Čileanci za suze i ovacije

N. ILjUKIĆ

19. 10. 2017. u 09:48

U pozorištu "Madlenijanum" u sredu uveče pretpremijerno prikazan film o fudbalskim šampionima sveta. Bilo je to, kako autor reče, podsećanje na različitu decu sa istim nadimkom

Чилеанци за сузе и овације

foto: N. Skenderija

PUNIH 30 godina je prošlo od titule fudbalskih šampiona sveta, koju su u dalekom Čileu u oktobru 1987. godine osvojili jugoslovenski klinci trenera Mirka Jozića. Njih desetorica su se u sredu uveče na pozornici zemunskog pozorišta "Madlenijanum" poklonila beogradskoj publici posle pretpremijere dokumentarnog filma "Čileanci", autora Gradimira Brankovića.

U emotivnoj i poučnoj priči o fudbalu, ljubavi, životu, snovima, nadanjima, iskorišćenim i propuštenim prilikama, ali i smrti, skoro sat i po su uživali svi u publici i desetorica velikana koji su sa druge strane planete doneli titulu svetskih šampiona.

Bilo je to, kako autor reče, podsećanje na različitu decu sa istim nadimkom - "čileanci". Dakle, desetorica od njih ukupno 18 sinoć su uživala u kadrovima prepunim emocijama. Kapiten tadašnje reprezentacije Milan Pavlović, Predrag Mijatović, Davor Šuker, Branko Brnović, Gordan Petrić, Robert Jarni, Ranko Zirojević, Pero Škorić, Dragoje Leković i Zvonimir Boban bili su i sinoć živi svedoci scena sa platna koje su podsetile na dane u kojima je omladinska reprezentacija Jugoslavije iz dalekog Čilea donela titulu prvaka sveta posle penal-drame u finalu sa SR Nemačkom. Boban je golom u regularnom toku i odlučujućim pogotkom u penal-seriji otvorio put ka velikom slavlju i noćima bez sna.

- Ispraćeni smo na Svetsko prvenstvo kao na sahranu. Na aerodromu nas je u zoru ispratio "Čiča" Miljan Miljanić. A vratili smo se kao narodni heroji - prisetio se junak finala Zvonimir Boban, danas visoki zvaničnik FIFA.

Predrag Mijatović je priznao da je kao jedva punoletan bio van sebe.

PUT DO TITULE OMLADINCI Jugoslavije su pohod ka tituli prvaka sveta počeli 10. oktobra 1987. godine pobedom nad domaćinom Čileom 4:2. Zatim su redom padali Australija (4:0), Togo 4:1, Brazil (2:1), DR Nemačka 2:1 i u finalu 25. oktobra 1987. SR Nemačka (6:5, posle penala).

- Ja nisam znao šta se dešava oko nas na dočeku. A u Čileu smo na neki način preko noći od dečaka postali odrasli ljudi. Sećam se svih detalja: premijere i pobede nad Čileom, pa laganih mečeva u grupi, posle i četvrtfinala sa Čileom, gde sam se već bio spakovao za povratak kući. Pa naše pobede i moje neviđene sreće što sam se raspakovao u hotelu. I moje gluposti sa crvenim kartonom u polufinalu protiv DR Nemačke. Sanjali smo tih mesec dana, od priprema do finala, otvorenih očiju - priznao je Mijatović.

Robert Jarni je plastično objasnio put do uspeha:

- Danas je sve drugačije. Danas decu morate da terate iz kuće i na silu ih odvajate od kompjutera. One naše generacije roditelji nisu mogli sa ulice i od uličnog fudbala ili neke druge igre da uteraju u kuću. I vrlo bitna stvar, nikome ne smeta da oduzmete pravo da sanja.

Prisetili su se autori filma, šampioni iz Čilea, ali i publika u "Madlenijanumu", kroz suze dvojice prerano preminulih prvaka sveta - Dubravka Pavličića i Zorana Mijucića. Ali i skromnih karijera Zirojevića i Slaviše Đurkovića. Sinoć su na sceni nedostajali još i Tomislav Piplica, Slavoljub Janković, Igor Štimac i Dejan Antonić.

SRBIJO, SVAKA ČAST

DAVOR Šuker bio je jedna od deset zvezda sinoćne pretpremijere. Danas je predsednik FS Hrvatske i drhti pred baraž za SP u Rusiji u kojem će njegova selekcija igrati sa Grčkom.

- Srbiji svaka čast na velikom uspehu. A nama ostaje da uradimo ono što smo propustili u kvalifikacijama. Dobili smo najneugodnijeg rivala - priznao je Šuker.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Uros

19.10.2017. 13:37

Ovaj Boban sad dolazi u Beograd na premijeru filma o mladoj reprezentaciji Jugoslavije, klanja se publici i slika za novine...a pre par godina je u jednom dokumentarcu izjavio da tu Jugoslovensku reprezentaciju nikad nije doživljavao kao svoju i da Jugoslavija nikad nije bila njegova država..... licemerno zar ne

Miroslav

20.10.2017. 11:53

@Uros - Tipično hrvatski. Ta neka vrsta dvoličnosti ih prati kroz čitavu njihovu istoriju.