Dr Kalenić: Srce nam je sve slabije
27. 01. 2013. u 20:49
Ranko Žeravica nam je proveravao ocene u školi, a majci Đurđici sam zahvalna za sve u životu, kaže nekada uspešna košarkašica danas iskusni kardiolog
- Mamin jedini uslov bio je da mi „isprave kičmu“, kako je ona govorila. Stalno je bila tužna zbog moje krive kičme. Žeravica joj je dao obećanje da će da me ispravi i ja sam tako otišla u košarkašice - priseća se leta 1962. godine u razgovoru za „Novosti“ Jelica Kalenić, nekadašnja reprezentatovka Jugoslavije, uspešna košarkašica, danas u svetu priznati i poznati kardiolog.
Majke su čudo sveta i mogu nemoguće. Jelica je na svoju posebno ponosna.
- Sport je postao stresna delatnost. Profesionalni igrači treniraju dva puta dnevno, ponekad igraju i dve utakmice nedeljno. Mnogo više brinu za svoju egzistenciju nego ranije. Menadžeri od kojih zavise im savetuju da ne uče školu, jer je karijera bitnija. Nama je Ranko Žeravica proveravao ocene u školi. U slučaju slabog uspeha, branio nam je da treniramo - seća se Jelica Kalenić.
- Moja Đurđica nije znala da se potpiše, bila je nepismena žena, ali je od mene napravila profesora, doktora, a drugi košarkašicu za selekciju Jugoslavije, u kojoj sam odigrala 157 utakmica. Bila sam opsednuta nekim svojim idolima u mladosti. Titom i Radivojem Koraćem. Prvog sam cenila, a u dugog sam bila tajno zaljubljena - priča doktorka Kalenić, dok nam pokazuje staru crno-belu sliku na zidu svoje ordinacije u Hilandarskoj ulici u Beogradu, na kojoj je Žućko u vojničkoj uniformi na prijemu kod Tita.
Malo ko je verovao da će devojka od 184 centimetra, koja je preko Radničkog i Zvezde stidljivo krčila sportsku karijeru, da dogura do reprezentacije.
- Na prvim treninzima na Kalemegdanu su mi se skoro smejali iza leđa. Skoro niko, osim mojih trenera i mene, nije verovao da ću tako daleko dogurati. Kruna te moje karijere i upornosti je i srebro na Prvenstvu Evrope u Mesini u Italiji. Inače, ranije od sporta i košarke je teško moglo da se živi. Ja sam sedam puta bila prvakinja Jugoslavije i najviše što su košarkašice dobile za titulu bila je malo bogatija večera. Kasnije nam se posrećilo, pa je gradonačelnik Beograda postao Branko Pešić, veliki zaljubljenik u sport, čijom zaslugom sam dobila stipendiju da završim fakultet. Već tada sam znala da će mi škola i košarka u životu doneti sve - seća se Jelica Kalenić.
Vremena su se munjevito menjala, a nju je početkom devedesetih neki čudan vetar otisnuo u Ameriku.
- Bila sam već zaposlena kao kardiolog u bolnici „Dragiša Mišović“ i tražila sam dozvolu da budem sa sinom Petrom Arsićem, koji je završavao koledž, kasnije bio uspešan košarkaš u Izraelu, Rusiji, Belgiji, Sloveniji i podgoričkoj Budućnosti. Otišla sam na dva meseca, a ostala sam deset godina. Stigla i do mesta profesora na Univerzitetu Zapadna Virdžinija.
Danas Jelica Kalenić „viri“ ultrazvučnim aparatom u tuđa srca. A u njima vidi svašta...
- Mnogo smo se usedeli. Srca su nam sve slabija. Nikako da se dozovemo pameti i prisetimo da je čovek stvoren da bi lovio, a ne da bi sedeo i samo jeo. Sve više jedemo, a sve se manje krećemo.
Ponekad se pitam ko je uveo tri obavezna obroka dnevno. Mi doktori možemo dosta da pomognemo, jedino nam neki nasledni faktori kod pacijenata stoje kao prepreka. Možda je veća od svih i ružna navika da se naši ljudi nikako ne odriču duvana i cigareta - upozorava doktorka Kalenić.
I za kraj, jasna poruka jednog ženskog kardiologa.
- Žene i njihova srca su manje ogrožena od muških. Jednostavno, stvorena su da traju u proseku deset godina duže od muških. Eto možda odgovora zašto su žene ponekad veći heroji od muškaraca - zaključuje Jelica Kalenić.