PRONAĐENO TELO ZABORAVLJENOG HEROJA SIRIJE: Čuvar drevne Palmire koji je dao život da bi sačuvao istorijsko blago od islamista (FOTO)
SIRIJSKA agencija SANA saopštila je danas da su ekipe za ekshumaciju pronašle ostatke tri tela u provinciji Homs. Ubeđeni su da jedno od njih pripada čuvenom arheologu profesoru Kaledu al-Asadu.
Foto: Printscreen
Kako navodi agencija, ostaci su pronađeni u oblasti Kalhul, deset kilometara od drevne Palmire. Sa sigurnošću će biti utvrđeno da li ostaci pripadaju profesoru Al-Asadu nakon DNK analize.
Dr Kaled al Asad je jedan od najvećih junaka borbe protiv mraka koji je Islamska država pokušala da nametne sirijskoj republici. Iako je dao svoj život kako bi od uništenja sačuvao drevno nasleđe Palmire, ostao je uglavnom zaboravljen izvan Sirije i krugova svojih kolega arheologa.
U maju 2015. godine, tokom pada Tadmura i drevne Palmire u kandže terorista Islamske države, al-Asad je bio zadužen za evakuaciju gradskog muzeja. Odbio je da bude prebačen na sigurno dok ne završi sve što mu je dužnost nalagala, čime se svesno žrtvovao kako bi sačuvao istorijska blaga Palmire.
Islamisti su ga prvo mučili sa ciljem da saznaju gde je sakrio istorijske predmete koji nisu mogli da budu izvučeni iz Palmire tokom haotičnog povlačenja. Ipak, profesor al-Asad nije popustio, nakon čega su mu odsekli glavu.
Kako se moglo videti na fotografijama koje je Islamska država objavila na društvenim mrežama, njegovo krvavo telo je bilo vezano za saobraćajni znak pored puta u Tadmuru. Odrubljena glava, na kojoj su još uvek bile naočare, položena je ispod njegovih nogu.
Oko vrata islamisti su mu okačili tablu na kojoj su bile ispisane optužbe da je "otpadnik" koji je učestvovao na "neverničkim konferencijama", da je bio direktor "idolopoklonstva u Palmiri", da je posećivao "jeretički" Iran i da je stalno komunicirao sa svojim bratom koji je radio u sirijskoj tajnoj službi.
Život je izgubio i njegov sin Valid, koji ga je nasledio 2003. godine na mestu čuvara Palmire. Telo njegovog sina i dalje nije pronađeno.
Dr Al-Asad je rođen u Palmiri 1934. godine, i diplomirao je istoriju na Univerzitetu u Damasku.
Tokom svoje karijere bavio se iskopavanjima i restauracijom drevne Palmire. On je postao glavni čuvar tog lokaliteta 1963. godine, i sarađivao je sa američkim, poljskim, nemačkim, francuskim i švajcarskim arheološkim misijama. Njegovo glavno dostignuće je upisivanje Palmire na listu Svetske baštine UNESKO. Takođe je odlično govorio aramejski i redovno je prevodio tekstove sa tog drevnog jezika, kojim je govorio i Isus Hrist.
Dobio je sirijski Orden za zasluge prvog stepena, kao i odlikovanja Francuske, Tunisa i Italije. Nakon što je objavljena vest o njegovoj smrti, zastave na svim muzejima u Italiji su spuštene na pola koplja.
Bio je otac jedanaestero dece, šest sinova i pet kćeri, od kojih je jedna dobila ime Zenobija po poznatoj kraljici antičkog kraljevstva Palmira. Pridružio se sirijskoj Baat partiji 1954. godine.
Više informacija o ratu u Siriji i situaciji na Bliskom istoku možete pročitati KLIKOM OVDE.
"TA KUĆA JE STVARNO UKLETA" Majci i ocu prerezao grkljan, pa sebi isekao vene: Novi detalji porodične tragedije u Čačku
PRVI rezultati istrage tragedije koja je otkrivena u subotu ujutru u porodičnoj kući u blizini „Slobodine“ raskrsnice u Čačku, govore da je Vladimir Čarapić (47) nožem preklao vrat svojoj majci Mili (72), a potom i svom ocu Neđu (79). Zatim je sebi istim sečivom naneo više uboda po grudima i stomaku, a na kraju je prerezao vene leve ruke i tako na smrt iskrvario.
07. 12. 2025. u 13:36
NOVO REŠENjE ZA UKRAJINU: Evropa pravi plan u slučaju da se SAD povuku iz konflikta
EVROPSKE diplomate pripremaju scenario podrške Ukrajini u slučaju povlačenja SAD iz konflikta, prenosi Blumberg, pozivajući se na izvore.
07. 12. 2025. u 13:19
Završio glumu, pa radio na mešalici, rat ga udaljio od ljubavi - životni put Jova Maksića
DETINjSTVO glumca Jova Maksića oblikovalo se u maloj seoskoj sredini podno Dinare, u selu Plavno kod Knina, gde je porodica živela zbog očevog svešteničkog službovanja. Rani period života opisuje kao vreme potpune slobode i radosti, kada je gotovo čitavo selo bilo prostor za igru i maštarije. U takvoj atmosferi formirala se njegova emotivna struktura — vezanost za zajednicu, toplina porodičnih odnosa i zahvalnost za jednostavne stvari.
07. 12. 2025. u 11:41
Komentari (2)