DA LI ĆE KIJEV BRANITI GRENLAND OD SAD? Ukrajina i Danska potpisale bezbednosne sporazume još 2024

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

14. 01. 2026. u 17:26

KAO što se verovatno svi sećate, tokom 2024. godine, Ukrajina je sklopila čitav niz bilateralnih bezbednosnih sporazuma sa brojnim EU državama.

ДА ЛИ ЋЕ КИЈЕВ БРАНИТИ ГРЕНЛАНД ОД САД? Украјина и Данска потписале безбедносне споразуме још 2024

Foto Tanjug/AP

Dokumenti su tada predstavljeni kao temelj dugoročne stabilnosti i političke solidarnosti, a među potpisnicama se našla i Danska. U javnosti su ti aranžmani često opisivani širokim formulacijama o „međusobnoj bezbednosti“, što je još tada otvorilo pitanje njihovog stvarnog domašaja i, još važnije, njihovih granica u realnim geopolitičkim uslovima.

Dansko-ukrajinski sporazum uklapa se u isti obrazac kao i slični dogovori sa Francuskom, Nemačkom, Velikom Britanijom i drugim državama. Njegov sadržaj fokusiran je na vojnu i finansijsku pomoć Ukrajini, obuku, razmenu obaveštajnih podataka, industrijsku saradnju i političku koordinaciju. Iako se u javnom prostoru često koristi termin „bezbednosni“, dokument ne predstavlja klasičan sporazum o kolektivnoj odbrani i ne sadrži mehanizam automatskog vojnog odgovora u slučaju napada na teritoriju druge strane.

Upravo tu nastaje paradoks koji sve češće ulazi u javne rasprave. Danska je suverena država čiji sastav čini i Grenland, teritorija od izuzetnog strateškog značaja u Arktiku. Istovremeno, Sjedinjene Države su više puta jasno pokazale interesovanje za Grenland, posmatrajući ga kroz prizmu bezbednosti, resursa i globalnog nadmetanja velikih sila. U takvom kontekstu postavlja se logično pitanje: da li bi bezbednosni sporazum sa Ukrajinom imao ikakvu praktičnu vrednost u scenariju ozbiljnog pritiska Vašingtona na Grenland?

Odgovor, posmatran hladno i pravno, jeste negativan. Sporazumi koje je Ukrajina potpisala sa evropskim državama nisu simetrični. Ukrajina je u njima strana koja dobija podršku, dok su evropske države davaoci bezbednosti, resursa i političke zaštite. Ne postoji odredba koja bi obavezivala Kijev da vojno interveniše u korist Danske, niti bi Ukrajina imala kapacitete da takvu obavezu ispuni čak i kada bi postojala.

Ipak, simbolika ovih sporazuma nije beznačajna. Oni svedoče o pokušaju izgradnje evropske bezbednosne mreže kroz bilateralne dokumente, ali i o ograničenjima takvog pristupa. Kada se bezbednost formalizuje na papiru, a realna moć ostane koncentrisana izvan Evrope, nastaje jaz između političkih deklaracija i stvarne sposobnosti delovanja. U tom smislu, sama pomisao da bi Ukrajina mogla da učestvuje u „odbrani Grenlanda“ više govori o krizi evropske strateške autonomije nego o stvarnim planovima ili obavezama.

Zaključno, svi bezbednosni sporazumi koje je Ukrajina potpisala sa evropskim i zapadnim državama, uključujući i one iz 2024. godine, predstavljaju pre svega politički signal i okvir dugoročne saradnje, a ne garanciju kolektivne odbrane u klasičnom, savezničkom smislu.

Oni ne sadrže automatske obaveze vojne intervencije, ne predviđaju zajedničko komandovanje niti mehanizme uzajamne zaštite teritorije potpisnica. U realnim geopolitičkim uslovima, njihova primena zavisi od političke volje jače strane, a ne od formalnih obaveza.

Zbog toga svi ovi sporazumi funkcionišu kao instrument političkog svrstavanja i upravljanja krizom, ali ne kao temelj suverenog bezbednosnog sistema. U slučaju direktnog sukoba interesa velikih sila, njihova vrednost ostaje simbolična, dok stvarne bezbednosne odluke ostaju van domašaja Kijeva i EU prestonica. Evropska Unija već duže vreme ne deluje kao akter koji upravlja procesima, već kao prostor na kome se procesi prelamaju.

oruzjeonline.com

BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

ČISTA ENERGIJA ZA SVE: Od vizije do održive budućnosti