POZORIŠNA KRITIKA - OČARAVANJE TEATROM: Dejvid Ajvs: "Venera u krznu". Reditelj: Tatjana Mandić Rigonat. Teatar "Vuk"
Opasne igre, u koje spada i zavođenje, obično se začine golotinjom, koja ima tu moć da ublaži ozbiljnost filozofsko-dramskog traktata na sceni. U nekoliko izvođenja drame Dejvida Ajvsa (poznat je istoimeni film Polanskog iz 2013), redovna pojava je bila naga Vanda Džordan, sa ukusom ostavljena u polusvetlu.
Novosti
Smeštajući mesto audicije za novi komad pisca Tomasa Novačeka, koji će on sam i režirati, na praznu scenu nekog (rentiranog) teatra, Tatjana Mandić Rigonat je logično i efektno promenila suštinu Ajvsove drame o borbi, koja menja uloge dominantnog i podređenog po pravilima igre zavođenja, a ne po psihološkom ili društvenom položaju učesnika.
Tomas Novaček (Milutin Milošević) potpada pod uticaj glumice Vande Džordan (Katarina Marković), iskreno ubeđen da on režira predstavu o svevremenoj i sveprisutnoj boginji ljubavi, Afroditi/Veneri. Vrlo suptilnom igrom, koja se odvija ispod jarkih poteza surovog nadgornjavanja muško/ženskog i rediteljsko/glumačkog konflikta oko strasti i izdaje, rediteljka nudi potpuno drugačiju ideju, mnogo istinitiju od spretne Ajvsove zavrzlame tragikomičnog sado/mazo žanra: o stvarnoj moći teatarske iluzije, da pretvori život u umetnost, a da onda, potom, tu magiju prikaže kao stvarni događaj. Ova se višestruka igra redovno odvija na pozorišnoj sceni, ona je u suštini svakog istinitog pozorišnog čina.
Katarina Marković, kao Vanda, blistavo je izvela bogatstvo emocija i transformacija, ukazujući na stvarnu tragiku odstupanja od onoga što nam, kao ideju u umetnosti i životu, nudi priroda. Njena Vanda (nepotrebno vulgarna u jeziku) sa lakoćom je živela na praznoj pozorišnoj sceni ne samo kao stvarna žena i kao dobra glumica, nego i kao simbol nagrade, ili kazne, koju je Novaček zaslužio, time što je negirao prirodni poredak: da poštuje dar, koji mu Afrodita šalje.
Dvoje izvrsnih igrača u večnom plesu iluzije i stvarnosti, ubedljiv, spontan, slikovit u svojoj rediteljskoj i muškoj trapavosti Milutin Milošević i do kraja tačna, životna i scenski čarobna Katarina Marković uspeli su da odigraju i surovost ogoljavanja intime, najbolniji fenomen u umetnosti pozorišta, a da svoja tela ponude samo kao još jedan instrument u stvaranju predstave, radosne, groteskne, intrigantne, iako bi joj malo skraćivanje samo donelo na ubojitosti.
Uz pomenute, Elio Rigonat, koji je moderno preveo dramu i dao joj autorski muzički pečat, Igor Koruga, koreograf, Mina Miladinović, kostimograf, i autentična strast sa kojom gledalac i dolazi u teatar učinili su "Veneru ..." istinitom, uprkos crvenom šalu, koji "glumi" samurovinu iz Kazahstana. To je magijska moć pozorišne iluzije, prava tema ove pozorišne predstave.
Preporučujemo
NIKAD JAČI UDARAC ZA RUSE OD POČETKA RATA: Ukrajinske rakete letele više od 1.300 km, pogođena ključna fabrika (VIDEO)
UKRAJINA je u subotu uveče pogodila jedno od strateški najznačajnijih odbrambenih postrojenja Rusije, napavši Votkinski mašinski zavod u udaljenom regionu, skoro 1.300 kilometara od ukrajinske granice - što predstavlja najdublji udar ikada izveden ukrajinskim oružjem domaće proizvodnje.
25. 02. 2026. u 12:25
CEO REGION JE ZGROŽEN! Evo šta je uradila takmičarka lažne države Kosovo kada je videla Srpkinju na pobedničkom postolju
BRUKA i sramota na jednom od evropskih takmičenja u tekvondou za mlade u Sarajevu!
25. 02. 2026. u 11:35
"NEMA KO DA NASEČE DRVA": Rusko selo izgubilo skoro sve muškarce u ratu u Ukrajini
U RIBARSKOM selu Sedanka, na ruskom dalekom istoku, svakodnevni život je bio težak i pre rata u Ukrajini. Većina kuća nema osnovnu infrastrukturu, kao što su voda, unutrašnji toaleti ili centralno grejanje, iako zimske temperature često padnu i na -10 stepeni Celzijusa.
24. 02. 2026. u 09:43
Komentari (0)