ANDRIĆ JE PUT PORED ZNAKOVA NAŠIH ŽIVOTA: Vuksanović - U njegovim romanima čas šapatom, a čas krikom i vapajima, govore dobrota i zlo

Dragan Bogutović

09. 10. 2022. u 12:11

VIŠE od šest decenija prošlo je od dobijanja Nobelove nagrade, a dela Ive Andrića, čija se 130. godišnjica rođenja obeležava ove godine, ne prestaju da izazivaju ogromnu pažnju i interesovanje i izdavača i čitalaca na raznim meridijanima.

АНДРИЋ ЈЕ ПУТ ПОРЕД ЗНАКОВА НАШИХ ЖИВОТА: Вуксановић - У његовим романима час шапатом, а час криком и вапајима, говоре доброта и зло

Ivo Andrić sa suprugom Milicom Foto Arghiva VN

To potvrđuju i u Zadužbini koja nosi ime ovog velikana, a čija upravnica dr Maja Radonić, za "Novosti", kaže:

- Dela našeg najprevođenijeg pisca objavljena su u poslednjih godinu dana ili uskoro izlaze iz štampe na turskom, italijanskom, kastiljanskom, galicijskom, engleskom, holandskom, francuskom, rumunskom i nemačkom jeziku. Postoji interesovanje za prevode i izdanja Andrićevih dela na azerbejdžanski, bugarski, portugalski, japanski, jermenski, ukrajinski, švedski, ruski jezik. Brojni izdavači iz sveta obnavljaju ugovore za nove tiraže Andrićevih dela, pa je tako, na primer, u Turskoj "Na Drini ćuprija" objavljena 27. put, a "Travnička hronika" u četiri izdanja.

Foto N. Skenderija

Miro Vuksanović

Srpskom nobelovcu posvećen je višednevni festival u Ljubljani koji se završava sutra, 10. oktobra, na dan rođenja pisca. Na svečanoj akademiji govorio je i akademik Miro Vuksanović, koji je istakao:

- Ivo Andrić je "Na Drini ćuprija", "Prokleta avlija", "Travnička hronika", tri deseterca kada mu se ime i prezime pojedinačno kažu sa naslovima rečena tri romana, u kojima, čas šapatom i oprezom čas krikom i vapajima govore životi i nestajanja, dobrota i zlo. Andrić je "Most na Žepi", "Veletovci", "Žeđ", "Jelena, žena koje nema", "Priča o kmetu Simanu", "Rzavski bregovi" i još 130 pripovedaka, sve kao jedna. Andrićevo ime je njegova prva pesma, u "Bosanskoj vili", na ekavskom, iz 1911, Eh Ponto, "Nemiri", "Šta sanjam i šta mi se događa", igra sa slovima u imenu Lili Lalauna. Andrić je "Razgovor sa Gojom", pa drugi eseji. Andrić se zove "Znakovi pored puta", s nemirima od veka, porukama za pisca, slikama, prizorima, raspoloženjima i nesanicom, sa zapisima da su reči oko nas "kao rojevi snežnih pahuljica" i da su "povezane u magično kolo kroz koje struji ritam celine". Andrić je put pored znakova u otmen, svečan i prosvetljen, tajnovit, ozaren i teško objašnjiv susret s ljudima koji pate, stradaju i mrze, vole, prkose, pobeđuju i pamte.

Ivo Andrić sa suprugom Milicom Foto Arghiva VN

U slovenačkoj prestonici govorio je i pisac Aleksandar Gatalica, osvrnuvši se na dobrotu koja se vidi na Andrićevom licu:

- Živeći u tri teške epohe - najpre kao mladobosanac u onoj eri pre Prvog svetskog rata, potom kao diplomata u ne manje komplikovanom vremenu između dva svetska rata i napokon kao najproslavljeniji pisac srpskog jezika posle Drugog svetskog rata, u Titovoj Jugoslaviji - Andrić je uvek znao da pronađe ravnotežu između onoga što je morao da čini i onoga što nikako nije želeo da bude. Otud je valjda to Andrićevo lice, bilo iz mladih ili starijih perioda života, tako umiveno, tako sigurno u sebe i tako zaobljeno. Po nečemu danas više nema fizionomija nalik ovim. Obrazi i čelo Ive Andrića - bili oni iz mladosti, ili oni iz starosti - kao da nisu sačinjeni od kostiju, kože i mišića, već kao da su vajani od belog mermera. Čudno je to i neobično barem po jednom: takav sklad lica i odmerenost zadržali su se uprkos teškim piščevim unutarnjim trvenjima i stalnim, višedecenijskim nedoumicama.

Foto P. Milošević

Aleksandar Gatalica

Na festivalu Ive Andrića pročitana je beseda "Andrić i Vuk" dr Boška Suvajdžića, koji je bio sprečen da dođe na skup.

- Andrić je Vuka Karadžića deklarativno označio kao svog duhovnog savremenika i vrsnika, uz Njegoša, Kočića, Matavulja i druge velikane srpske književnosti. Veliki pisac je vukovsku tradiciju nedvosmisleno izabrao i deklarativno obznanio kao svoju. I ne samo zbog toga što smišljeno bira temu "O Vuku kao piscu" za svoju pristupnu akademsku besedu, čime naglašava ono što magistralno određuje njegovu poetiku i književne uticaje, već i zbog jedinstvenog koncepta kojim Vuka označava kao svog direktnog književnog prethodnika - naveo je Suvajdžić.

U besedi se dodaje da je Andrić visoko vrednovao aktivnu, stvaralačku, borbenu dimenziju Vukove ličnosti. Narodna književnost, mitovi i legende, istorija, običaji, živa stvarnost, zdrav razum i istina, naglašava Andrić, to su Vukove lozinke. Živo, oštroumno, a istovremeno visoko mimetičko pripovedanje i opisivanje savremenika i događaja Andrić je izdvojio kao karakterističnu odliku književnog postupka Vuka Karadžića.

Godišnjicu velikog pisca obeležila je pre tri dana i njegova Srpska književna zadruga, piščeva "ispisnica", kuća u kojoj je objavio svoju prvu knjigu pripovedaka i bio njen počasni doživotni predsednik.

Ivo Andrić sa suprugom Milicom Foto Arghiva VN

Govoreći o Andrićevim decenijama provedenim u Beogradu, dr Žaneta Đukić Perišić je ukazala i na godine rata koje je proveo u velikoj neizvesnosti:

- Uprkos bedi i neizvesnosti lavina straha ga ne parališe: poput Getea koji je u Vajmaru mirno stvarao dok su oko grada gruvali Napoleonovi topovi, i Andrić piše pod bombama i granatama koje se rasprskavaju pred njegovim očima. "Činilo mi se da to što pišem nikada neće ugledati svetlost dana i da će nestati u ruševinama" - seća se pisac. Sav predan pisanju koje ga spasava od osećanja da je podlegao životu, Andrić želi samo jedno: "Da sve što vidim mogu da opišem i da sve što osećam umem da izrazim".

Svetislavu Stefanoviću, komesaru Srpske književne zadruge, u kojoj je do tada objavio tri svoje najznačajnije zbirke pripovedaka 1924, 1931. i 1936. godine, 18. septembra 1942. godine iz Skobanje piše da, dok njegov "narod pati i strada" pod okupacijom, ne pristaje na saradnju u Antologiji srpske savremene pripovetke: "Kao srpski pripovedač, kao dugogodišnji saradnik Srpske književne zadruge i član njenog bivšeg književnog odbora, ja bih se u normalnim prilikama, razumljivo, odazvao pozivu. Danas mi to nije moguće, jer u sadašnjim izuzetnim prilikama ne želim i ne mogu da učestvujem ni u kakvim publikacijama, ni sa novim ni sa ranije već objavljenim radovima." Taj principijelni časni gest mogao ga je koštati glave. Međutim, srećom po srpsku književnost, kazna je izostala.

Ivo Andrić sa suprugom Milicom Foto Arghiva VN

Ratne dane, navela je Žaneta Đukić Perišić, provodi u neizvesnosti, spava na hodniku, u stan ulazi retko, "četvoronoške kao bandit", jede suvu hranu, pije štedljivo jer vode koju svakodnevno donosi u kantama sa bunara ispod Zelenog venca ima malo, bez struje, prinuđen je da štedi sveće: "Ponajčešće se dešava ovo: kad ja živim i uživam u životu, moje delo spava mrtvim snom i samo ponekad bunca u snu; a kad ja stradam, ne živeći, živi i raste moje delo, hraneći se mojim stradanjem kao zemljom crnicom" - beleži Andrić dok piše svoja tri velika romana: "Travnička hronika", "Na Drini ćuprija" i "Gospođica".

IZAŠAO GODIŠNjAK "SVESKE"

IZ ŠTAMPE je upravo izašao godišnjak "Sveske", Zadužbine Ive Andrića, s posebnim osvrtima na jubilej u rubrikama "Rukopisi" i "Tumačenja" autora Biljane Đorđević Mironje i Maje Radonić. Zadužbina je u saradnji sa Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvitka pokrenula inicijativu da se Andrićev jubilej obeleži u osnovnim i srednjim školama širom Srbije. U toku je nagradni konkurs za najbolje likovne i literarne radove inspirisane likom i delom velikana. Na kraju godine, kada se konkurs završi, autori najboljih radova biće nagrađeni knjigama iz Zadužbine.

A sutra će biti uručena prestižna Andrićeva nagrada za pripovetku ili zbirku pripovedaka, koja je ove godine pripala Igoru Marojeviću za priču "Slikopisanje" iz knjige "Sve za lepotu", u izdanju "Derete".

BONUS VIDEO - SEĆANjE: Pavle Vujisić nije završio glumu, ali mnogima je mogao da bude profesor

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

ČUVAMO DEDOVINU I GROBOVE SINOVA Uprkos tragedijama, porodica Mihajla Tomaševića, iz Suvog Grla kod Srbice, opstaje na svom ognjištu (FOTO)

OVO su grobovi mojih sinova. Stojadina, rođenog 1979, koji je poginuo na Košarama i Stevana, dve godine mlađeg, koji je 2002, vozeći traktor nagazio na protivtenkovsku minu koju su na putu u selu postavili Albanci. Ovde na groblju mi je druga kuća, a ona u kojoj živim sa suprugom Miladinkom Micom i sinom Darkom je nekoliko kilometara odavde. I, dok sam živ sa Kosova i Metohije seliti se neću, čuvaću svoj dom i grobove sinova.

18. 04. 2024. u 10:45

Komentari (0)

NEZNANJE, PORICANJE I ZABORAV : Filozofsko pozorište u Bitef teatru