i sa te strane sam potpuno miran. A nije mala stvar kada ti se posle tolikih godina, javi i slavni Brazilac Dunga i upita kako si - dodaje na kraju Slobodan, srdačno nas pozivajući na utakmicu svojih kadeta.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

AKO NEKOM POZAJMITE OVU KNJIGU, NE OČEKUJTE DA VAM JE VRATI!