IN MEMORIAM - MIRKO BABIĆ (1948-2020): Bio je najtananija glumačka duša

Dragana Bošković

14. 11. 2020. u 10:18

Mirko Babić, moj omiljeni glumac! Pod ovim naslovom, započela sam opsežnu studiju u knjizi o velikom umetniku, tananom biću, dragocenom prijatelju, Mirku Babiću, povodom nagrade Statueta Joakim Vujić (2009.), za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umetnosti u Srbiji.

IN MEMORIAM - МИРКО БАБИЋ (1948-2020): Био је најтананија глумачка душа

Foto V. Danilov

Već smo dugo bili prijatelji i saradnici (dok je bio direktor tadašnjeg Teatra "Joakim Vujić" u Kragujevcu, naročito), kada me je izuzetan reditelj, Petar Govedarović, pozvao da budem dramaturg na predstavi "Kralj Lir", sa Mirkom u glavnoj ulozi. Mirku je bilo četrdeset pet godine i bio je najmlađi Kralj Lir u istoriji teatra...I zbog toga, a i u čast nezaboravnih kreacija u mnogo značajnih pozorišnih komada, kako u Knjaževsko-srpskom teataru u Kragujevcu, tako i drugde, u korice knjige o njemu sam stavila snimak RTS, "Kralja Lira"... Da bi se oni, koji su ga voleli i poštovali, setili da je, osim što je večno obožavan kao televizijski junak, svoje mesto i na zvezdanom pozorišnom nebu zaslužio kao Lir, Ljuba Vrapče, Prometej, Ivan Fjodor Karamazov, Henri Higins, Stanoje Glavaš, Podsekaljnikov, Oberon, Mitke, Sveti Sava, Joakim Vujić... I u još mnogim, mnogim glavnim ulogama, ovenčanim najvećim priznanjima.

Nad odrom prijatelja se ćuti...

No, ja ovde moram da progovorim o našem koautorstvu na monografiji "Mirko Babić, ovde i sada". Ni sa jednim od umetnika, o kojima sam pisala, nisam imala takvo saglasje, toliku lakoću dogovaranja i dopunjavanja, niko nije tako savesno, rado, kvalitetno, a nadasve skromno, ispunjavao pretešku dužnost pisanja po zadatku, o samom sebi. U tome su nam neizmerno pomogle Mirkove kćeri, Katarina i Tamara Babić, od kojih je potonja prevela za knjigu čitav uvodni tekst na odličan engleski jezik...Ne mogu da prećutim o svečanosti na sceni Knjaževsko-srpskog teatra, 17. juna 2017. godine, kada smo mi, prijatelji i kolege, povodom obeležava 45. godina rada u teatru proslavljenog umetnika, govorili o našem Mirku, dok je on sedeo na svom kraljevskom tronu i skromno odmahivao rukom na pohvale. Ne treba da se zaboravi ni to, u vremenu kada velika većina naših dramskih umetnika po cenu gladi i nerada ostaje u beogradskom "krugu dvojke", da se Babić, iako prizivan u prestoničke teatre, svojevoljno vratio u Kragujevac i svojim darom obeležio mnogo sjajnih sezona najstarijeg teatra u nas, koga je osnovao Joakim Vujić.

Uprkos svom gromoglasnom govoru i robustnoj pojavi, Mirko je (teško mi je da kažem bio, kada sam monografiju nazvala "Sada i ovde") najtananija glumačka duša u mom dramaturškom iskustvu.

U tišini, nad odrom prijatelja, svog omiljenog glumca, ostavljam budućnosti za sećanje stih, koji mi je Mirko podario, kao odgovor na pitanje o prijemnom ispitu na Akademiji. Govorio je Jesenjinovu poemu "Crni čovek", stihove koji najbolje definišu toplinu, skromnost, dar i magiju glume i karaktera Mirka Babića:

- U oluji, u buri

Kraj nedaća svih

Uz teške gubitke

I uz tugu kletu

Biti nasmejan

Prirodan i tih

najveća je umetnost na svetu!

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (2)

UEFA GLEDA I NE VERUJE: Evo šta će Belorusija da uradi zbog EURO 2024