SA RADOŠĆU ŠIRIO ZNANJE: Sećanje na LJubomira Vujakliju (1944-2021), istoričara umetnosti, grafičara, gravera, slikara, zlatara...

Dušan Milovanović

02. 03. 2021. u 11:14

KAD ode prijatelj smrači se nebo, ali ostaju uspomene. Upokojio se u Gospodu rab njegov Ljubomir Vujaklija.

СА РАДОШЋУ ШИРИО ЗНАЊЕ: Сећање на Љубомира Вујаклију (1944-2021), историчара уметности, графичара, гравера, сликара, златара...

Foto Privatna arhiva

Rođen na Baniji (1944; Gornji Žirovac), odrastao u Belom Manastiru, gimnaziju završio u Osijeku, a istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu upisao 1961. a završio s najvišim ocenama 1964.

Kada je profesor Svetozar Radojčić dobio Herderovu nagradu uz to je išla i stipendija za jednog njegovog studenta. Kao najboljeg u generaciji profesor je Vujakliji namenio dvosemestralno usavršavanje u Beču, s nadom da će tako dobiti asistenta i naslednika. A Vujaklija je iz Beča, uz preporuku, otišao u Minhen na još dva semestra usavršavanja. Po povratku u Beograd, zahvalio se profesoru i uputio u Novi Sad, gde ga je čekala ženidba i posao u Muzeju grada. Tamo je proveo ceo radni vek, kao strasni muzealac i istraživač. Paralelno bavio se veoma uspešno i mnogim umetnostima počev od ikonopisa, slikarstva, zlatarstva, drvorezbarstva, grafike, graverstva...

U ekipu Muzeja primenjene umetnosti, za istraživanje riznica manastira Hilandara, angažovali smo ga 1979. i bio je član toga tima petnaest godina. To je bilo vreme sasvim drugačije Svete Gore i Hilandara, bez struje, sa petrolejkama i fenjerima, pećima na drva u svakoj keliji, samo s jednim telefonom, ali s mnogo vremena za sve, i ljubavi koja je izbijala iz svakog kamena, drveta, čoveka... Ostalo je pregršt anegdota, a svima je u sećanju ostao gospodin Braca, kako smo ga od  milja zvali, kao čovek dobre volje, koji je svoje znanje rasipao svuda gde su hteli da ga slušaju.

Znatiželjan i istraživački duh kod njega nije znao za umor. Umeli smo da, u velikoj meri zahvaljujući njemu u Hilandaru sastavljamo po 18 sati rada, a da niko nije osećao zamor, jer je sve bilo ispunjeno radošću koju je širio i znanjem koje je neprestano izlivao. A kad bi bio kakav praznik ili nedelja, odmah posle liturgije i obeda prtio je svoju torbu punu slikarskog alata i hitao prema moru ili kakvom drugom mestu gde će čitav dan da se posveti svojim crtežima i pastelima.

"Putešestvije duše" i "Anđeli"

IZVEO je Vujaklija i malotiražne mape grafika sa bogoslovskom tematikom ("Putešestvije duše ka Nebeskom Jerusalimu", "Anđeli"...) u tehnici drvoreza i linoreza, koje su sačuvane u hilandarskoj Biblioteci, i rasute na razne strane Srbije i sveta. I druga njegova dela su stigla i do Hilandara: ikone, drvorezbareni krstovi i grafike, a mnoštvo je svuda razasuto.

KUHINjA Vujaklija i Milovanović, autori "Monaške trpeze", Foto Privatna arhiva

Od tih dela, krajem veka u Sremskim Karlovcima upriličena je izvrsna izložba.

A znali smo i da tabanamo Svetom Gorom obilazeći druge manastire, u pustoj želji da što više vidimo, saznamo, upamtimo. Od hilandaraca bio je prijatelj sa ocima Nikanorom (proigumanom), Hrizostomom, kasnijim episkopom, ocem Agatonom i ocem Kirilom i sa svima nama koji smo bili u hilandarskom timu.

Pored tekstova koje je objavljivao u katalozima i stručnim časopisima, na preporuku tadašnjeg episkopa banatskog vladike Hrizostoma, naslikao je četiri minijature za Četvoro jevanđelje koje je krajem devedesetih objavljeno u patrijaršijskoj štampariji.

Izradio je i sve minijature za "Monašku trpezu", knjigu, čiji smo bili koautori.

Bio je izuzetan čovek, svetosavac u najboljem smislu, pravdoljubiv, dobar suprug, otac i deda, veoma obrazovan, darovit poput srednjovekovnih majstora, plemenite i delikatne duše. Na njega je Gospod zaista izlio pregršt talenata, i svi su dali lepe rezultate.

Živeo je povučeno i tiho, van meteža, u krugu porodice i potpuno posvećen svojim poslovima.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ETO, JAVLJA MI SE! Kako je Novak Đoković šokirao novinarku CNN-a