ČOVEKOVA upitanost pred svetom

Миливоје Павловић

19. 07. 2020. u 21:35 >> 21:54

U "DERVIŠU i smrti" Selimović je načinio svojevrsni otklon u odnosu na svoj dotadašnji književni postupak, koji se temeljio na izuzetnom osećaju za stvaralačke domete srpskog jezika i njegov moderni umetnički idiom.

ЧОВЕКОВА упитаност пред светом

Foto Dokumentacija Novosti

Kristalno jasan narodni jezik, koji je u tragičnom kontekstu priče za oktavu podignut - sa osloncem na moderan, sažet, sveden izraz - uneo je u prozno tkivo bogat, živ, pulsirajući jezik Bosne, kojim je izvanredno vladao, ali i tragički kod velikih epova. U romanu o dervišu, pisac je u velikoj meri promenio svoj dotadašnji jezički izričaj, i bujni, zavičajni idiom transformisao u jednu sasvim novu, dominantno intelektualizovanu frazu.

Selimović je za potrebe romana intelektualne, zbijene leksike, sa problemom junaka koji je zasićen svakodnevicom i banalnošću života - u potrazi za onom krajnjom istinom ka kojoj žudno stremi - iznašao jedan poseban, unikatan govor - koji se može imenovati kao govor posvećenika. Tu specifičnu boju Selimovićevom romanesknom tekstu daje i mnoštvo aluzija, fraza i idioma iz muslimanskog verskog i običajnog nasleđa, koje romanu podaruje posebnu upečatljivost. Njihova funkcionalnost dolazi do izraza u sklopu cele romaneskne priče, u kojoj prisustvo učenja jedne velike religije, kao što je islam, tvori intenzivan kontrapunkt naspram religijskih, istorijskih i običajnih elemenata pravoslavnog stanovništva.
MOŽE se reći da roman "Derviš i smrt" sabira u sebi sve bitne odlike Selimovićevog književnog pisma i njegovog izuzetnog stvaralačkog iskustva. Prema stavovima književne kritike, ali i po osećanju čitalačke publike, roman "Derviš i smrt" predstavlja ključno, kultno delo Meše Selimovića i jedno od najvrednijih romanesknih ostvarenja ispisanih na srpskom jeziku.
Miroslav Egerić, jedan od vodećih književnih kritičara tog vremena, zapisao je da je godina u kojoj se pojavio roman "Derviš i smrt" Meše Selimovića nesumnjivo od onih kojima se označavaju praznične godine u književnom kalendaru nekog naroda. Ma koliko mogla izgledati patetično, ova tvrdnja i danas deluje istinito, piše Egerić u "Spomenici Meše Selimovića" (2010), navodeći da je - u nizu domaćih književnih vrednosti, koje bi mogle poći od Gundulićevog "Osmana", preko klasičnih Vukovih zbirki epskih narodnih pesama, pa preko Njegoševog "Gorskog vijenca", preko Andrićeve "Na Drini ćuprije", "Travničke hronike" i "Proklete avlije", "Seoba" Miloša Crnjanskog i Ćosićeve tetralogije "Vreme smrti" - ova linija uspona u romanu "Derviš i smrt" imala snažnu, upadljivu potvrdu; ta činjenica, piše Egerić, i danas emituje plodotvorna dejstva i puteve ka bogatstvu srpske književnosti.

PROPLANAK NADE

VELIKO delo Meše Selimovića jeste slavljenje otpora; pribiranja i koncentracije čovekove snage za prometejski otpor besmislu, bedi i siromaštvu svake vrste. U ovom vremenu porušenih mnogih duhovnih i moralnih vrednosti, u kojem cinizam sile želi da zagluši bolje aspiracije uma i stvaranja, nije naodmet vraćati se slojevima Selimovićevog dela u kojima sjaji ta zlatna žica opomene da se ljudsko mora braniti onda kada je dovedeno u pitanja. To može biti i proplanak nade za one koji veruju da je nada i želja iskustva.

( Miroslav Egerić u "Politici", 22. aprila 2000)

EGERIĆ nedvosmisleno tvrdi da je u romanu "Derviš i smrt" fiksirana za trajanje i opomenu lična, sudbinska okolnost u životu piščevog brata Šefkije Selimovića, njegova tragična smrt i posledice koje je izazvala; srodnu sudbinu ima u romanu Ahmedov brat Harun. Dobrica Ćosić, koji se sa Selimovićem družio pune četiri decenije, a bio mu je "most i veza" s beogradskom antititoističkom opozicijom i intelektualnim krugom okupljenim oko SKZ - u čijem je Glavnom odboru delovao i Selimović - takođe podseća da je jedan Mešin brat streljan posle oslobođenja "zbog nekog moralnog prekršaja", dok je drugi, s nadimkom Buđoni, bio jedan od glavnih oznaša Bosne i Hercegovine. Radovan Popović beleži u svojoj knjizi "Život Meše Selimovića" (1988) da je Šefkija Selimović osuđen na smrt "zato što je uzeo krevet, ormar, stolicu i još neke sitnice". (U "Sjećanjima" Meša piše da mu je vest o streljanju brata saopštio saborac iz rata i potonji predsednik Predsedništva Jugoslavije Cvijetin Mijatović.)

DERVIŠ I HAMLET

Derviš je neobičan junak raspet između sumnji i dilema. Hamletov je literarni sabrat. Sebe je kvalifikovao s ponosom, večitim seljakom, a u stvari, on je tihi, skromni derviš neostvarene mladosti. Našao je smisao i mir u tekiji najbrojnijeg derviškog reda. Siromah je, bez imetka, ničega nema, bogatstvo nije cenio ni kod drugih...
"Derviš i smrt" je roman-tragedija, sličan, u dubljim naslagama umetnine, motivski i idejno, pa i po nekim formalnim osobinama, Šekspirovoj tragediji "Hamlet". Oba dela umetnički obrađuju veliku i složenu temu kritike vlasti i dovode je u vezu sa zločinom kojem se, preko odsustva svake etike, teži ili stiže do sreće. Klaudije likuje kad preko zločina osvoji tron. Ajni-efendija je srećan smaknućem Haruna jer je zaštitio vladarsku poziciju. Pobočni motivi karakteristični za Šekspirovu tragediju: osvajanje vlasti, zločin, koristoljublje, usamljenost, gubitak oslonca u životu, nevinost, čednost, ljubav, besmisao, traganje za istinom, prijateljstvo, osveta, motiv umetnosti, mudrost, obrazovanje, empirizam, licemerstvo, podlaštvo i laž, na visoki umetnički način odjeknuli su i u "Dervišu i smrti".
(Miloš Milošević, "Svet u
umetnosti romana",  2010)

Profesor Jovan Deretić je roman "Derviš i smrt" u svojoj "Istoriji srpske književnosti" okarakterisao kao delo snažne misaone koncentracije, pisano u ispovednom tonu, s izvanrednim umetničkim nadahnućem. Ovo delo, po Deretićevom viđenju, povezuje drevnu mudrost sa modernim misaonim nemirima: "Ono počinje od religioznih istina kao oblika dogmatskog mišljenja da bi došlo do čovekove večne upitanosti pred svetom, do spoznaje patnje i straha kao neizbežnih pratilaca ljudskog življenja."

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
AMERIKANCI PIŠU: Srbija prva nabavila hipersonične balističke rakete u Evropi, revolucija u povećanju vatrene moći (FOTO)

AMERIKANCI PIŠU: Srbija prva nabavila hipersonične balističke rakete u Evropi, revolucija u povećanju vatrene moći (FOTO)

FOTOGRAFIJE koje prikazuju lovački avion MiG-29 Ratnog vazduhoplovstva Srbije sa dve balističke rakete CM-400AKG kineske proizvodnje ukazuju na to da je Srbija postala drugi strani korisnik ovog tipa raketa, što značajno menja ranije veoma ograničene udarne mogućnosti ovih aviona, piše američki specijalizovani magazin "Militari voč" u tekstu pod nazivom "Prve hipersonične balističke rakete u Evropi: Srpski lovci MiG-29 integrisali kinesko naoružanje za revolucionarno povećanje vatrene moći".

11. 03. 2026. u 16:26

Komentari (0)

KARLOS ALKARAZ RAZBIO NOVAKA! Đoković ne može da dođe sebi! Ja sam u fazonu - ŠTA SE OVDE DEŠAVA?!