NEMA ZABORAVA ZA VELIKA DELA: Porodica dr Saše Božović obnovila grob, a Barajevo joj namenilo sokače

Milena Marković

22. 03. 2023. u 12:38

NIJEDNA borba ne nedri iste junake. Vreme im najtačniju meru daje. Za dr Sašu Božović nema vage koja bi mogla da izmeri njenu žrtvu, život i rad, pa i odlazak.

НЕМА ЗАБОРАВА  ЗА ВЕЛИКА ДЕЛА: Породица др Саше Божовић обновила гроб, а Барајево јој наменило сокаче

Foto: N.Skenderija

 - Bila je heroina, ali je pre svega bila čovek. Ona je tom svojom veličinom i nas, obične, činila višim nego što jesmo - kazuje Milisav Ristović, selo Lisović, Barajevo.

Ko je dr Saša Božović?

Pitanje, samo delimično, odgonetnuto je u njenom romanu, ispovesti "Tebi moja Dolores", koji je posvetila šesnaestomesečnoj ćerki stradaloj od gladi i zime tokom bitke na Neretvi, dok je ona zbrinjavala ranjenike. Ovaj roman, krik za izgubljenim detetom žrtvovanim za slobodu, osamdesetih godina štampan je u tiražu od gotovo sto hiljada primeraka, preveden na jedanaest jezika.

ZAPOSTAVLjEN I BORISLAV

SUPRUG dr Saše Božović, Borislav, posle rata je bio profesor i najmlađi dekan u istoriji Medicinskog fakulteta u Beogradu. Sanitetski general-major JNA u rezervi i akademik Srpske akademije nauka i umetnosti, potisnut je u zaborav. Njegovo ime, od odlaska iz života (kraj 1987) gotovo da se i ne pominje u akademskim krugovima.

Dete sveštenika iz Lisovića, iz čuvene porodice Magazinović, izvanredan student medicine Univerziteta u Beogradu, ovde je upoznala ljubav svog života Branislava Božovića iz Stijene Piperske kod Podgorice (takođe student medicine) i on ju je, kao jedan od inicijatora otpora fašističkom okupatoru jula 1941, uveo u Narodnooslobodilački pokret. Sledila ga je u svim borbama, pa i sa bebom u naručju.

Foto: N.Skenderija

Tragično stradanje malene Dolores, koja je dobila ime po španskoj revolucionarki, još snažnije ih je vezalo. Posle rata, nastavili su uzvišenu lekarsku misiju, stameni u skromnosti mimo većine njihovih saboraca.

U VRHU NAUKE

DECA dr Saše i Borislava Božovića su uspešni u svojim profesijama. Profesor na univerzitetu Jejl, dr Ivan Božović je u samom vrhu svetske nauke u oblasti fizike. Istraživač u nacionalnoj laboratoriji "Brukhejven". Ćerka Iva je lekar, ginekolog, a najmlađi sin Slavko je stručnjak informacionih tehnologija.

 - Oboje su bili izuzetni ljudi, kao što su i njihova deca Iva, Ivan i Slavko, koju su dobili u posleratnim godinama - priča nam Milisav. Njihova deca su preuzela sve najlepše od njih.

Dopali smo ovog sela, u dolini na koju motre Kosmaj i Avala, na vest da su borci zaboravili svog saborca. Da je grob zapušten i zakorovljen.

Foto: N.Skenderija

Slika nas je demantovala. Grobno mesto kraj puta iza koga pogled seže tamo gde nema tačke daljine, nije ni zapušteno, ni zakorovljeno. Ali, ova humka, po svemu neobična, posebna u skromnosti, kao što je i bio život dr Saše Božović, decenijama unazad je briga samo njene porodice i kumova dr Saše, s kojima je, nedaleko od počivališta, posle smrti supruga provela poslednje godine života u malenoj vikendici.

 - Živela je sa selom, sa nama. Bili smo kao porodica. Kumovala je na građanskom i crkvenom venčanju meni i mojoj supruzi Miri. Kumovala na krštenju našoj deci. I, po njoj i njenom suprugu dali smo imena sinovima, Saši i Borislavu.

ČUDNO DRUŠTVO prikuplja priloge

POSLE odlaska dr Saše Božović neko se setio da njeno neokaljano ime, žrtvu i delo iskoristi za osnivanje Društva "Dr Saša Božović", čije delovanje nije najjasnije. Potpisnik i osnivač ovog društva je odavno preminuli Dragan Ugarčina iz Čačka. Prema dostupnim podacima Društvo je preuzeo izvesni Rajaković, sa Čukarice. Tragajući za adresom na kojoj je prijavljeno Društvo, saznajemo da je njegova osnovna aktivnost prikupljanje novčanih priloga. U koje svrhe se oni koriste nikom nije jasno, pa ni porodici dr Saše Božović.

Pred nama, porodični album Ristovića. Fotografije venčanja i krštenja. Na jednoj dr Saša Božović u naručju drži svog malenog imenjaka. Bezbroj fotografija porodica Ristović čuva kao dragocenost.

- Ona je volela Lisović, gotovo da odavde nije odlazila, možda, koji mesec pred smrt. Ostavila je oporuku deci da joj ovde bude grobno mesto. Sama ga je osmislila - seća se Ristović. - Verujem, koliko smo je poznavali, da je time želela da izbegne počasti u vremenu kada se zemlja za čiju se slobodu borila u krvavim mukama raspadala. Ni ona, ni njen suprug dr Borislav Božović, nisu želeli bilo kakve benefite izvan struke. Dobro se sećam kada im je gradonačelnik Beograda, Živorad Kovačević, ponudio da skromni stan na Vračaru zamene većim, primereno njihovim zaslugama, odbili su. U tom njihovom stanu, u bivšoj Lenjingradskoj, odraslo je i odškolovano, uz njihovu decu još šesnaestoro tuđe dece - priča nam Milisav.

Foto: N.Skenderija

Nikada nismo videli ovakav beleg večnog prebivališta. Nikada toliko skroman za jednu ljudsku gromadu. Samo betonska ploča. Kamen, stamen i u skromnoj večnosti. Na ploči krst osvežen bojom zlata. Ime, ćirilicom: Saša Božović, godina rođenja i smrti (1912-1996). Oko kamene ploče, sitan belutak. Na istočnoj strani, četiri kamene kocke. Ispisana imena dece: Dolores, Iva, Ivan, Slavko. Grob zaštićen niskom metalnom ogradom.

 - Njena deca su platila da se obnovi ovaj beleg, a zašto u tome nije učestvovao Savez boraca, ja u to ne želim da ulazim - kaže Milisav Ristović. - Njena deca dolaze, gotovo svake godine. Okupljaju se, ovde, skoro svi. Dovode decu i unuke, Sašine praunuke. Jedna od njih zove se Dolores. Kada ona dođe, tada su emocije posebne.

Lisović, koji minut po podne. Ima li ovde naroda? Kao da ga nema. Čamotinja božja niz kolski put. Ovo je "ulica" koju je, prošle godine, opština Barajevo namenila znamenitoj ženi ovog kraja. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TREBALE MU PARE ZA TIKET, PA UZEO ŽENINU KARTICU: Došla je sa posla umorna i odmah legla da spava, to mi je bila idealna šansa (VIDEO)