MEĐUNARODNI POREDAK SE RASPADA: Svet se vraća u 19. vek, ali situacija je mnogo gora i opasnija

Novosti online

06. 01. 2026. u 17:24

MNOGIMA je jasno, ali ne svima, da ono čemu smo upravo svedočili u prvim danima 2026. godine predstavlja nešto mnogo veće nego što bi se na prvi pogled moglo činiti, piše u autorskom tekstu za Advance.hr D. Marjanović.

МЕЂУНАРОДНИ ПОРЕДАК СЕ РАСПАДА: Свет се враћа у 19. век, али ситуација је много гора и опаснија

Foto profimedie/tanjug/AP/prinskrin telegram

- Naime, ako događaj u Karakasu shvatimo ne kao izolovani eksces, već kao simptom, onda više ne govorimo o krizi međunarodnog poretka, već o njegovoj faktičkoj smrti. Otmica aktuelnog predsednika jedne zemlje, koju je izvršila sila koja se još uvek formalno poziva na međunarodno pravo, predstavlja prekretnicu. Ne zato što se takve stvari nikada ranije nisu dešavale, već zato što su do sada uvek bile skrivene iza slojeva pravnih fikcija, rezolucija, vanrednih tumačenja i proceduralne magle. To ovde više nije slučaj. Ostaje gola činjenica sile. Posleratni međunarodni poredak, onaj koji je nastao posle 1945. godine, izgrađen je na pretpostavci da sirova moć mora biti bar formalno kanalisana kroz institucije poput Ujedinjenih nacija. A kada je Zapad kršio sopstvena pravila, a to je činio često, postojao je barem ritual opravdanja. "Humanitarne intervencije", "odgovornost za zaštitu", "vanredne okolnosti". Sve su to bili narativi čija je svrha bila da očuvaju iluziju da pravila i dalje važe. Karakas pokazuje da ta potreba više ne postoji. Ako predsednik može biti otet i odveden u Njujork, bez objave rata, bez rezolucije, bez ikakve pravne mimikrije, onda je poredak ne samo erodirao, već je i nestao - navodi on.

Foto: TheImageDirect.com / The Image Direct / Profimedia

U tom smislu, pitanje nije da li će UN oslabiti, već da li će uopšte imati bilo kakvu funkciju osim arhivske, smatra Marjanović.

- Istorijska paralela sa Društvom naroda se nameće sama po sebi. Društvo naroda nije propalo zato što je bilo loše zamišljeno, već zato što mu je nedostajao mehanizam da obuzda velike sile kada su odlučile da deluju jednostrano. UN su, s druge strane, opstale decenijama upravo zato što su bile korisne moćnima kao forum i kao paravan. Ako paravan više nije potreban, sve je jasno, više nije potrebno ni ono ispred njega. Ali ključna posledica nije institucionalna, već mentalna. Svet u kome se međunarodno pravo ne primenjuje selektivno, već se jednostavno ignoriše, ulazi u fazu otvorenog takmičenja sila. To ne znači nužno trenutni haos, ali znači povratak logike u kojoj se moć meri teritorijom, resursima i vojnim sposobnostima. Drugim rečima, vraćamo se ne u 20. vek već u 19. vek, ali sa nuklearnim oružjem. U takvom svetu, iluzija da će Evropa ostati van procesa je posebno opasna. Evropski projekat se zasniva na pretpostavci da su granice zatvoreno pitanje i da su imperijalne ambicije stvar prošlosti. Ali ako se globalni okvir uruši, ne postoji unutrašnji evropski mehanizam koji bi mogao dugoročno da ublaži povratak starih teritorijalnih pretenzija. One nisu nestale, već su samo zamrznute. Istorija Evrope je istorija potisnutih zahteva, kompromisa pod pritiskom i privremenih odricanja - naveo je on.

Upozorava da će sutra Tramp sa posebnim zadovoljstvom uzeti Grenland i šta god mu se još sviđa.

- Šta nas čeka u budućnosti u kojoj međunarodno pravo više nije ni mrtvo slovo na papiru, već je papir namerno spaljen? Naizgled beskrajan niz sukoba - napisao je on.

Ipak, navodi da imperijalne težnje ne moraju se odmah manifestovati tenkovima.

- One se prvo pojavljuju kao diskurzivna normalizacija. Istorijski narativi se preispituju, granice se opisuju kao privremene, manjine se instrumentalizuju, a vojnim izdatcima se daje moralno opravdanje. Sve to već vidimo. Karakas je samo signal da više nema crvene linije. U ovom kontekstu, pitanje nije da li postoji izuzetak, već da li uopšte postoji država koja nema bar jednu potencijalnu imperijalnu projekciju. Teoretski, gotovo da je nema. Čak i one koje se danas predstavljaju kao strogo defanzivne, u trenutku sloma poretka moraće da redefinišu sopstvenu bezbednost u odnosu na svoje susede. A bezbednost, u odsustvu prava, vrlo brzo postaje pitanje kontrole prostora. Ono što ovu fazu čini posebno opasnom jeste činjenica da se ona odvija u svetu duboke ekonomske nejednakosti i mnoštva drugih kriza. Imperijalna ekspanzija više nije motivisana isključivo prestižem, već i pristupom vodi, energiji, retkim metalima i stabilnim poljoprivrednim zonama. Napad na Karakas stoga nije samo latinoamerički problem, niti samo američki imperijalni izliv. To je demonstracija da je vladavina sile ponovo legitimna. Ako se ovaj presedan internalizuje, a sve ukazuje na to da će to biti, onda ulazimo u period u kojem budućnost više neće oblikovati samo konferencije i rezolucije, već sirovi odnosi snaga. UN brzo nestaju u takvom svetu. Postaju spomenik relativno kratkoj epohi u kojoj se verovalo, uz par aneksa iz prethodne Lige, da se sila može trajno obuzdati papirom - smatra Marjanović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

SPECIJALITETI SA DVORA CARA DUŠANA: Ovako se jelo u carskoj Srbiji (RECEPTI)